DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 127     <-- 127 -->        PDF

Rast i razvoj pojedinih klijanaca u svakom od deset potomstava (obrojčani od
I do X) registrirani su periodički tokom godine dana. Neke varijacije zapažene su
među svim potomstvima, ali naročito izrazite razlike desile su se između potomstva
IV i VI. Dok je u srpnju prosječna visina potomstva VI bila za 25%> manja od visine
potomstva IV, prvospomenuto je preraslo drugo sredinom listopada. Koncem studenoga
potomstvo IV je imalo za 15%> veću visinu, nego potomstvo VI; a sredinom
veljače ta razlika se povećala na 25´/o.


Najveći dio potomstva VI završio je vegetacijski period svoga visinskog rasta
koncem kolovoza; 93°/o njegovih klijanaca razvilo je terminalne zimske pupove sredinom
listopada koji su mirovali sve do konca veljače, dok je, naprotiv, 74°/o potomstva
IV nastavilo rast kroz jesen i zimu. Svi klijanci kod potomstva VI bili su
tipični za P. taeđa dok su tri četvrtine biljaka kod potomstva IV više sličili vrsti


P.
eehinata nego P. taeđa. Većina potomstva IV je čak imala krivinu na vratu korijena
koja je karakteristična za P. eehinata.
Autor je uvjeren da barem dio potomstva IV predstavljaju prirodni hibridi vrste


P. taeđa i P. eehinata. Pokusi Instituta za šumarsku genetiku u Placervillu, Kalifornija,
pokazali su da je sposobnost križanja između P. taeđa i P. eehinata bila 47"V(Critchfield, 1962). Čini se da je glavna zapreka obilnoj prirodnoj hibridizaciji između
tih dviju vrsta kroz cijeli njihov prirodni areal rasprostranjenja razlika u
vremenu cvatnje Međutim autor je kroz nekoliko godina promatranja u okrugu
Nacogdoches u istočnom Teksasu utvrdio da se cvatnja bora P. taeđa djelomične
poklapa s raspršivanjem polena P. eehinata. Također se i u radu Dormana i Barbera,
koji tretira vrijeme cvatnje i sazrijevanja sjemena kod južnih borova, spominje
okrug Nacogdoches kao jedini od proučavanih lokaliteta gdje se razdoblja sazrijevanja
polena borova P. taeđa i P. eehinata poklapaju kroz otprilike tjedan dana
(Dorman i Barber, 1956). Prema tome postoje izvjesni podaci da su izgledi za prirodnu
hibridizaciju između spomenutih vrsta veći na zapadnom rubu, nego li u drugim
arealima južnog područja borova.
Zaključuje se da je potrebno posvetiti naročitu pažnju pri testiranju potomstva
iz sastojina koje rastu na rubovima prirodnih areala testiranih vrsta. Testovi potomstva
vođeni pod raznolicnim temperaturnim režimima mogu dati protivurjecne
rezultate, a neadekvatna zastupljenost testiranih populacija može dovesti do krivih
zaključaka.


LITERATURE CITED


1.
Critchfield , W. B. 1962. Hybridization of the southern pines in California
Proceedings of a Forest Genetics Workshop, Macon, Georgia, October 25—27.
2.
D o r m a ii, K e i t h W. and John C. Barber, 1956. Time of flowering and seed
ripening in southern pines. U. S. Forest Service Southeastern Experiments Sta.
Station Paper No. 72, 15 pp.
3.
Zobel, Bruce J. 1953. Are there natural loblolly-shortleaf pine hybrids? Jour.
Forestry 51: 494—495, illus.