DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 127 <-- 127 --> PDF |
Rast i razvoj pojedinih klijanaca u svakom od deset potomstava (obrojčani od I do X) registrirani su periodički tokom godine dana. Neke varijacije zapažene su među svim potomstvima, ali naročito izrazite razlike desile su se između potomstva IV i VI. Dok je u srpnju prosječna visina potomstva VI bila za 25%> manja od visine potomstva IV, prvospomenuto je preraslo drugo sredinom listopada. Koncem studenoga potomstvo IV je imalo za 15%> veću visinu, nego potomstvo VI; a sredinom veljače ta razlika se povećala na 25´/o. Najveći dio potomstva VI završio je vegetacijski period svoga visinskog rasta koncem kolovoza; 93°/o njegovih klijanaca razvilo je terminalne zimske pupove sredinom listopada koji su mirovali sve do konca veljače, dok je, naprotiv, 74°/o potomstva IV nastavilo rast kroz jesen i zimu. Svi klijanci kod potomstva VI bili su tipični za P. taeđa dok su tri četvrtine biljaka kod potomstva IV više sličili vrsti P. eehinata nego P. taeđa. Većina potomstva IV je čak imala krivinu na vratu korijena koja je karakteristična za P. eehinata. Autor je uvjeren da barem dio potomstva IV predstavljaju prirodni hibridi vrste P. taeđa i P. eehinata. Pokusi Instituta za šumarsku genetiku u Placervillu, Kalifornija, pokazali su da je sposobnost križanja između P. taeđa i P. eehinata bila 47"V(Critchfield, 1962). Čini se da je glavna zapreka obilnoj prirodnoj hibridizaciji između tih dviju vrsta kroz cijeli njihov prirodni areal rasprostranjenja razlika u vremenu cvatnje Međutim autor je kroz nekoliko godina promatranja u okrugu Nacogdoches u istočnom Teksasu utvrdio da se cvatnja bora P. taeđa djelomične poklapa s raspršivanjem polena P. eehinata. Također se i u radu Dormana i Barbera, koji tretira vrijeme cvatnje i sazrijevanja sjemena kod južnih borova, spominje okrug Nacogdoches kao jedini od proučavanih lokaliteta gdje se razdoblja sazrijevanja polena borova P. taeđa i P. eehinata poklapaju kroz otprilike tjedan dana (Dorman i Barber, 1956). Prema tome postoje izvjesni podaci da su izgledi za prirodnu hibridizaciju između spomenutih vrsta veći na zapadnom rubu, nego li u drugim arealima južnog područja borova. Zaključuje se da je potrebno posvetiti naročitu pažnju pri testiranju potomstva iz sastojina koje rastu na rubovima prirodnih areala testiranih vrsta. Testovi potomstva vođeni pod raznolicnim temperaturnim režimima mogu dati protivurjecne rezultate, a neadekvatna zastupljenost testiranih populacija može dovesti do krivih zaključaka. LITERATURE CITED 1. Critchfield , W. B. 1962. Hybridization of the southern pines in California Proceedings of a Forest Genetics Workshop, Macon, Georgia, October 25—27. 2. D o r m a ii, K e i t h W. and John C. Barber, 1956. Time of flowering and seed ripening in southern pines. U. S. Forest Service Southeastern Experiments Sta. Station Paper No. 72, 15 pp. 3. Zobel, Bruce J. 1953. Are there natural loblolly-shortleaf pine hybrids? Jour. Forestry 51: 494—495, illus. |