DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 139     <-- 139 -->        PDF

POKAZATELJI ZNAČAJNOSTI I SPECIFIČNOSTI ODNOSA:
TIP ZEMLJIŠTA — KLON TOPOLE*


(Priloženi referat)


L. ŽUFA i N. ŽIVANOV
Zavod za topole — Novi Sad, Jugoslavija


UVOD


Uzgoj visokoprinosnih klonova topola u plantažama uzima sve širi mah.
Plantaže topola osnivaju ne samo šumarske nego i sve veći broj poljoprivrednih
organizacija. To je slučaj naročito u Vojvodini, Slavoniji i drugde.


Poljoprivredne organizacije Vojvodine često puta žele da uzgojem topola
rese pitanje zemljišta nesigurnih za poljoprivrednu proizvodnju. Topole sade
na periodički plavljena zemljišta, na zemljišta izvrgnuta dejstvu podzemnih
voda i stagnirajućih proljećnih voda. To su obično zemljišta težega mehaničkog
sastava, slabo prozračna, s nepovoljnim vodno-vazdušnim režimom, tj.
zemljišta koja nemaju osobine prirodnih staništa topole.


Među tlima opisanih svojstava na kojima se žele uzgajati plantaže topola
najznačajnija su neka iz grupe ritskih crnica.


Plantažni uzgoj topola na ritskim crnicama započele su od 1960. godine
naročito poljoprivredne organizacije u Potisju. Dosada je na ritskim crnicama
Potisja osnovano ili je u toku osnivanje cea 3000 ha plantaža topola. Osnivanje
plantaža na tako velikim površinama zemljišta koja po svojim fizičkohemijskim
karakteristikama odstupaju od prirodnih zemljišta za topole započeto
je bez dovoljno iskustava i potrebnih analiza. To se odnosi na eventualno
potrebnu melioraciju zemljišta, na prethodnu pripremu, na negu zemljišta
kao i na izbor klonova. Mere melioracije odnosno prethodne pripreme zemljišta
ograničene su i usmeravane prema raspoloživoj mehanizaciji i finansijskim
sredstvima. Izbor sorti bio je ograničen asortimanom sadnog materijala
koji se u da tom momentu mogao nabaviti u okolnim rasadnicima. Ipak je
potrebno naglasiti da je orijentacija uzgajivača na selektovan klonski materijal
poznatih svojstava, u prvom redu na klon P. x euramericana cl. 1-214
i na topolu »robusta«, bila — u nedostatku detaljnijih podataka o mogućnosti
uspevanja pojedinih klonova na ritskoj crnici — potpune opravdana u stručnom
pogledu.


CILJEVI ISTRAŽIVANJA


Razvoj plantaža odnosno njihova konačna sečiva masa po količini i kvalitetu
biće odraz zemljišnih uslova, preduzetih agromelioracionih mera, primenjene
tehnike gajenja i najzad upotrebljenog klona — sorte topole. Za


* Rad finansiran iz sredstava Saveznog fonda za naučni rad SFRJ.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 140     <-- 140 -->        PDF

uspešnu i rentabilnu proizvodnju topolina drveta u plantažama je od prvorazrednog
značaja odnos svojstava zemljišta i genetskih osobina klonova.


Odnos pojedinih klonova topole prema različitim tipovima tala je zato
u zemljama s razvijenom populikulturom značajan predmet istraživanja.
Iako se za rešavanje toga problema mogu donekle koristiti i strana iskustva,
ipak možemo konstatovati da su stanišne prilike svake zemlje tako specifične,
da se pitanje izbora sorti mora rešavati vlastitim istraživanjima.


Izbor sorti klonova je predmet istraživačkog rada i jedan od važnih zadataka
Zavoda za potole. Ovaj problem rešava se analizom podataka iz uporednih
klonskih ogleda.


Orijentacioni podaci o uspevanju pojedinih klonova na da tom staništu
dobijaju se iz klonskih testova. U tim se testovima na srazmerno maloj površini
u statističkim sistemima proverava veći broj klonova, svaki sa srazmerno
malim brojem individua. Na osnovu orijentacionih podataka, dobijenih iz
klonskih testova, osnivaju se zatim komparativni ogledi proizvodnog karaktera
na većoj površini s manjim brojem klonova, svaki sa srazmerno velikim
brojem individua (uzorkom).


Mreža klonskih testova i komparativnih ogleda proširuje se svake godine.
Ogledi se proširuju po broju ispitivanih klonova kao i po tipovima zemljišta,
obuhvaćenih istraživanjima.


S aspekta »klon — zemljište« ispituju se ne samo kloncvi koji su u drugim
zemljama već selektovani, provereni nego i klonovi koji su u fazi selekcije.
Pri tome se naročita pažnja poklanja zemljištima koja po svojim prirodnim
fizičko-hemijskim osobinama mnogo odstupaju od prirodnih »optimalnih«
zemljišta za topole. To su u prvom redu različite varijante aluvijalnih zemljišta
(zamočvarena, peskovito-šljunkovita, itd.). zatim ritske crnice, pseudoglej,
itd.


Rezultati koje ćemo u ovom radu izneti odnose se na jedan od klonskih
testova — oglednih objekata osnovanih u okviru istraživanja u kojem se na
signifikantan i interesantan način ispoljio odnos svojstava zemljišta i genetskih
osobina ispitivanih klonova.


OPIS OGLEDNOG OBJEKTA


Ogled je osnovan nedaleko Bačkog Gradišta (Potisje), u proleće 1962.
godine


Sistem ogleda je slučajni poredak. U ogled je uvršteno 6 klonova. Od svakog
klona posađeno je 15 individua. U svaki od 13 blokova — ponavljanja zasađena
je po jedna sadnica svih 6 klonova u ogledu (one tree plot system). Oko
ogleda zasađen je zaštitni pojas od jednog reda sadnica klona P. x euramericana
cl. 1-214. Površina ogleda je 0,58 ha.


U jesen 1961. godine ogledna površina je uzorana na 40 cm dubine. Sadnice
su sađene na razmak 7 x 7 m u jame duboke 80 cm. Za sadnju su upotrebi]
ene prvoklasne 2/3 godišnje sadnice. Posle sadnje uzgajane su u toku
prve tri vegetacije između redova sadnica poljoprivredne kulture. U godini
sadnje (u prvoj vegetaciji plantaže) uzgajan je kukuruz.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 142     <-- 142 -->        PDF

PEDOLOŠKE KARAKTERISTIKE ZEMLJIŠTA


Po pedološkim karakteristikama ogledna površina je neujednačena, ali
tako da se na njoj praktično mogu izdvojiti samo 2 varijante jednog tipa
zemljišta. Površinski jedna i druga varijanta imaju približno istu veličinu
To je omogućilo (uz plan ogleda) da se za karakterisanje tih različitih uslova
premeri dovoljan (merodavan) broj stabala od svakog klona tako da je stvorena
mogućnost primene i matematsko-statističke obrade izvornih podataka.


Zemljište je aluvijalnog porekla s profilom u kojem se nalazi pogrebena
ritska crnica. Osnovni kriterij za izdvajanje dve, ekološki različite varijante
unutar spomenutog tipa zemljišta bila je dubina na kojoj se nalazi ritska
crnica. Također smo pri ovome davali veliki značaj i debljini, i osobinama
nanosa iznad ritske crnice.


U tablici broj 1 dati su najosnovniji analitički podaci i opisi profila br.
28 i 29 da bi se prikazale razlike izdvojenih zemljišnih varijanti na oglednoj
površini.


Profili su otvoreni 20. VI 1964. godine. U momentu otvaranja profila
podzemna voda je u profilu broj 28 bila na 120 cm, a u profilu broj 29 na
153 cm ispod razine zemljišta.


Manji uticaj podzemne vode na višem delu ogledne površine (profil broj
29) uslovljava uz drugačiju prirodu površinskog (nanetog) sloja niz drugačijih
elemenata plodnosti u odnosu na niži deo ogledne površine (profil br. 28).


U pogledu sadržaja humusa kao i boje humusno akumulativnog podhorizonta
(Ai) pogrebene ritske crnice vidi se da je taj sadržaj nešto niži u
profilu broj 29 i da čitav podhcrizont nema crnu nego tamnosmeđu boju. To
je posleđica većeg uticaja hidregenih procesa u profilu broj 28 zbog čega je
ovaj humus još i veoma otporan prema razlaganju. S obzirom na to da se
radi o topolama koje razvijaju plitko, površinsko korenje, smatramo da najveći
značaj treba pridati teksturnim razlikama jednoga i drugog profila u
površinskim horizontima.


U slojevima 0—30 i 30—70 cm profila br. 28 najveći udeo ima u teksturnom
sastavu, kao što se vidi, fizička glina. Njezin sadržaj je naročito velik
u sloju od 0—30 cm (73,6´%). Samo je nešto niži u sloju 30—70 cm te iznosi
64,0%. I u jednom i u drugom sloju najveći procenat čini koloidna frakcija.


Uz takav teksturni sastav te zbog nepostojanja mikroagregata svi slojevi
su zbijeni, slabo propusni i veoma osetljivi na promenu vlažnosti. U nedostatku
vlage zemljište se stvrdnjava i puca, a jačim vlaženjem prelazi u žitku
masu. (U momentu otvaranja profila čitava površina tog dela ogleda bila je
ispresecana užim i širim pukotinama).


Slojevi od 0—57 u profilu broj 29 po teksturnom su sastavu peskovite ilovače.
Pothorizont Ai ritske crnice u ovom profilu ima samo 44,4% fizičke
gline uz manji sadržaj koloidne frakcije (25,2%) koji u istom horizontu profila
broj 28 iznosi 40,0%.


Zbog toga profil broj 29 ima do veće dubine aktivni fiziološki deo za
razliku od drugog profila u kojem se od površine pa sve do 70 cm dubine
korenje topola susreće s fiziološki suhim i teško probojnim glinovitim materijalom.
Prema podacima prof. Nejgebauer a (1959) vidimo npr. da uz
sličan tekstuarni sastav kakav je u površinskim slojevima profila broj 28


140




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 143     <-- 143 -->        PDF

potiske smönice imaju 26—28% vol. vlažnost venjenja pa otuda i mali dijapazon
aktivne vlažnosti. Za sličan teksturni sastav smonica u Coki ing. Augu st
a Muč i (1964) navodi da je u njima kapacitet za vazduh 3,28—11,25%.
Za dalje sagledavanje najvažnijih razlika jednoga i drugoga mikrolokaliteta
treba još podvući i razlike u sadržaju CaCO površinskih slojeva. Za profil
br. 28, s izuzetkom sloja 0—30 cm, može se reći da je beskarbonatan dok su
u profilu broj 29 slojevi 0—57 cm s približno optimalnim sadržajem CaCO-i.
Uz približno jednak sadržaj CaCO.s i sličan teksturni sastav kakav imaju
površinski slojevi profila 29 danas se kod nas u poloju roke Dunava nalaze
najuspelije plantaže topola (to se naročito odnosi na plantaže klona 1-214).


Ostale razlike koje se vide u tablici br. 1 su rezultati već navedenih razlika
te se na njihovu ponovnom isticanju nećemo zadržavati.


Klonovi topola u ogledu


U ogledu su proveravani sledeći klonovi topola:


Matični broj (registar Naziv
Zavoda za topole)


1 P. x euramericana cl. 1-214
2 P. x euramericana cl. 1-154
3 P. x euramericana »Ostia«
4 P. x euramericana »Jacometti 78 B«


169 P. euramericana cv. »Regenerata D«
156 P. euramericana cv. »Missouriensis Holland«


P. x euramericana (Dođe) Guinier cl. 1-214 poznat je klon topole italijanske
selekcije, proširen skoro na celoj zemaljskoj kugli. To je klon koji je u
celini svuda pokazao zadovoljavajuće pa i izvanredne rezultate te zaslužuje
stečeni renome. Do danas u Italiji ne postoji ni jedan drugi klon topole koji
bi zaslužio slično poverenje. To je klon veoma brzog rasta koji se dobro
adaptira i na manje plodnim zemljištima (S e k a w i n, 1959).
P. x euramericana (Dođe) Guinier cl. 1-154. Klon talijanske selekcije, proširen
u mnogim zemljama Evrope. S uspehom se uzgaja i u prekomorskim
zemljama, a naročito u Južnoj Americi (Argentina). U optimalnim uslovima
klon 1-154 ne može da konkuriše klonu 1-214 ni po prirastu, niti po kvalitetu
drveta. Međutim, vrednost ovog klona mogla bi biti naročito u rustičnosti
koja mu dozvoljava da se adaptira i u nenormalnim uslovima. Ta mogućnost
svakako zaslužuje detaljnije istraživanje (S e k a w i n, 1959).
P. x euramericana (Dođe) Gunier cl. »Ostia«. Pod tim imenom proširen
je posle drugoga svjetskog rata u Nemačkoj u dolini reke Rajne klon eurameričke
topole, razmnožen od matičnog stabla koje se nalazi u Šumskoj
upravi u Germesheimu. Spomenuto stablo uzgojeno je od reznice koja je 1926.
godine donesena iz Italije, a uzeta je s jednoga lepog ženskog stabla u okolini
Rima. Verovatno je da je to stablo pripadalo nekom kultivaru topole, koji se
u to vreme uzgajao i bio proširen u Italiji, a posle je zbog pojave bolesti prolećnog
opadanja lišća (Pollaccia elegans) bio potisnut klonovima koje je selektovao
Institut za kulturu topole u Casale Monferrato. Jedan veoma sličan.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 144     <-- 144 -->        PDF

a verovatno i identičan kultivar proširen je u drvoredima i u kulturama u
rečnim dolinama u grčkom delu Makedonije i u Tesaliji pod imenom »Regenerata
«. U Španiji se pod nazivom »Pinseque« isto tako uzgaja jedan kultivar
topola koji je veoma sličan ovoj topoli (Müller — Sauer, 1961).


Klon »Ostia« je u rasadniku slična klonu 1-214. Kao stablo, deblo mu se
razlikuje glatkom, svetlijom korom od onoga 1-214. Osim toga grane su joj
više skupljene, usmerene na gore, krošnja poluraširena, a stablo pravi je. Vegetaciju
završava ranije nego topola 1-214.


P. x euramericana (Dođe) Guinier cl. »Jacometti 78 B« je klon italijanskog
porekla, selekcija prof. Jacometti , začetnika rada na oplemenjivanju topola
u Italiji. Toj topoli se kasnije izgubio trag u Italiji. Međutim, od reznica
dobavljenih od prof. Jacomettij a stvoren je u Nemačkoj novi klon, proširen
naročito u dolini reke Rajne. Tu je pokazao veoma vredna svojstva:
habitus (deblo i krošnju) sličan topoli »robusta«, prirast za 30—40% veći od
topole »robusta«, otpornost protiv bolesti bakterioze, Dothichize i prolećnog
opadanja lišća, otpornost protiv niske temperature. Jacometti-topola je ženskog
spola, lista pre topole »robusta«, ali odbacuje lišće srazmerno rano
(Da the, 1960).
P. euramericana (Dođe) Guinier cl. »Regenerata D«
Pod nazivom »Regenerata D« (Regenerata Deutschland) izdvojen je u Nemačkoj
klon topole, verovatno identičan s topolom P. x regenerata Henry
koja se kultiviše u Francuskoj. Klon »Regenerata D« razmnožen je u rasadniku
grofa Mirbacha v. Harff na rečici Erft (pritoka Rajne u okolini Kolna)
te se u Nemačkoj naziva i imenom »Harffer Pappel«. Ovaj klon je selektovan
i definisan u Institutu za kulturu topola u Briihlu te se smatra kao jedan od
najboljih među 16 nemačkih standardnih sorti topol a (Altstammsorten,
Müller — Sauer, 1961).


Za ovaj klon, inače poznatih morfoloških i fenoloških svojstava (polupiramidalna
krošnja, nepotpuno pravno, blago krivudavo deblo, lista i odbacuje
lišće 10—15 dana posle robusne topole), postoje opažanja koja ukazuju na njegovu
plastičnost i mogućnost uzgoja na težim kompaktnijim zemljištima
(Müller — Sauer, 1961).


P. x euramericana (Dođe) Gunier cl. »Missouriensis Holland«.
Pod gornjim imenom uzgaja se u Nemačkoj klon topola poreklom iz Ho
landije (spominje se od 1891. godine i naziva se »Heidemij«, P. monilifera
Aiton — Houtzagers , 1937). Uprkos imenu (deltoides missouriensis) to
verovatno nije američka crna topola, nego euramerički hibrid. U Nemačkoj je
proširena naročito posle drugoga svetskog rata. Izdvojen je i opisan u Insti
tutu za kulturu topola u Bruhl-u (Nemačka) te se smatra za jednu od veoma
vrednih između 16 nemačkih standardnih sorti topola (Altstammsorten,
Müller — Sauer, 1961).


Muškog je spola, po habitusu i prirastu slična je robusnoj topoli, lista
ranije nego topola »robusta«. Prema dosadašnjim opažanjima topola »Missouriensis
—´ Holland« je široko adaptabilna u pogledu zahteva za staništem
(Houtzagers, 1937, Müller —Sauer, 1961).




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 145     <-- 145 -->        PDF

EKSPERIMENTALNI PODACI


Na osnovi merenja obima u prsnoj visini (1,30 m) svih stabala u ogledu
u proleće 1964. godine (početak treće vegetacije) izveli smo matematičko —
statističke proračune sa sledećim ciljem:


1) da utvrdimo razlike u prirastu između klonova u ogledu na zemljištu
opisanom po profilu broj 28 i na zemljištu profila broj 29;
2) da utvrdimo razlike u prirastu jednoga istog klona na gornja dva
zemljišta.


Statističke proračune izveli smo metodom analize varijance i to na dva
načina: po hijerarhijskoj klasifikaciji (»samples within samples« — uzorak
unutar uzorka klasifikacija) i po faktorijelnoj klasifikaciji (S n e d e c o r,
1959). Signifikantnost razlike postavljenih hipoteza ispitali smo postavljanjem
Duncan-testa signifikantnosti razlike srednjih vrednosti (Steel-Torrie ,
1960).


Rezultat svih proračuna prikazali smo u tablicama broj 2, 3, 4 i 5.


Tab. 2


Analiza varijanci — hijerarhijska klasifikacija
Analyse de variance — classification hierarchique


Stepeni Suma Prošek
Izvori varijacija slobode kvadrata kvadrata F F-tablično
Source de variation DF SS MS


Podtip zemljišta


Sous-types de sol 1 965,60 965,60 6,96* 0,05—1,96
Klonovi unutar zemljišta
Clones memes 10 1387,14 138,71 8,90*** 0,05—1,91
Stabla unutar klonova
Tiges
dans les memes clones 144 2243,27 15,57
Au total 155 4596,01


Tab. 3


Analiza varijanci — faktorijelna klasifikacija
Analyse de variance — classification d´apres les facteurs


Stepeni Suma Prošek
Izvori varijacija slobode kvadrata kvadrata F F-tablično
Source de variation DF SS MS


Promenljiva — Variables 11 2352,74 213,88 13,09*** 0,05—2,54
Zemljište — Sols 1 965,60 965,60 59,13*** 0,05—8,18
Klonovi — Clones 5 1068,17 213,63 13,08*** 0,05—3,55


Interakcija: klon x zemlj.
Interaction: clone x sol 5 318,97 63,79 3,90*** 0,05—3,55
Ponavljanje — Repliques 12 87,63 7,30 0,44 0,05—1,83
Greška — Erreur 132 2155,64 16,33
Au total 155 4596,01




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 150     <-- 150 -->        PDF

3.
Mülle r R. — Saue r E. (1961): Altstammsorten der Schwarzpappelbastarde,
II Teil, Stuttgart.
4.
Muč i A. (1964): Uslovi proizvodnje na meliorisanom području Agro-industrijskog
kombinata »Coka« (magistarski rad).
5.
Najgebauer V. — Miljković N. (1959): Prilog poznavanju dubine prokvašavanja
i gubitka vode putem isparavanja na černozemu i Potiskoj smönici
(cit. A. Muči).
6.
SnedecorG . (1959): Statistical Methods Iowa State College Press.
7.
Stee l R. G. O. — Torri e J. H. (1960): Principles and Procedures of Statistics,
McGraw Hill Co. Inc., New York.
8.
Sekawi n M. (1959): L´ experimentation en Italie des clones de peuplier selectionnes
par l´lnstitut d´experimentation pour la Populiculture de Casale Monferrato,
Ente naz. Cellulosa Carta, Roma.
9.
Zuf a L. (1960): Selekcija topola u Italiji i u Francuskoj, Jug. nac kom., Topola,
Beograd.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 146     <-- 146 -->        PDF

Tab. 4
Duncan test signifikantnosti razlika srednjih vrednosti
Test Duncan des differences significatives entre les valeurs moyennes


Broj Klonovi — Clones
profila 169 3 156 2 4 1
No de profil Srednje vrednosti obima u prsnoj visini u cm.
du sol Valeurs moyennes des circonferences de tiges ä hauteur d´homme
en cm


29 21,98 22,57 26,00 29,61 30,06 31,32


156 3 169 1 4 2
28 18,71. 20,45 21,29 22,31 24,10 24,81


Tab. 5
Duncan test signifikantnosti razlika srednjih vrednosti
Test Duncan des differences significatives entre les valeurs moyennes


Broj K lonovi — Clones
profila 1 2 3 4 169 156
No de profil Srednje vrednosti obima u prsnoj visini u cm.
du sol Valeurs moyennes des circonferences de tiges ä hauteur d´homme
en cm


28 22,31 24,81 20,45 24,10 21,29 18,71


29 31,32 29,61 22,57 30,06 21,98 26,00


REZULTATI ISTRAŽIVANJA


Iz podataka, prikazanih u tablici broj 2 vidimo da postoje značajne razlike
u debljinskom prirastu topola (posmatranih u celini) na dva različita zemljišta
,opisana profilima broj 28 i broj 29. Isto tako vidimo da su na svakom od
ova dva spomenuta zemljišta veoma značajne razlike u debljinskom prirastu
između pojedinih klonova topola.


Na temelju podataka, prikazanih u tablici broj 3 vidimo, nadalje, da postoji
veoma značajna interakcija između zemljišta i klonova u ogledu. Veoma
signifikantne su razlike također u debljinskom prirastu


— klonova u ogledu


— na pojedinim zemljištima.
Testiranjem značajnosti razlika srednjih vrednosti obima stabala u prsnoj
visini posle druge vegetacije (tablice broj 4 i 5) utvrđujemo sledeće:
Na zemljištu opisanom po profilu broj 29 najbolji su po debljinskom prirastu
klonovi 1-214, Jacometti 78-B i 1-154. Obim stabala u prsnoj visini navedenih
klonova posle druge vegetacije iznosi u prošeku 29,6—31,3 cm. Između
njih nema signifikantne razlike. Klon »Missourisnsis — Holland« s prosečnim
obimom stabla (na 130 cm) od 26 cm signifikantno ie slabiji od prva tri klona.
U pogeldu debljinskog prirasta najslabiji su na ovom tipu zemljišta klonovi
Ostia i Regenerata D (obim na 1,30 m u prošeku 22,0—22,6 cm). Između njih
nema signifikantnih razlika.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 147     <-- 147 -->        PDF

Na zemljištu, opisanom po profilu broj 28 signifikantno su najslabiji po
dcbljinskom prirastu klonovi: 1-154 i Jacometti 78-B (obim na 1,30 m pro-
sečno 24,1—24,8 cm). Dalji redosled klonova (po klasama, prema signifikantnosti
razlika) je sledeći:


Jacometti 78-B, 1-214, Regenerata D (21,3—24,1) 1-214 — Regenerata D,
Ostia (20,45—22,3 cm) Regenerata D — Ostia — Missouriensis Holland
(18,7—21,3 cm).


Dok su na dublje pogrebenoj ritskoj crnici (profil broj 29) razlike u deb-
Ijinskom prirastu pojedinih klonova veće, izraženije, te su razlike na pliće
pogrebenoj ritskoj crnici ublažene, manje; postoji razlika u valjanosti pojedinih
klonova u pogledu debljinskog prirasta na ova dva zemljišta. Klon
1-214 najbolji je na dublje pogrebenoj ritskoj crnici, tek je treći po vrednosti
na pliće pogrebenoj ritskoj crnici; nasuprot tome Regenerata D je najslabiji
na dublje pogrebenoj crnici, a izjednačio se po vrednosti s 1-214 na pliće pogrebenoj
crnici. Klonovi 1-154 i Jacometti 78-B signifikantno su najbolji na
oba tipa zemljišta. Klon Missouriensis — Holland, četvrti po vrednosti na
zemljištu opisanom po profilu broj 29, najslabiji je po debljinskom prirastu
na zemljištu po profilu broj 28.


Na osnovi toga zaključujemo:


— da postoje signifikantne razlike u debljinskom prirastu pojedinih klonova
topola;
— da su te razlike veće na boljem zemljištu za topole, a manje na lošijem
zemljištu za topole;
— da postoji razlika u reagovanju (po debljinskom prirastu) pojedinih
klonova topola na osobine zemljišta.
Razlike u reagovanju pojedinih klonova topola na promene zemljišnih
svojstava očiglednije su iz podataka tablice broj 5: debljinski prirast klonova
1-214, 1-154, Jacometti 78-B"i Missouriensis Holland na pliće pogrebenoj ritskoj
crnici (profil broj 28) signifikantno zaostaje dok kod klonova Ostia i Regenerata
D nema signifikantne razlike u debljinskom prirastu na dva ispitivana
zemljišta. To znači da su navedena dva klona u znatno manjoj meri osetljivi
na promenu uslova zemljišta. Ovu osetljivost na promenu uslova zemljišta
u ogledu slikovito smo prikazali relativnim (procentualnim) odnosom razlike
prosečnih vrednosti obima stabala u prsnoj visini. Ovo procentualno smanjenje
srednje vrednosti obima stabala pri promeni zemljišnih uslova za pojedine
klonove u ogledu je sledeće (vidi tablicu broj 6 i grafikon broj 1):


Tab. 6


Srednja vrednost obima stabala na 1,30 m posle druge
vegetacije u cm.
Valeur moyenne de la circonference ä hauteur


Naziv klona


d´homme lors de deux periodes de vegetation en cm


Clone


Zemljište opisano po profilu Razlika u Vo
Sol decrit d´apres le profil Differences
29 28 en «Vo


1-214 31,32 22,31 28,76
Jacometti 78-B 30,06 24,10 19,82
1-154 29,61 24,81 16,21
Missouriensis-Holland 26,00 18,71 28,03
Ostia 22,57 20,45 9,39
Regenerata D 21,98 21,29 3,13


145




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 148     <-- 148 -->        PDF

Oni klonovi u ogledu koji pod optimalnim uslovima pokazuju najveći
debljinski prirast najmanje su plastični, tj. najoštrije reaguju smanjenjem prirasta
na pramenu zemljišnih uslova. Među klonovima ove grupe u ogledu još
su najplastičniji 1-154 i Jacometti 78-B. Zahvaljujući ovoj osobini, spomenuti
klonovi na pliće pogrebenoj i težoj crnici imaju posle udruge vegetacije bolji
debljinski prirast nego klon 1-214. Najveći plasticitet, tj. najslabije reagovanje
na promenu zemljišnih uslova pokazali su u ovom ogledu klonovi Regenerata
D i Ostia koji su pod optimalnim uslovima u toku prve dve vegetacije imali
najmanji debljinski prirast. Međutim, zahvaljujući svojstvu plastičnosti ovi
klonovi imaju posle druge vegatacije na težem zemljištu praktično isti prosečni
obim debla u prsnoj visini kao i klon 1-214.


DISKUSIJA REZULTATA


Izneti rezultati istraživanja svakako se ne mogu generalisati; oni se odnose
na navedene klonove i podtipove zemljišta i vrede samo za prve dve godine
razvoja u plantaži. Vrednost gornjih rezultata je naročito u tome što pokazuju
značajnost veze klon — zemljište, što indiciraju razliku u reagovanju pojedinih
klonova na promenu zemljišnih uslova i što tako upućuju na veliki praktični
značaj pravilnog izbora sorti — klonova za pojedine tipove zemljišta.


Istovremeno navedeni rezultati omogućuju već i izvesnu orijentaciju u
pogledu izbora sorti. Udruženi s rezultatima analiza drugih, većim delom već
postojećih klonskih testova kao i rezultatima analiza u sledećim godinama,
spomenuti rezultati će omogućiti sve sigurniju orijentaciju u ovom važnom
pitanju.


ZAKLJUČCI


Statističkom analizom podataka o debljinskom prirastu posle druge godine
razvoja u jednom klonskom testu — plantaži sa 6 klonova topola na 2 podtipa
zemljišta (pliće i dublje pogrebena ritska crnica) zaključili smo sledeće:


1) Postoje veoma značajne razlike u debljinskom prirastu pojedinih klonova
topola.
2) Razlike u debljinskom prirastu pojedinih klonova veće su na boljem
zemljištu za topole, a manje na lošijem zemljištu za topole.


3) Na boljem zemljištu (profil broj 29) najbolji po debljinskom prirastu
posle druge vegetacije su klonovi: 1-214, Jacometti 78-B i 1-154, a najslabiji
su klonovi Ostia, i Regenerata D.


4) Na lošijem zemljištu (profil broj 28) najbolji po debljinskom prirastu
na kraju druge vegetacije su klonovi 1-154 i Jacometti 78-B, a najslabiji je
klon Missouriensis Holland.


5) Pojedini klonovi različito reaguju u debljinskom prirastu na promenu
zemljišnih uslova. Najmanju plastičnost pokazali su klonovi 1-214 i Missouriensis
Holland, a najveću klonovi Regenerata D i Ostia. Zahvaljujući ovom svojstvu
poslednja dva klona izjednačila su se na pliće pogrebenoj ritškoj crnici po
vrednosti s klonom 1-214.


6) U grupi najboljih klonova na zemljištu s profila broj 29 veću plastičnost
nego klon 1-214 iaploljili su klonovi 1-154 i Jacometti 78-B. Zahvaljujući
tom svojstvu, oni su na zemljištu s profila broj 28 ispoljili na kraju druge
vegetacije veći debljinski prirast nego klon 1-214.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 149     <-- 149 -->        PDF

7) Gornji zaključci imaju samo orijentacioni značaj: oni se ne mogu generalisati
jer se odnose samo na prve dve godine razvoja u plantaži te samo na
2 podtipa zemljišta (opisanih profilima broj 28 i 29) i na klonove u ogledu.


8) Ukazivanjem na značajnost veze klon — zemljište i na razliku u reagovanju
pojedinih klonova topola na promenu zemljišnih uslova, rezultati našeg
ogleda upućuju na važnost i potrebu daljih istraživanja koja će omogućiti
pravilan izbor sorti — klonova za pojedina zemljišta.


Resume


LES INDICATEURS D´ UNE CORRELATION SIGNIFICATIVE ET SPECIFIQUE
ENTRE LES CLONES DES PEUPLIERS ET LES TYPES DE SOLS


Nous avons tire les conclusions suivantes d´ une analyse statistique (voir les
tableaux no 2—5) des donnees sur 1´ accroissement en diametre de six clones de
peupliers (I—214, I—154, Ostia, Jacometti 78 B, Regenerata D et Missouriensis —
Holland) dans un test clonal (plantation comparative) apres deux ans de vegetation,
sur deux differents sous-types de sol (les terreaux alluviaux les uns superficiellement
et les autres profondement ameublis):


1) II y a des differences significatives concernant 1´ accroissement on diametre
dos clones examines.
2) Les differences d´accroissment parmi les clones sont plus grandes sur le
meilleur sous-type de sol que iur le pire.


3) Sur le meilleur sous-type de sol (donnees d´analyse pedologique sont presentees
en tableau no 1, profil no 29), significativement les meilleurs sont (d´ apres
1´ accroissement en diametre ä la fin de la deuxieme saison de vegetation) les clones
suivants: I—214, Jacometti 78 B, et I—154, alors que les pires sont Ostia et Regenerata
D.


4) Sur le pire sous-type de sol (donnees d´ analyse pedologique sont presentees
en tableau no 1, profil no 28), d´ apres les memes criteriums, significativement les
meilleurs sont Iss clones: I—154 et Jacometti 78 B, alors que le pire est le clone
Missouriensis-Holland.


5) Les clones particuliers reagissent de maniere differente sur le changement
des conditions d´ ambiance (du sol). Les clones I—214 et Missouriensis-Holland ont
montre une plasticite tres limitee, alors que les clones Regenerata D et Ostia ont
montre un plus haut degre de plasticite. Grace ä ce caractere, les deux derniers clones
ont atteint sur le pire sous-type de sol 1´ accroissement du clone I—214 (voir les
tableaux no 4 et 5).


6) Sur les sous-type de sol decrit sous le profil no 29 (le meilleur sous-type de
sol), parmi les meilleurs ont ete les clones I—154 et Jacometti 78 B qui ont montre
une plasticite plus grande cue celle de I—214. Grace ä ce caractere, ils ont montre
sur le pire sous-type de sol (decrit sous le profil no 28) ä la fin de la deuxieme periode
de vegetation un accroissement plus grand que le clone I—214.


7) Ces conclusions n´ ont qu´ une valeur d´, orientation. Elles ne peuvent etre generalisees
parce qu´ elles ne se rapportent qu aux deux premieres annees de vegetation
en plantation, ainsi qu´ aux deux sous-types de sol (decrits sous les profus
no 28 et 29) de meme qu´ aux clones des peupliers examines.


8) Relevant la signification de la correlation entre les clones de peupliers et les
types de sols ainsi que la difference due ä la reaction des clones particuliers sur
le changement des conditions d´ ambiance, les resultats de cet essai indiquent 1´ importance
et la necessite de continuer ces recherches qui nous donneront la possibiiite
d´ un choix approprie des clones pour les types particuliers de sols.


CITIRANA LITERATURA


1.
Da the A. (1960): La convenienza di coltivare i cloni di pioppi italiani in Germania,
Cellulosa e Carta, 4.
2.
HoutzagersG . (1950): U genere Populus e la sua importanza nella selvicoltura,
publ. Cartiere Burgo, Casale Monferrato (orig. Holland, 1938).