DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 156     <-- 156 -->        PDF

ritma o nadmorskoj visini provenijencija. Uočeni su rani i kasni fenotipovi,
prelazni tipovi između istočne i evropske bukve (SR Slovenija, SR Makedonija
i SR Srbija).


Kod hrastova (Qurecus sp.) situacija je komplikovanija. Istraživanja se
vrše u SR Srbiji, SR Hrvatskoj i SR Makedoniji. Kod breze zapažene su Betula
verrucosa i B. pubescens kao i prelazne forme, tipovi koji se razlikuju po kori
kao i tipovi sa izraslinama okcaste strukture, kakvi su poznate kod severnih
tipova (SR Srbija, SR Makedonija). I kcd javora (Acer pseudoplatanus) obraćena
je naročita pažnja na stabla sa dževerastom strukturom. Vršena su i morfološka
i fiziološka istraživanja radi utvrđivanja ekotipova .(SR Bosna i Hercegovina,
SR Slovenija).


Kod crnih domaćih topola zapažena su variranja po obliku debla kao i
formi različito otpornih na Melampsora sp. (Zavod za topole). Kod trepetljike
uočene su forme različite po boji kore (crna, siva, zelena i bela) i po otpornosti
na trulenje (Šumarski institut — Skoplje, Šumarski fakultet — Beograd). U
toku su proučavanja populacija bele vrbe (Salix alba L.) i varijabiliteta unutrašnjih
tehnoloških svojstava njenog drveta (Zavod za topole). Zapažene su
i opisane pojave hermofroditnih cvetova kod crne i hibridnih topola (Šumarski
fakultet Beograd, Zavod za topole Novi Sad, Šumarski institut — Skoplje).
Dcbijena je prva imbridovana generacija monecijskog stabla crne topole (Šumarski
fakultet — Beograd). Sem pomenutih, ovim problemima počinju da se
bave i druge naučne ustanove (3, 26, 46, 52, 71).


Na kraju ovog poglavlja želimo istaći da su u njemu iznete samo informacije,
bez detaljnih rezultata i zaključaka, koji su izneti u objavljenim radovima.
Mnoga istraživanja su u toku pa su ona samo napomenuta. U svakom slučaju
cilj nam je bio da prikažemo delatnosti i istraživanja koja su još u početnoj
fazi koja će se nastaviti i upotpuniti savremenim metodama. Međutim bilo bi
neskromno ako se nebi iznelo da je u ovom kratkom periodu postignuto prilično
zahvaljujući trudu i samopregom onih, koji su ovom radu prišli sa interesovanjem
i ljubavlju.


III VEGETATIVNO RAZMNOŽAVANJE


Početni radovi na oplemenjivanju šumsikog drveća u našoj zemlji postavili
su pred naše naučne ustanove problem vegetativnog razmnožavanja. Da bi se
moglo podizati žive arhive, semenske plantaže, drvoredi za komparaciju, proveravati
genetske osobine itd. bilo je potrebno upoznati metode kalemljenja


koje odgovaraju našim uslovima sredine i proučiti metode ožiljavanja onih
vrsta, kod kojih to teško uspeva.
1) Upoznavanje metoda vegetativnog razmnožavanja


Pri izvođenju radova primenjivane su poznate metode kalemljenja, u
staklarama i na otvorenom prostoru, kao i u raznim vremenskim razmacima,
od aprila do septembra. U periodu od 1959. do 1964. godine sve naučne ustanove
izvršile su mnogobrojna kalemljenja. Kao plemke upotrebljavane su fertilne
grane. Rezultati u odnosu na procenat primljenih kalemova bili su različiti.


Rezultati kalemljenja četinarskih vrsta su bolji nego rezultati kalemljenja
lišćarskih vrsta. Ovo nam je ukazalo na potrebu da iznađemo metode za savlađivanje
teškoća kod kalemljenja lišćara.