DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 157     <-- 157 -->        PDF

Ma da je kalemljenje u staklarama dalo vrlo dobre rezultate sa 64% do
100% primljenih kalemova pojedinih četinarskih vrsta, ovaj način se sve manje
primenjuje. Razlozi su za sada materijalne prirode. Kod kalemljenja četinara
na otvorenom prostoru bolji uspesi su postignuti u humidnim predelima (SR
Slovenija, SR Hrvatska) nego u aridnim (SR Makedonija). Primanje kalemova
na slobodnom prostoru kod Picea abies pojedinih godina iznosi u SR Sloveniji,
SR Hrvatskoj i SR Bosni i Hercegovini 68—86% a u SR Makedoniji samo
13—27%. Kod Abies alba ti su iznosi 78—92% odn. 32—70%. Kod Pinus nigra
u prvim dvema republikama rezultati su bili 68—76% a u SR Makedoniji samo
6—21%, itd. Uticaj suhoće vazduha odn. nedostatka relativne vlage na procenat
primanja vidi se iz prednjih brojeva. To su dokazali i ogledi izvršeni u SR
Makedoniji na dve nadmorske visine — na 640 i 1250 m nadmorske visine.
Kod Abies alba i Pinus peuce u sušnoj godini na prvoj nadmorskoj visini primilo
se 32 odn. 21% kalemova a na drugoj 70 odn. 52%. U vlažnoj godini uspeh je
bio na manjoj nadmorskoj visni 54 odn. 56% a na većoj 79 odn. 92%. U obe
godine kalemljenje je vršeno u isto vreme, u drugoj polovini aprila.


Kod kalemljenja četinara vršeni su ogledi sa plemkama sečenim tokom
zime i čuvanim u jamama sa ledom i sa plemkama sečenim neposredno pred
kalemljenje (april). Rezultati su bili različiti. Ipak je prosečno bolji rezultat
bio sa plemkama sečenim zimi, ako su pravilno čuvane do upotrebe.


Kod lišćara kalemljenje je vršeno na bukvi, hrastovima, brezi, jasenu, javoru,
orahu, bagremu, lipi i mečijoj lesci. Pokazalo se da uspeh zavisi od razvojnog
stadijuma (fenofaze) podloge, metoda i vremena kalemljenja i individualnih
osobina matičnih stabala. Kod oraha dobijeni su zadovoljavajući rezultati
kalemljenjem zelenih plemki (SR Srbija).


U uslovima aridne klime kod pojedinih vrsta postignuti su različiti uspesi
sa različitim metodama kalemljenja. Tako je kod molike dobijen veći procenat
prihvatanja metodom »kozja noga« i »srčevina na kambijum« nego sa drugim
metodama a kod jele su postignuti bolji rezultati bočnim spajanjem na neprevršenim
podlogama.


Vršeni su ogledi sa ožiljavanjem reznica evropskog ariša, (SR Hrvatska).
Prvi rezultati ukazuju na mogućnost daljeg rada.


2) Formiranje živih arhiva


Radovi su u početnom stadijumu. Sade se podloge, vrše prva kalemljenja
i dr. Skoro sve istraživačke ustanove pristupile su formiranju živih arhiva.
Jugoslavenski institut za četinjače u Jastrebarskom formira centralni arhiv za
četinare. Već su posađeni klonovi od Larix leptolepis i Pseudotsuga taxifolia
var. viridis na površini od 1 ha. Institut za šumarstvo i drvnu industriju u
Beogradu osniva dva arhiva od bukve na površini od 1,0 ha, dva arhiva cd
4 vrste hrastova sa 1,0 ha i jedan arhiv od bagrema od 0,10 ha. Institut za
šumarstvo i drvnu industriju u Ljubljani osnovao je i osniva žive arhive od
bukve — sa 12 kalemenih stabala, od smrče sa 56 kal. stabala od crnog bora sa
33 kal. stabala i od jele sa 45 kal. stabala, Šumarski institut u Skoplju osniva
male arhive sa 5 do 10 klonova od jele, molike, belog bora, breze, bukve, lužnjaka
i platana. Zavod za topole u Novom Sadu osnovao je populetum sa 175
raznih vrsta i tipova topola. U 1964. godini počeo je osnivanje salicetuma od 45
vrsta i tipova vrba.


155