DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 16     <-- 16 -->        PDF

zultate. Sve intenzivnijim razvojem šumarske genetike dolazilo se do novih spoznaja.
Obogaćena su teoretska znanja i praktična iskustva o šumskom drveću, došlo se dc
saznanja da dobar fenotip ne mora biti uvijek i dobar genotip. Utvrđeno je da je većina
privredno važnih svojstava kvantitativnog karaktera. Isto je tako ustanovljeno
da na izgled jednog stabla utječe i stanište, način uzgoja te sredina u kojoj raste.
Sve je to pomoglo da se još serioznije pristupi problemu izbora plus stabala. Ako se
uzme u obzir još i cilj oplemenjivanja kao i pronalaženje što sigurnijih mjerila kod
izbora stabala, očigledno je kakve sve poteškoće stoje pred istraživačima u vezi s rješavanjem
svih tih problema. Mora se naglasiti da se u tom pravcu već i dosade,
mnogo uradilo.


U ovom referatu iznijet ćemo neke probleme kao i pojedina mišljenja o izboru
plus stabala kako bi taj prikaz mogao poslužiti kao baza za diskusiju i za razjašnjenje
pojedinih stavova. Smatramo da je kod toga važno slijedeće:


1. intenzitet (kriterij) selekcije,
2. pronalaženje i korišćenje matematskih indeksa kod izbora plus stabala,
3. selekcija na jedno, dva ili više svojstava,
4. biologija vrste i njezina varijabilnost.
5. nasljednost i okolina,
6. izbor stabala u plantacijama,
7. selekcija na kvalitetu drva.
1. INTENZITET (KRITERIJ) SELEKCIJE
Intenzitet (kriterij) selekcije može biti različit. Peev y (31) vrši bodovanje pojedinih
karakteristika kod izbora plus stabala Pinus taeda. Da bi jedno stablo bilo
izabrano, treba postići određeni minimum bodova. Prema Prokazin u (32, 33, 34)
izbor plus stabala vrši se u sjemenskim bazama gdje je prije toga provedena inventarizacija.
Plus stablo treba da osim ostalih karakteristika svojim prsnim promjerom
nadmašuje srednje stablo sastojine preko 1,10. Prema Matthews u (24) ocjena
stabala može se vršiti: a) deskriptivnom metodom, b) metodom klasiranja i c) metodom
mjerenja. Obično se kombiniraju sve tri metode. Metoda mjerenja ne podliježe
subjektivnosti selekcionera i zbog toga je treba primjenjivati uvijek kad je to
moguće. Postavljanje zahtjeva na intenzitet selekcije kao i njezino provođenje lakše
je ako se radi o svojstvima koja se mogu mjeriti, a ne o onima koja su opisno izražena.
Intenzitet selekcije može biti različit, što ovisi o njezinu cilju. Ako se selekcija
vrši na jedno ili dva svojstva, njezin intenzitet može biti stroži, nego kada se uzima
u obzir veći broj svojstava. Schreine r (36) preporučuje da se selekcija ograniči
na takva stabla koja se nalaze za 2 ili 3 standardne devijacije iznad prosječnog stabla.
M e r g e n (25) pak iznosi da se odabrano stablo treba nalaziti za 4 standardne
devijacije iznad prosjeka. Kada se intenzitet selekcije izrazi na taj način, onda se
ne može odrediti isti kriterij za sva važnija svojstva jer se u takvom slučaju — ako
je intenzitet jako strog — za neka svojstva kao što je npr. prunodrvnost i pravnost
debla ne bi mogla izabrati željena stabla.


2. PRONALAŽENJE I KORIŠĆENJE NUMERIČKIH INDEKSA
KOD IZBORA PLUS STABALA
Andersso n (1) navodi da je odabiranje plus stabala dosta vršeno na bazi
relativne procjene rasta, oblika stabla, kvalitete deblovine, strukture drva, uroda
sjemena i otpornosti. Kriteriji za plus stabla varirali sxi u različitim dijelovima
svijeta. Oni ovise o vrsti drveća, lokalnim uvjetima kao i o postavljenoj osnovi za
selekciju. Selekcija je prema kvaliteti produkcije plus stabala provedena u nekim
slučajevima na temelju procijenjenih indeksa. Isto tako ta je selekcija bazirana na
mnoštvu karakteristika koje su, razumljivo, u vezi s kvalitetom stabala. Autor napominje
da je samo u manjem opsegu bilo moguće da se koristi testiranje potomstva
kao baza za selekciju plus stabala. Andersso n osim toga navodi da su nam potrebni
selekcioni indeksi koje preporučuje Lus h jer bi tako selekcija stabala bila
efikasnija. Da se dobiju takvi selekcioni indeksi, potrebno je: 1. đa se znadu rezultati
o aditivnoj genetskoj varijanci i nasljednosti svake karakteristike i 2. da se
jspita genetska i fenotipska kovarijanca između tih karakteristika. Sve je to moguće
postići na bazi specijalno planiranih testova potomstva.


Takva istraživanja sada su sve aktuelniija a to, naravno, ovisi o stepenu razvoja
i dostignućima oplemenjivanja šumskog drveća u pojedinim zemljama. Take