DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 77     <-- 77 -->        PDF

and sow the seeds separately. It has been proven that these single tree progenies
are very valuable as the materials for studying the genetic nature of populations.
Therefore, the author wishes to recommend the parallel establishment of
progeny trial for each population, so that the information about the genetic
nature of the population will be available along with the major function of
acting as a gene pool. However, for the purpose of simplifying the work, many
of our early plantations were not accompanied by such progeny trials.


The author wishes to express his thanks to Professor Bruce Zobel who
has kindly read and corrected the manuscript.


KRATKI SADRŽAJ


SAČUVANJE GENOFONDA U POPULACIJAMA ŠUMSKOG DRVEĆA


Postoje dva načina da se genofond šumskog drveća sačuva: 1. konzervacijom
/relih sastojina, bilo prirodnih ili umjetnih; 2. podizanjem specijalnih novih sastoiina.


Za prvu metodu može se reći da je statička. Kod nje se ne zahtijeva nikakva
druga operacija osim sačuvanje lijepih sastojina u prirodnim šumama ili izvrsnim
nasadima. Svaka takva sastojina, koja treba da se sačuva mora sadržavati više od
deset hiljada individua. Zbog velikog broja stabala vrlo je teško sačuvanje takvih
sastojina samo u genetske svrhe pa se to povezuje sa zaštitom prirode i divljači, rekreacijom
itd.


Druga metoda je po svojim osobinama dinamična. Kod nje nije potrebno da se
sastojine zaštite od komercijalnih zahvata, nego se samo sakupi sjeme iz najboljih
sastojina i od toga sjemena se podižu nove sastojine. Takve novopodignute sastojine
mogu se iskorišćavati kada dostignu svoju dob zrelosti, ali nakon toga što se prethodno
od njih pomoću sjemena uzgoji slijedeća generacija. Zbog toga nije teško
dobiti podršku šumarske operative za takav rad.


U populaciji čiji genofond treba sačuvati sjeme se sakuplja u godini bogatog
uroda sa stabala koja su raštrkana po čitavoj površini. U sastojini treba da se nalazi
po četrdeset, pedeset ili više takvih stabala od kojih je svako bolje i u rastu i
kvaliteti od prosjeka. Stabla s kojih se ne sabire sjeme prenose svoje gene na slijedeću
generaciju putem polena. Ako se odabiru majčinska stabla u svakoj generaciji,
postoji mali riziko inbridinga u kasnijim generacijama. Novi nasadi trebaju sadržavati
velik broj individua budući da neki korisni geni maju vrlo malu frekvenciju
npr. 0,01 posto ili manje. Površina na kojoj bi moglo rasti više desetina hiljada individua
treba imati maksimalno deset do dvadeset hektara. Nasadi trebaju biti podijeljeni
u dvije ili tri plohe koje su dovoljno udaljene jedna od druge. Pojedinačne
plohe ne smiju biti manje od dva ili tri hektara. Na otoku Kyusyu u Japanu radi se
od 1958. godine na podizanju nasada od Cryptomeria japonica, Charnaecyparis obtusa,
Pinus thunbergii i Pinus densiflora.


Ako postoje male izolirane grupe jedne vrste drveća, u tom slučaju dolazi u vi


sokom stepenu do inbridinga. Zbog toga se malene populacije ne mogu sačuvati od


inbridinga te je u takvim slučajevima potrebno podići nasade ne od pojedinačnih


populacija već od mješavine više populacija.


Na kraju je razmatrana mogućnost analiziranja genetskih varijacija unutar po


pulacija. Ukoliko se sjeme sabire odvojeno sa svakog stabla te tako uzgoji potom


stvo, ono će biti i veoma vrijedan materijal za izučavanje genetske prirode tih po


pulacija. Zbog toga autor preporučuje paralelno postavljanje test potomstva za svaku


populaciju.


LITERATURE CITED


Stern , K.: Der Inzuchtgrad in Nachkommenschaften von Samenplantagen. Silvae
Genetica 8(2): 37—42. 1959.