DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Sta na$u pcakSu HRUSTEVI U ŠUMSKIM RASADNICIMA I KULTURAMA Dr IVAN SPAIĆ UVOD Iskustvo pokazuje, da u pogledu uzročnika šteta u našim rasadnicima dominiraju dva problema: grčice i fuzarioza. Ovdje se izlaže problem grčica. Hruštevi spadaju među najveće štetnike šumskih i poljoprivrednih kultura. Štete pričinjavaju u stadiju imaga i larve. Kornjaši brste lišće raznih vrsta drveća i grmlja. Njihove su larve (grčice) još veći polifagi jer izgrizaju korjenje vrlo brojnih vrsta drvenastog i zeljastog bilja. U šumskim rasadnicima mogu načiniti ogromne štete. Mlade biljke mogu biti uništene na velikoj površini u visokom postotku, a na manjim površinama i potpuno1. Na taj način nastaju ogromni direktni i indirektni gubici. U racionalnoj šumskoj proizvodnji pri današnjem stanju nauke ove gubitke ne možemo primiti kao neotklonivo nužno zlo. Danas raspolažemo s jednostavnim i efikasnim metodama i sredstvima, koja omogućuju uspješnu borbu protiv ovih štetnika. Dužnost je stručnjaka da se s njima upozna i da ih pravovremeno primijeni. Hruštevi se pojavljuju u nizinskim i brdskim područjima, a grčice se razvijaju u različitim tlima. Prema tome ovaj problem jednako je važan za rasadnike i šumske kulture u nizinama i u brdima. Praksa to doista i potvrđuje. Problem šteta od grčica nije lokalne naravi nego je veoma aktuelan za područje čitave Jugoslavije, kao uostalom i za čitavu Evropu. NAJČEŠĆE VRSTE HRUŠTEVA, ŠTETNIH ZA ŠUMSKU PROIZVODNJU Hrušteva ima mnogo vrsta. U našim šumskim rasadnicima najčešći su i najštetniji obični hrušt (Melolontha melolontha L.) i šumski hrušt (Melolonthahippocastani F.), zatim junski ili mali ljetni hrušt (Amphimallus solstitialis L.) te šareni, julski ili veliki ljetni hrušt (Polyphylla jullo F.) (SI. 1). Ostale vrste iz rodova Anomala, Rhizotrogus, Phtyllopertha i dr., prema dosadašnjem iskustvu, manje su značajne za naše rasadnike i šumske kulture od gore navedenih. Međutim u Gorskom Kotaru imao sam prilike vidjeti totalno obrštene bukove sastojine od hrušta Phyllopertha horticola L. Izradu ovog rada financirao je Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko, iz sredstava dobijenih od Saveznog fonda za naučni rad. 228 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 47 <-- 47 --> PDF |
RAZLIKOVANJE NAJČEŠĆIH VRSTA Glavne su morfološke karakteristike imaga i larve, t. j . stadija koje najčešće nalazimo, ove: Imago — M. meloloniha (obični hrušt) i M. hippocastani (šumski hrušt) su vrlo slični. Obični hrušt je dug oko 3 cm, dok je šumski nešto manji (2,5 cm). Nadvratni štit je crn, ali može biti i rđastosmeđ. Pokrilje je smeđe. Glavna diferencijalna karakteristika ovih veoma sličnih vrsta je oblik pigidiuma (završetak zatka). On se u običnog hrušta prema vrhu postepeno sužava, dok se u šumskog hrušta na kraju pigidiuma nalazi glavičasto proširenje. (SI. 2). Amphimallus solstitialis je dug 14—18 mm, svjetlosmeđe do blijedožute boje. Polyphylla fullo je naš najveći hrušt. Kornjaš je dug oko 3,5 cm. Lako se razlikuje od ostalih hrušteva po boji pokrilja, koja su smeđa s bijelim pjegama, što im daje poseban mramorasti izgled. Zbog toga ovu vrstu zovu i mramorasti hrušt. Larv e — navedenih i drugih vrsta hrušteva imaju bijelo ili bijeložućkasto zdepasto tijelo sa smeđom glavom i tri para dobro razvijenih prsnih nogu. Ti- a b c SI. 1 — a) Polyphylla fullo F.; b) Melolontha melolontha L.; c) Amphimalus solstitialis L. jelo im je redovito polukružno savijeno (zgrčeno, odatle naziv grčice) (SI. 3). Grčice običnog hrušta imaju tri larvalna stadija, koje se međusobno može razlikovati prema širini čahure glave. Ona kod Li prosječno iznosi 2,5 mm, kod Lu 4 mm, a kod Lm 6,5 mm. Odrasle larve pojedinih vrsta, razlikuju se po veličini, dok inače izgledaju jednake. Međutim već s malim povećanjem (5—20 x) mogu se uočiti razlike u građi analnog otvora te trbušne i leđne strane posljednjeg segmenta (SI. 4 i 5). Grčice možemo naći u zemlji svake godine, a imaga tek svake četvrte ili pete. Prema tome u praksi se najčešće susrećemo sa grčicama. Da bismo i po grčicama mogli znati o kojoj se vrsti hrušta radi, donosimo tablicu za njihovo razlikovanje. Tablica je načinjena po B u t o v i t s c h u-L e h- n e r u, a fotografije i crteži poBrammanisu i Stančiću. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Tablica za razlikovanje grčica najčešćih hrušteva 1—2 Analni otvor ima oblik jednog više ili manje savijenog poprečnog proreza (si. 4b) Analni otvor u formi trodjelnog proreza (si. 4a) Trbušna strana posljednjeg segmenta u sredini s dva uzdužna reda malih čunjastih trnića; oni ispočetka teku paralelno, a zatim se otraga (kod analnog otvora) razilaze (SI. 5b). Dužina do 4 cm. Amphimallus solstitialis L. 3 2 — Trbušna strana posljednjeg segmenta neposredno ispred analnog otvora s jednim poprečnim redom trnića, koji je više ili manje savijen, a konkavna mu je strana okrenuta prema analnom otvoru (SI. 5a). Dužina do 2,5 cm. Serica brunnea L. 3 Na središnjem dijelu posljednjeg segmenta na leđnoj strani nalazi se fina, gotovo kružna brazda, koja obuhvaća najveći dio segmenta (SI. 5d). Trbušna strana posljednjeg segmenta u sredini sa dva kratka uzdužna reda dugih, iglastih, gustih trnića; oni su obuhvaćeni od dva daljnja uzdužna reda malih trnića, koji zatvaraju oštri ugao i naprijed se sastaju (SI. 5c). Anomala aenea Geer. — 4 Leđna strana posljednjeg segmenta bez kružne brazde. Trnići koji obrazuju redove u sredini trbušne strane posljednjeg segmenta, kratki, čunjasti Redovi trnića na trbušnoj strani posljednjeg segmenta paralelni, na oba kraja zbliženi, jasno se razlikuju od okolnih čekinjastih dlaka i strše iznad njih; u svakom redu ima 25—30 trnića. (SI. 5e). Melolontha vrste 4 — Redovi trnića ne strše iznad okolnih čekinjastih dlaka 5 5 Redovi trnića na trbušnoj strani posljednjeg segmenta su vrlo pravilni, dugi, gotovo paralelni, otraga su ponešto zbliženi; u svakom redu ima oko 15—20 trnića. Larve malene, do 2,5 cm. Phyllopertha horticola L. — Redovi trnića vrlo kratki, nisu sasvim pravilni, 6—9 trnića (SI. 5f). Larve velike, do 8 cm. u svakom redu ima Polyphylla fullo F. SI. 2 — Oblik pigidiuma: a) M. melolontha; b) M. hippocastani. Po Schwerdtfegeru. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 49 <-- 49 --> PDF |
BIOLOGIJA Biologija navedenih vrsta hrušteva u osnovi je podjednaka. Razlike postoje uglavnom u trajanju razvoja i vremenu pojave imaga. Melolontha melolontha i M. hippocastani pojavljuju se sredinom ili već početkom aprila, što ovisi o vremenskim prilikama. Rojenje traje prosječno do sredine maja, ali i ono može prestati ranije ili kasnije. Ženka odloži u zemlju 40—80 jaja i to obično u dvije skupine po 20—40 komada. Kroz mjesec dana iz jaja se izlegu larve, koje se hrane sitnim korjenčićima. Pred jesen one se zavuku dublje u tlo gdje prezime, a u proljeće se vraćaju u zonu korjenja i nastavljaju brstenje. S uzrastom grčica rastu i štete. Pred jesen se ponovno zavlače u dublje slojeve tla. U proljeće treće godine one ponovno nastavljaju s izgrizanjem korjenja te brste do sredine ljeta, kada se zavuku u dublje slojeve i tu se zakukulje. Krajem ljeta razvije se imago, koji međutim prezimi u tlu i pojavljuje se u proljeće četvrte godine. Kod šumskog hrušta, koji je kod nas mnogo rjeđi od običnog, razvoj grčica traje godinu dana duže t. j . imaga se pojavljuju svake pete godine. Prema tome obični hrušt ima u našim klimatskim uslovima trogodišnju, a šumski hrušt četverogodišnju generaciju. Godine, u kojima se pojavljuje imago, zovu se letne godine. Ukoliko na određenom području postoji samo jedna Melolontha-linija, onda su letne godine svake četvrte godine. Cesto se paralelno razvijaju dvije ili više linija pa su letne godine češće. S obzirom na suzbijanje važno je znati kako se grčice kreću u vertikalnom i horizontalnom pravcu. Za vrijeme vegetacijskih mjeseci one se nalaze u zoni korjenja t. j . na dubini od 5—20 cm. Pred jesen zavlače se dublje u tlo te prezimljuju na dubini od 30—100 cm, najčešće u sloju između 40—80 cm. U horizontalnom pravcu grčice se kreću relativno vrlo malo. Tokom čitavog svog višegodišnjeg razvoja one se udalje svega 1,5—4,5 m od mjesta, gdje su se izlegle iz jaja. Amphimallus solstitialis roji se polovinom juna (junski hrušt) i u pravilu ima trogodišnju generaciju. Polyphylla jullo se roji u julu (julski hrušt) i ima petogodišnju generaciju. EKOLOGIJA Kornjaši običnog i šumskog hrušta izlaze iz zemlje kada minimalne temperature tla na dubini od 8 cm nisu niže od 11° C. U jesen grčice se povlače dublje u tlo kada se temperatura gornjih slojeva snizi na 10—11° C, a u proljeće se vraćaju u zonu korijenja kada se temperatura sloja, u kom su prezimile, popne na 7—10° C. Polyphylla fullo (kao i neke Anoxia, Anomala i Anisoplia vrste) pridolazi isključivo na pješčanim terenima. Prema tome ova je vrsta naročito štetna za kulture, kojima su pošumljeni pijesci. Melolontha vrste i Amplumallus solstitialis (kao i Rhizotrogus aequinoctialis), naprotiv, nikada ne dolaze na pijescima, iako i ove vrste preferiraju laka, rahla tla. Melolontha vrste naročito se rado razvijaju u obrađenim tlima, dok Amph. solstitialis, naprotiv, izbjegava obrađena tla i najčešće se razvija u napuštenim oranicama odnosno u neobrađenim, zakorovijenim tlima. 231 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 50 <-- 50 --> PDF |
ŠTETE Kornjaši M. melolontha i M. hippocastani hrane se lišćem mnogih vrsta šumskog drveća i grmlja te voćaka. Kao biljke hraniteljke poznate su bukva, hrast, grab, brijest, lipa, javor, breza, topola, joha, divlji kesten, zatim divlje i kultivirane voćke, naročito trešnja te razno grmlje kao glog, crni trn, lijeska, kalina, ruža i dr. Kao štetnici crnogoričnog drveća obični i šumski hrušt praktički ne dolaze u obzir. Kornjaši naročito rado napadaju stabla na osami i u progaljenoj šumi, dok je u šumi potpunog sklopa napadaj skoncentrlran na rubna stabla. Kornjaši Polyphylla fullo hrane se u prvom redu iglicama bora, a manje lišćem hrasta, topole, bukve, bagrema i dr. Amph. solstitialis je polifag, koji podjednako napada listače i četinjače, Grčice svih navedenih vrsta još su veći polifagi od kornjaša. One izgrizaju korijenje gotovo svih vrsta šumskog, voćnog, ratarskog, povrtnog i livadnog SI. 3 — Grčica običnog hrušta. Po Schwerdtfegeru. bilja kao i vinove loze. Naročito su štetne u šumskim rasadnicima, ali mogu načiniti velike štete i na odraslim biljkama u šumskim kulturama. Štete od grčica ovise o: 1) starosti grčica. U prvoj godini razvoja grčica štete su u pravilu malene, a kasnije s porastom grčica naglo se povećavaju; 2) razvijenosti korjenovog sistema. Mlade biljke slabo razvijenog korijenja stradavaju mnogo jače nego starije biljke s dobro razvijenim korijenjem; |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 51 <-- 51 --> PDF |
3) intenzitetu napadaja. Svega 1,5—1,8 odraslih grčica Amph. solstitialis po m´-u stanju su tokom jedne sezone uništiti do 30% smrekinih biljki, presađenih istog proljeća. Samo 2 odrasle grčice običnog i šarenog hrušta mogu načiniti još veće štete. 4) vremenskim prilikama. U sušnim godinama štete su veće jer tada i manja oštećenja korijenja dolaze jače do izražaja. PRIRODNI NEPRIJATELJI Kao neprijatelji hrušteva među sisavcima ističu se u prvom redu šišmiši, zatim jazavac, lisica, vjeverica, kuna te divlja i pitoma svinja. Grčice uništavaju još krtica, rovka, voluharice i miševi. Među pticama u tom su pogledu veoma korisne vrane i čvorci, zatim čavka, svraka, sova i dr. Među kukcima hruštevi imaju relativno malen broj prirodnih neprijatelja. To su u prvom redu grabežljivci rovac (Gryllotalya gryllotalpa L.) i trčkovi (Carabus vrste), a zatim neke parazitske muhe. Kod grčica je poznat i kanibalizam. Patogeni mikroorganizmi naročito su važni za smanjenje brojnosti populacije hrušteva. Kod grčica je poznata t. zv. vodenabolest , koju uzrokuju virusi. Osim toga na grčicama su ustanovljene i neke bakterioze. Kukuljice i kornjaše može u znatnom postotku reducirati gljivica Botrytis teaella. U toku su istraživanja o praktičnoj primjeni patogenih mikroorganizama za suzbijanje hrušteva. SI. 4 — Analni otvor: a) Amphimalus solstitialis; b) Melolontha spec. Po Brammanisu. SUZBIJANJE Najstariji način suzbijanja hrušteva je stresanje i sakupljanje kornjaša sa napadnutih stabala odnosno sakupljanje grčica prigodom obrade tla. Ova mehanička metoda ne daje povoljne rezultate i zato je danns napuštena. Istraživanja o mogućnosti primjene patogenih mikroorganizama (biološka metoda) još se nalazi u eksperimentalnoj fazi. Za suzbijanje hrušteva danas se kao najefikasnija primjenjuje kemijska metoda. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Suzbijanje kornjaša Kornjaše suzbijamo prašenjem, prskanjem ili zamagljivanjem napadnutih stabala kakvim dodirnim insekticidom, najbolje preparatima na bazi DDT ili 1ICH. U slučaju jakog napadaja na velikoj površini može doći u obzir čak primjena aviona ili helikoptera, no obično se suzbijanje može obaviti pomoću aparata sa zemlje. Kornjaši hrušteva su rezistentniji prema navedenim insekticidima od nekih naših najpoznatijih štetnih gusjenica (na pr. eubara) pa je za suzbijanje potrebno primijeniti jače doze nego protiv gusjenica. Suzbijanje gr čiča Odluka o potrebi suzbijanja grčica donosi se na temelju broja grčica po rn2. U tu svrhu vrše se probna iskopavanja tla veličine 1 x 1 m i to do dubine 20—30 cm. U manjim rasadnicima (do 30 ara) potrebno je obaviti 5—10 ova- Sl. 5 — Posljednji segment grčice: a) Serica brunnea; b) Amphimallus solstitialis; c) i d) Anomala aenea; Melolontha spec; f) Polyphylla fullo. Crtež a) po Brammanisu, ostali po Stančiću. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 53 <-- 53 --> PDF |
kvih probnih iskopavanja, a u većim rasadnicima na svakih 10 ara 2—3 iskopavanja. Prema čehoslovačkim državnim normama za zaštitu šuma dezinfekciju tla treba obaviti ako se po 1 m2 prosječno nalazi više od 2 grčice I stadija ili 1 grčica II stadija ili 0,5 grčica III stadija. Za suzbijanje grčica ranije se preporučivao sumporougljik, paradiklorbenzol, karbid, kalijeva gnojiva i dr. Iz raznih razloga (nedovoljna efikasnost, teškoće u manipulaciji, opasnost za biljke i dr.) ona su napuštena (osim sumporougljika) te se danas u tu svrhu gotovo isključivo upotrebljavaju HCH, lindan ili aldrin. Suzbijanje se može izvršiti na više načina: 1) Tretiranje čitave površine — Insekticidno prašivo pomiješa se sa suhim pijeskom u odnosu 1 : 5 te se jednolično rasturi po napadnutoj površini i odmah zaore na dubinu od oko 20 cm. Doziranje ovisi o koncentraciji preparata. Aldrin i lindan su toksičniji pa je za dezinfekciju zemljišta potrebno svega 1,5—2,5 kg/ha aktivne supstance insekticida. HCH je manje toksičan pa je po 1 ha potrebno rasturiti oko 20 kg aktivne supstance. Aldrin prašiva obično imaju 2,5´% i 5%, lindan prašiva 1—2´"o, a HCH prašiva 10—20% aktivne insekticidne supstance. To praktički znači da se po 1 ha upotrebljava 100—200 kg bilo kojeg od navedenih prašiva, vodeći pri tome računa da se pri manjem doziranju upotrijebi preparat jače koncentracije i obrnuto. Tretiranje tla treba obaviti u rano proljeće, a ne u jesen. Budući da se ovdje radi o potpunoj obradi tla, ovaj način dolazi u obzir prvenstveno za šumske rasadnike. 2) Tretiranje jama i hrazda — Prigodom presadnje (školovanja) biljaka u rasadniku ili sadnje na terenu, brazde odnosno jame naprašiti s jednim od navedenih sredstava. Po tekućem metru brazde potrebno je 6—10 g prašiva. 3) Umakanje korjenja biljaka prije sadnje u kašu, načinjenu od sipke zemlje, vode i jednog od navedenih prašiva. Doziranje 350—450 g prašiva na 10—12 1 kaše. Najbolje je umakati čitave svežnjeve biljaka. 4) Zalijevanje već zaso.đerdh, a napadnutih površina emulzijama kojega od navedenih preparata. Upotrebljava se 4—8 l/m2 emulzije, načinjene prema uputama na ambalaži. Manja količina primjenjuje se, ako se u tlu nalaze grčice u prvoj godini razvoja te ako je tlo svježe, a veća ako su grčice odrasle i tlo suho. 5) Tretiranje tla ili korjenja štiti biljke od napadaja grčica 1—2 godine t. j . tokom 1—2 vegetacijske periode. Najsvrsishcdnije je tlo tretirati u letnim godinama hrušta, jer su grčice u toj godini najmlađe t. j . najosjetljivije pa je i uspjeh najsigurniji. 6) Dezinfekcija tla sumporougljikom — Na nezasađenim odnosno nezasi janim površinama grčice se može brzo i sigurno uništiti sumporougljikom (CSal. Ovaj tekući insekticid unosi se u tlo pomoću injektora. U pomanjkanju injektora mogu se kakvim zašiljenim štapom načiniti u tlu rupe, u koje se ulije insekticid, a zemlja odmah zatim zagazi. Po 1 m2 upotrebljava se 50 ccm sumporougljika. Međutim nije dovoljno da se po 1 m2 načini samo jedan ubod injektorom odnosno štapom i da se čitava količina od 50 ccm ovamo izruči. Ovu količinu potrebno je rasporediti barem na četiri rupe po m2 tako da se u svaku od njih deponira 12—13 ccm CS2. To se najlakše postiže, ako se sumporougljik unosi u tlo u kvadratnoj mreži pri rastojanju jamica 0,5 x 0,5 m. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Na taj način na 1 m2 nalaze se četiri rupe i u svaku od njih ulije se 12—13 rem CSs. Sumporougljik je fitocidan i s njim se ne smiju tretirati zasađene ili zasijane površine. Zbog opasnosti od eksplozije CS2 se ne smije unositi u tlo injektorima u kamenitim tlima. LITERATURA Brammani s L.: Bidrag tili kännendomen om för skogen skadliga bladhorningar i Sverige. II. Pingborren Amphimallus solstitialis L. III. Brunborren Serica brunnea L. Meddelanden frnn Statens skogsforskningsinstitut. Band 46, Nr. 4 (1954) et Band 48, Nr. 7 (1958). Butovitsc h V. — Lehne r W.: Freilanduntersuchung der Bodenfauna und deren Bedeutung für die forstliche Praxis. Zeitschrift f. Forst- und Jagdwesen 5/1933. Ceskoslovenskä štetni norma (standard) 48 2713: Ochrana proti chroustum a ponraväm v lesnietvi a v zemedelstvi. 1955. Kovačevi ć Ž.: Neka opažanja o pojavljivanju običnog hrušta na području NR Hrvatske. Zaštita bilja, Beograd, 12/1952. Kovačevi ć Ž.: Suzbijanje hrušteva. Biljna proizvodnja, Zagreb, 3/1954. Kovačevi ć Ž.: Primijenjena entomologija. III. Šumski štetnici. Zagreb, 1956. Maksimović M. — Hadžistević D. — Radonjić S.: Ogledi suzbijanja grčica u šumskom rasadniku na Zlatiboru. Zaštita bilja, Beograd, 28/1955. Schwerdtfege r F.: Die Waldkrankheiten. Berlin, 1944. Si d or C: Zaštita mladih vinograda od grčica na peskovima u Vojvodini i zapažanja o mramorastom gundelju. Zaštita bilja, Beograd, 33/1956 Spai ć I.: Suzbijanje grčica u rasadnicima. Zaštita bilja, Beograd, 10/1952. Spai ć I.: Suzbijanje grčica u rasadnicima. Obavijesti Instituta za šum. istraživanja NRH, Zagreb, 1/1956. Stanči ć J.: Najčešće i najvažnije grčice kod nas i njihovo razlikovanje. Zaštita bilja, Beograd, 35/1956. Stanči ć J.: Štetočine u zemljištu. Agrohemija, Beograd, 2/1960. Živo j in o vi ć D.: Značaj i suzbijanje gundelja na Deliblastkom pesku. Agrohemija, Beograd, 8/1959. |