DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 49     <-- 49 -->        PDF

BIOLOGIJA


Biologija navedenih vrsta hrušteva u osnovi je podjednaka. Razlike postoje
uglavnom u trajanju razvoja i vremenu pojave imaga.


Melolontha melolontha i M. hippocastani pojavljuju se sredinom ili već početkom
aprila, što ovisi o vremenskim prilikama. Rojenje traje prosječno do
sredine maja, ali i ono može prestati ranije ili kasnije. Ženka odloži u zemlju
40—80 jaja i to obično u dvije skupine po 20—40 komada. Kroz mjesec dana
iz jaja se izlegu larve, koje se hrane sitnim korjenčićima. Pred jesen one se
zavuku dublje u tlo gdje prezime, a u proljeće se vraćaju u zonu korjenja i
nastavljaju brstenje. S uzrastom grčica rastu i štete. Pred jesen se ponovno
zavlače u dublje slojeve tla. U proljeće treće godine one ponovno nastavljaju
s izgrizanjem korjenja te brste do sredine ljeta, kada se zavuku u dublje slojeve
i tu se zakukulje. Krajem ljeta razvije se imago, koji međutim prezimi u
tlu i pojavljuje se u proljeće četvrte godine. Kod šumskog hrušta, koji je kod
nas mnogo rjeđi od običnog, razvoj grčica traje godinu dana duže t. j . imaga
se pojavljuju svake pete godine. Prema tome obični hrušt ima u našim klimatskim
uslovima trogodišnju, a šumski hrušt četverogodišnju generaciju.


Godine, u kojima se pojavljuje imago, zovu se letne godine. Ukoliko na
određenom području postoji samo jedna Melolontha-linija, onda su letne godine
svake četvrte godine. Cesto se paralelno razvijaju dvije ili više linija pa
su letne godine češće.


S obzirom na suzbijanje važno je znati kako se grčice kreću u vertikalnom
i horizontalnom pravcu. Za vrijeme vegetacijskih mjeseci one se nalaze u zoni
korjenja t. j . na dubini od 5—20 cm. Pred jesen zavlače se dublje u tlo te prezimljuju
na dubini od 30—100 cm, najčešće u sloju između 40—80 cm. U horizontalnom
pravcu grčice se kreću relativno vrlo malo. Tokom čitavog svog
višegodišnjeg razvoja one se udalje svega 1,5—4,5 m od mjesta, gdje su se izlegle
iz jaja.


Amphimallus solstitialis roji se polovinom juna (junski hrušt) i u pravilu
ima trogodišnju generaciju.
Polyphylla jullo se roji u julu (julski hrušt) i ima petogodišnju generaciju.


EKOLOGIJA


Kornjaši običnog i šumskog hrušta izlaze iz zemlje kada minimalne temperature
tla na dubini od 8 cm nisu niže od 11° C. U jesen grčice se povlače
dublje u tlo kada se temperatura gornjih slojeva snizi na 10—11° C, a u proljeće
se vraćaju u zonu korijenja kada se temperatura sloja, u kom su prezimile,
popne na 7—10° C.


Polyphylla fullo (kao i neke Anoxia, Anomala i Anisoplia vrste) pridolazi
isključivo na pješčanim terenima. Prema tome ova je vrsta naročito štetna za
kulture, kojima su pošumljeni pijesci. Melolontha vrste i Amplumallus solstitialis
(kao i Rhizotrogus aequinoctialis), naprotiv, nikada ne dolaze na pijescima,
iako i ove vrste preferiraju laka, rahla tla. Melolontha vrste naročito se
rado razvijaju u obrađenim tlima, dok Amph. solstitialis, naprotiv, izbjegava
obrađena tla i najčešće se razvija u napuštenim oranicama odnosno u neobrađenim,
zakorovijenim tlima.


231