DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 63 <-- 63 --> PDF |
cJicuM»eite Bijećii INŽENJERI I TEHNIČARI U PRIVREDNOJ REFORMI 4. II 1966- god. održana je u Beogradu proširena sjednica Centralnog odbora Saveza inženjera i tehničara, na kojoj je razmatrana uloga i zadaci inženjera i tehničara u privrednoj reformi. Savjetovanju su prisustvovali također predsjednik Saveza sindikata Jugoslavije drug Svetozar Vukmanović i pred sjednik Savezne privredne komore Jugoslavije drug Tone Bole. Na tom je savjetovanju naglašeno: — Da privredna reforma ima osnovni cilj unaprijediti privređivanje i stvoriti takvu situaciju u privredi, koja će podsticati aktivnost u pravcu boljeg gospodarenja, racionalnijeg korištenja sredstava i rada, za sniženje troškova i postizanje konkurentne sposobnosti na tržištu. — Da je dohodak osnov po kom se mjeri uspjeh poduzeća i ostvaruju zarade. — Da se dohodak mora ostvarivati kroz tržište na bazi prosječnih cijena, odnosno prosječne produktivnosti rada. Na bazi tih prosječnih cijena, onaj koji bude bolje poslovao, ostvarivati će veći dohodak i veća osobna primanja, dok će se oni drugi morati zadovoljiti s manjim zaradama. Kod toga treba postepeno isključiti uplitanje administracije na formiranje cijena, a vanjsko tržište iskoristiti kao neophodan regulativ. — Da devizni režim treba osloboditi svih neprivrednih stega, s tim da poduzeće slobodno raspolaže s devizama, nakon što je dalo propisan dio za potrebe zajednice (otplata zajmova), te da se postepeno ostvari slobodan uvoz. — Da učešće privrednih organizacija u slobodnom raspolaganju i odlučivanju o investicijama treba stalno da raste i da 1970. dostigne 70% svih investicija. Paralelno će se drastično smanjivati utjecaj društveno političkih zajednica na investiranje, odnosno one će biti upućene na podizanje zajmova. —Da se dosljedno sprovodi raspodjela dohotka na radne jedinice i postepeno likvidiraju razna prelivanja. To treba da se ostvari kroz unutrašnje tržišne cijene. Ako se te cijene realno formiraju, onda će to pojačati unutarnje jedinstvo poduzeća, jer će ono izrasti na sve uspješnijem poslovanju i likvidiranju privilegija unutar privredne organizacije. — Da nerealna mjerila za unutarnju raspodjelu (cijene) na radne jedinice ne bi izazvala privremena trvenja i nesporazume u kolektivu, inženjeri i tehničari treba da se angažiraju, da ta mjerila budu realna i stimulativna za poduzeće. * Referat inž. Bogomila Ćopa, predsjednika Saveza ITŠiDJ, održan na III Plenumu C. O. dne 25. veljače 1966. u Sr. Mitrovici. 245 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— Mada smo usvojili orijentaciju na slobodno djelovanje tržišta i ekonomske cijene, iluzija je da Zajednica ne treba da djeluje na odnose u prodaji. Međutim, Zajednica neće ići na određivanje cijena, već će svoj usmjeravajući utjecaj vršiti putem carina, olakšica, poreza i omogućenjem uvoza robe. Što se tiče carinskih zaštita, usvojen je kurs da se one (kao i druge olakšice) stalno snizuju držeći se toga, da carine i olakšice ne mogu služiti za pokrivanje niske produktivnosti rada. Slijedom toga carine su neophodne onda, kada se branimo od tuđe carine. * U okviru tih osnovnih smjernica, koje pred Zajednicu postavlja privredna reforma, treba da i inženjeri i tehničari odigraju odgovarajuću ulogu. Od njihova uspješna djelovanja ovisi ubrzano ostvarivanje ciljeva reforme, pa i učešća inženjera i tehničara u raspodjeli, njihov ugled i utjecaj na privredni i društveni život. Diskusija, koja je u vezi toga vođena, ukazala je kako na čitav niz problema ,koji sputavaju uspješno djelovanje inženjera i tehničara tako i na njihove mogućnosti da kroz veću inicijativu i uporniji rad na primjeni savremene tehnologije i organizacije ubrzaju privredni razvoj. Tu ćemo posebno istaći probleme, koji su važni za rad i buduće djelovanje inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drva. Najprije je ukazano na to, da je u današnjoj situaciji neophodno jedinstvo stavova po stručnim pitanjima, pri čemu inženjeri i tehničari treba da su svjesni toga, da samo u usklađenosti i jedinstvu jugoslavenske privrede treba nalaziti izlaz za racionalno privređivanje, brz razvoj i uklapanje u međunarodnu podjelu rada. Za šumarstvo i industriju za preradu drva od izuzetnog je značaja jedinstvo stavova u pogledu rješavanja stručne nastave i istraživačkog rada. Mi se već sada susrećemo sa problemom prevelikog broja fakulteta i nezaposlenošću inženjera, sa neujednačenim nastavnim programima, kao i neujednačenom kvalitetom predavača i stručnjaka, koji izlaze iz tih škola. Ako se u tom pravcu nešto ne poduzme, čeka nas ozbiljan problem kuda s inženjerima koje smo školovali i koje privreda neće biti u stanju da prihvati i zaposli. Što se istraživačkog rada tiče, tu nas čeka rješenje problema integracije instituta i njihove međusobne podjele rada, racionalnog ulaganja i korištenja opreme, kao i neriješeno pitanje financiranja. Ukazano je također na to, da na tehničke škole dolaze predavači direktno iz škola bez prethodne prakse. Nije onda čudo, da iz takvih tehničkih škola izlaze ljudi bez dovoljno znanja i bez dovoljno spreme za kasniji rad u poduzećima. Postavlja se kao važno da društvo, a posebno inženjeri i tehničari treba da imaju veći utjecaj na osnivanje i rad tih škola. Neujednačenost kriterija, nivoa nastave i programa u stručnim školama jednakog nivoa, nosi u sebi opasnost, da om koji izađu iz tih škola ne dobiju izjednačenu izobrazbu potrebnu za vršenje stručnog posla na području čitave Jugoslavije. Iz škola u kojima je nivo nastave ispod nivoa i u kojima se lako dolazi do diplome, izlaze stručnjaci sa nedovoljno stručnog znanja. Zato treba poduzeti potrebne mjere, da se odgovarajuće stručne škole osnivaju tamo i u onim slučajevima, kada je odgovarajućom opremom i kvalitetnim predavačima moguće osigurati i normalnu nastavu. Jedinstven stav treba da inženjeri i tehničari zauzimaju po pitanju građenja prerađivačke industrije, vodeći računa da to bude u skladu sa sirovin |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 65 <-- 65 --> PDF |
skom bazom i na savremenoj tehnologiji. Odgovarajuća aktivnost Saveza bi spriječila da se kapaciteti dupliraju, da se novi prerađivački kapaciteti podižu bez osigurane sirovinske baze uslijed čega su prisiljeni, da rade ispod projektiranog kapaciteta (pilane i tvornice celuloze), da se podižu tvornice na zaostaloj tehnologiji i tehnici, da se projektira nestručno i bez ekonomskog računa. Usitnjenost šumskih gospodarstava jeste ozbiljna smetnja za racionalno korištenje materijalnih sredstava. Posebno se to odnosi na korištenje fondova s kojima šumarstvo kao cjelina raspolaže. Da bi održali potrajnost prihoda, mi bi morali sjeći u svim šumskim kompleksima, dakle u onima koji su otvoreni, kao i u onima gdje još nisu izgrađene komunikacije. Pošto su neotvorena u pravilu siromašnija šumska područja, koja nemaju dovoljno vlastitih sredstava, nameće se nužno potreba integracije tondovskih sredstava za gradnju šumskih komunikacija, koja sredstva bi se onda trošila tamo gdje su najpotrebnija. Integriranje tih sredstava moglo bi se obaviti; — zahvatanjem ekstra dohotka, koji proizlazi iz različitih prirodnih uslova; — okrupnjavanjem šumsko-privrednih organizacija; — ujedinjavanjem sredstava privrednih organizacija putem poslovnih udruženja i banke. Neophodno je da struka po tome zauzme svoj stav, kako u narednom periodu, ne bi došao u pitanje kontinuiran obim sječa u Jugoslaviji i snabdjevenost industrije drva potrebnom sirovinom. Što se tiče obima sječa i po tom pitanju nemamo jedinstven stav. Ti se stavovi razlikuju i za nekoliko miliona kubika. Ta nesigurnost u ocjeni sječivih masa, može imati teške posljedice na planiranu izgradnju preradbenih kapaciteta za mehaničku i kemijsku preradu drva. Mi se već sada susrećemo sa pojavom, da nam kapaciteti u proizvodnji celuloze i papira nisu pokriveni i nama bi moralo biti potpuno jasno, što možemo pokriti sječom vlastitih šuma, a što je nužno uvesti. Što se integracije tiče, istaknut je značaj povezivanja prerade drva sa šumarstvom, jer se tim putem može najuspješnije riješiti i trajno alimentiranje proizvodnih kapaciteta sirovinom, a i zatvaranje suvišnih kapaciteta. U tom pogledu postoji jedan pretjerani strah od povezivanja šumarstva i prerade drva, tj. da će nastati prelivanje sredstava iz šumarstva u preradu drva i da će se na taj način produžiti život onim preradbenim kapacitetima, koji objektivno nemaju uslova za rad. Međutim, mi imamo dovoljno mogućnosti, da praćenjem financijskih rezultata integriranih jedinica ustanovimo mjerila za realnu internu raspodjemu i kroz to stvorimo uslove, koji će onemogućiti svako prelijevanje iz jedne radne jedinice u drugu. Pošto je ulazak u integracione zahvate veoma složen problem, potrebno je da se prethodno utvrde kriteriji i faktori koji u određenim situacijama opravdavaju integracione zahvate i da se onda kolektivima dade mogućnost da korištenjem tih kriterija zauzmu slobodan stav za konkretni integracioni zahvat. Kod toga treba voditi računa o tome, da će u pojedinim slučajevima biti u interesu šumarstva, da se integrira s preradom, jer će na taj način osigurati plasman svojih proizvoda, dok će u drugom slučaju šumarstvo biti onaj faktor, koji će preradbenoj industriji osigurati trajnu perspektivu i racionalno investiranje. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Istaknuto je također, da kod nas postoji krajnja neujednačenost u propisima. Ono što se zabranjuje u jednoj, dozvoljava se u drugoj republici. U mnoštvu propisa deformiše se uloga šumarskih stručnjaka i oni su često svedeni na puke realizatore propisa. Treba se boriti za to, da stručnjak-biolog mora imati odrešene ruke u primjenjivanju naučnih saznanja. Jednako tako, kao što se tretira ljekar u odnosu na ljudsko zdravlje i šumarskom stručnjaku treba da bude povjeren šumski objekat na gospodarenje, liječenje i ozdravljenje. Šumarski kadrovi su neravnomjerno raspoređeni. Što je naselje ili grad veći, to je u pravilu veća i koncentracija stručnih kadrova. Iskusni stručnjaci bježe iz neposredne proizvodnje, tamo ostaju početnici ili ljudi bez dovoljno iskustva. Posljedica: — privredni efekti su nezadovoljavajući; — rukovodeća radna mjesta u tim izrazito stručnim radnim organizacijama (jer nema uglednih i iskusnih stručnjaka) služe za rotaciju društveno političkih radnika. U cilju poboljšanja stanja, Savez treba da djeluje: — da se rukovodeća radna mjesta u šumskim gazdinstvima i šumarijama popunjavaju prvenstveno sa inženjerima; — da se inženjeri i tehničari nagrađuju prema uspjehu u poslu i prema uslovima pod kojima rade. * U industriji za preradu drva (namještaj) postavlja se važan zadatak, da se ostvari specijalizovana proizvodnja i kroz to snize troškovi. Ali se pri tom često polazi od pogrešne pretpostavke, da samo velika poduzeća mogu biti nosioci specijalizovane proizvodnje. Zaboravlja se na to, da je trgovina onaj faktor koji treba utirati put specijalizaciji, pripremiti joj uslove i materijalnu bazu. Samo kroz razvijenu trgovačku mrežu i mnoštvo kupaca mogu se osigurati velike narudžbe jednog artikla, a bez toga je specijalizacija nemoguća. Tada mogu da organiziraju specijaliziranu proizvodnju i velika i mala poduzeća. U rješavanju tih problema, nužna je prisna saradnja između stručnih saveza inženjera i tehničara i privrednih komora i poslovnih udruženja. Kako je to istakao predsjednik Savezne privredne komore drug Bole, ta saradnja je do sada bila nedovoljno sistematska i premalo efikasna. Iz te saradnje treba da proizađe jedinstveno mišljenje i solidarnost, ali ne samo u deklaracijama, već i pri samom sprovođenju zajedničkih dogovora i akcija. U tom pogledu Savez inženjera i tehničara je u mogućnosti da upostavi bolju poslovnu saradnju sa Komorom i da sudjeluje u izradbi elaborata i raznih stručnih prijedloga. Kroz takovu saradnju povećala bi se stručna objektivnost u privrednim ulaganjima, dok bi si Savez osigurao novi izvor sredstava za daljnje razvijanje svoje društvene aktivnosti. U rješavanju problema republičkog značaja, sudjelovao bi republički savez, probleme jugoslavenskog značaja mogao bi rješavati Savez Jugoslavije, dok bi probleme komuna moglo rješavati općinsko ili gradsko društvo. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Što se tiče aktivnosti i djelovanja organizacije Saveza inženjera i tehničara, na savjetovanju je istaknuto, da se ta aktivnost kreće suviše unutar naših organizacija, tj. u vlastitom krugu mjesto da prelazimo taj krug i tražimo rješenje u saradnji i uticaju na druge društvene i političke faktore. Mi smo donijeli mnoge ispravne zaključke, preporuke i prijedloge, mi smo o tome i pisali i to argumentirano. Ali da bi se to što predlažemo ostvarilo, nije dovoljno izglasati, napisati i dostaviti rezoluciju ili zaključak na nadležno mjesto. Nije ni dovoljno reći: »Pa to smo već davno rekli i napisali, to nije ništa novo, nauka je to davno raščistila, to radi čitav svijet.« Kao i za sve druge zamisli, koje treba sprovesti u život, i tu je potrebna živa i uporna akcija, da se zainteresira i uvjeri političare i organe upravljanja, da se pronađu interesenti i osiguraju potrebna sredstva. U našim uslovima, kada samoupravljanje dolazi do sve većeg izražaja, to je potrebnije, nego drugdje i to upravo sada. Konačno inženjeri i tehničari su i najpozvaniji, da objašnjavaju opravdanost svojih zamisli, taj put vodi i do najbržeg usvajanja i ostvarivanja predloženih zamisli. Nema nikakve sumnje, naša preduzimljivost mora biti jača nego do sada, ako želimo ubrzati ostvarenje zamisli vezanih na privrednu reformu. To je ne samo u interesu privrede, nego i u našem vlastitom interesu. Od tih ostvarenja zavisi uspjeh našeg poduzeća, naše zarade i naš standard. Mi smo obavezni, da više nego do sada pratimo privredna zbivanja, rad i predmet raspravljanja predstavničkih organa, komora i poslovnih udruženja i da pred njih izlazimo s obrazloženim prijedlozima, da u ime naših stručnih organizacija tražimo odgovarajuća rješenja i akcije. U tom pravcu pružaju se široke mogućnosti za aktivnost naših organizacija od općine pa đo Saveza Jugoslavije. U privrednoj reformi neminovno će rasti utjecaj inženjera i tehničara na privredna zbivanja.Prosto zato, što je nezamislivo, da se dalje uspješno razvija tehnologija i organizacija i rješavaju privredni zadaci bez angažiranja inženjera i tehničara. Važna je zadaća organizacija inženjera i tehničara, da ubrzaju taj proces sveopće aktivnosti svojih članova na rješavanju zadataka, koje postavlja privredna reforma u komuni i republici. U našim redovima se često izvrgava kritici to, što se stručna i rukovodeća radna mjesta popunjavaju s ljudima bez dovoljno školske i stručne spreme, što se čine razni promašaji u privrednoj izgradnji, što se ne poštuju savremena tehnologija i organizacija. Privredna reforma nam pruža otvorena vrata i šansu, da se u privredna zbivanja uključimo svim svojim snagama. Ako budemo pasivni, ako ne shvatimo da je sada došao pravi čas za naš uspješan nastup i ako se prekasno angažiramo, onda nećemo imati pravo da se žalimo, što je rješavanje problema reforme palo na ljude sa nedovoljno školske i stručne spreme, uslijed čega će i efekti biti ispod mogućih. Mjesto da govorimo: trebalo bi ovo, trebalo bi ono, sad je vrijeme da se prihvatimo posla i da u praksi pokažemo kako se to radi. Uočeno je, da u dosta slučajeva inženjeri i tehničari prave razne elaborate i projekte, i da su spremni, da radi nečije želje i direktive zaborave na nauku i svoj stručni poziv, da predlažu, obrazlažu i projektuju prema unaprijed danoj koncepciji, koja nema ni stručno ni ekonomsko opravdanje. U svom radu, bilo da rade u privrednoj organizaciji, komori i poslovnom udruženju, bilo da su članovi raznih stručnih savjeta i komisija, inženjeri i tehničari, ne trebaju praviti mkakove kompromise ni u stručnom, ni ekonomskom pogledu. Njihova 249 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 68 <-- 68 --> PDF |
ie osnovna obaveza da zastupaju stručan stav i ekonomski račun, da izlaze s onim što je u danim uslovima po njihovom uvjerenju najbolje i najrealnije, ukratko da rade po svojoj stručnoj savjesti. Kompromise neka pravi netko drugi. Ali upravo inženjeri i tehničari treba da daju materijal, koji će omogućiti onome, koji donosi odluku, da sazna i cijenu kompromisa, jer samo u tom slučaju može snositi i punu odgovornost za ispravnost odluke. Ako ne budemo tako radili, nećemo moći izbjsći suodgovornost za buduće promašaje u privredi. Posebno je istaknuta potreba, da se preispita sistem nagrađivanja i da inženjeri i tehničari to pitanje rasprave i zauzmu odgovarajuće stavove. S jedne strane imamo takav nesklad u nagrađivanju između privrednih grana, koji se ne može opravdati stvarnim doprinosom u privređivanju i koji protivrieči principu raspodjele prema radu. S druge strane, odnosi zarada su nestimulativni za inženjere i tehničare, dok unutar njih u nagrađivanju nedovoljno dolazi do izražaja kvailtet, iskustvo, sposobnost i stvaran doprinos inženjera i tehničara u rješavanju tehnoloških i organizacionih zahvata. Dolazi do precjenjivanja mladih i težnje za uravnilovkom, odnosno do potejenjivanja stručnjaka, koji su došli u zrele godine. Cesto se kriteriji koji imaju svoje opravdanje kada se radi o čisto fizičkom radu, šablonski primjenjuju na intelektualni rad. Time se destimuliraju oni stručnjaci, koji po svim objektivnim mjerilima mogu dati (pod uslovom da su pravilno raspoređeni) najbolje efekte. Inženjeri i tehničari treba da na vrijeme uočavaju ovakove deformacije i da u cilju racionalnijeg iskorištenja stručnjaka i bržeg razvoja materijalnih snaga poduzimaju odgovarajuće protumjere. * Kao i toliko puta ranije, i sada je naglašeno da će doprinos inženjera i tehničara privrednoj reformi biti optimalan onda, ako uspiju da svoj stručan rad i svoje društveno djelovanje povezu u jedinstvenu cjelinu. Zbog toga je neophodno, da analiziramo uzroke koji koče inicijativu inženjera i tehničara i da ih na vrijeme otklanjamo. Jedan od uzroka pasivnosti inženjera i tehničara jeste nesklad između naših programa i deklaracija i onog što se stvarno radi. Naš je prvenstveni zadatak, da razvijamo i primjenjujemo savremenu tehnologiju i nauku. Pri tome nauka ne bi smjela poznavati granicu općine, kotara, republike. Dešava se međutim, ako zastupaš savremena tehnološka i ekonomska rješenja dolaziš u sukob sa stavom svoje općine, sa stavom svog poduzeća i svog kolektiva. Mi smo si postavili kao jedan od najvažnijih zadataka razviti samoupravljanje, jer je za daljnji uspješan napredak u privredi postalo nužno da se uvelike razvije inicijativa i stvaralaštvo ljudi. Ali samoupravljanje traži nezavisne ličnosti, koji će slobodno zauzimati i zastupati stavove korisne za privredu i društvo, ali i to da im se stvore pogodni uslovi, da u svom korisnom djelovanju ne budu sputavani i ometani. U praktičnom životu se često susrećemo s pojavom, da se nezavisne stručne ljude nastoji pretvoriti u poslušne činovnike, spremne da podrže svaku želju, direktivu ili akciju viših ili pretpostavljenih, ne ulazeći u to, da li je to pravilno i korisno za našu privredu. Ispada, da onaj koji tako radi ima uslove da napreduje, jer je službeno dobro primljen i cijenjen. Oni koji dosljedno zauzimaju stručne i na ekonomici temeljene stavove i koji nisu spremni da podrže svaku želju i unaprijed datu koncepciju, dolaze u opasnost da budu izolirani, 250 |