DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 65     <-- 65 -->        PDF

skom bazom i na savremenoj tehnologiji. Odgovarajuća aktivnost Saveza bi
spriječila da se kapaciteti dupliraju, da se novi prerađivački kapaciteti podižu
bez osigurane sirovinske baze uslijed čega su prisiljeni, da rade ispod projektiranog
kapaciteta (pilane i tvornice celuloze), da se podižu tvornice na zaostaloj
tehnologiji i tehnici, da se projektira nestručno i bez ekonomskog računa.


Usitnjenost šumskih gospodarstava jeste ozbiljna smetnja za racionalno
korištenje materijalnih sredstava. Posebno se to odnosi na korištenje fondova
s kojima šumarstvo kao cjelina raspolaže.


Da bi održali potrajnost prihoda, mi bi morali sjeći u svim šumskim kompleksima,
dakle u onima koji su otvoreni, kao i u onima gdje još nisu izgrađene
komunikacije. Pošto su neotvorena u pravilu siromašnija šumska područja,
koja nemaju dovoljno vlastitih sredstava, nameće se nužno potreba integracije
tondovskih sredstava za gradnju šumskih komunikacija, koja sredstva bi se
onda trošila tamo gdje su najpotrebnija. Integriranje tih sredstava moglo bi se
obaviti;


— zahvatanjem ekstra dohotka, koji proizlazi iz različitih prirodnih uslova;
— okrupnjavanjem šumsko-privrednih organizacija;
— ujedinjavanjem sredstava privrednih organizacija putem poslovnih
udruženja i banke.
Neophodno je da struka po tome zauzme svoj stav, kako u narednom periodu,
ne bi došao u pitanje kontinuiran obim sječa u Jugoslaviji i snabdjevenost
industrije drva potrebnom sirovinom.


Što se tiče obima sječa i po tom pitanju nemamo jedinstven stav. Ti se
stavovi razlikuju i za nekoliko miliona kubika. Ta nesigurnost u ocjeni sječivih
masa, može imati teške posljedice na planiranu izgradnju preradbenih kapaciteta
za mehaničku i kemijsku preradu drva. Mi se već sada susrećemo sa pojavom,
da nam kapaciteti u proizvodnji celuloze i papira nisu pokriveni i nama
bi moralo biti potpuno jasno, što možemo pokriti sječom vlastitih šuma, a što
je nužno uvesti.


Što se integracije tiče, istaknut je značaj povezivanja prerade drva sa šumarstvom,
jer se tim putem može najuspješnije riješiti i trajno alimentiranje
proizvodnih kapaciteta sirovinom, a i zatvaranje suvišnih kapaciteta. U tom
pogledu postoji jedan pretjerani strah od povezivanja šumarstva i prerade
drva, tj. da će nastati prelivanje sredstava iz šumarstva u preradu drva i da
će se na taj način produžiti život onim preradbenim kapacitetima, koji objektivno
nemaju uslova za rad. Međutim, mi imamo dovoljno mogućnosti, da praćenjem
financijskih rezultata integriranih jedinica ustanovimo mjerila za realnu
internu raspodjemu i kroz to stvorimo uslove, koji će onemogućiti svako
prelijevanje iz jedne radne jedinice u drugu.


Pošto je ulazak u integracione zahvate veoma složen problem, potrebno je
da se prethodno utvrde kriteriji i faktori koji u određenim situacijama opravdavaju
integracione zahvate i da se onda kolektivima dade mogućnost da korištenjem
tih kriterija zauzmu slobodan stav za konkretni integracioni zahvat.
Kod toga treba voditi računa o tome, da će u pojedinim slučajevima biti u
interesu šumarstva, da se integrira s preradom, jer će na taj način osigurati
plasman svojih proizvoda, dok će u drugom slučaju šumarstvo biti onaj faktor,
koji će preradbenoj industriji osigurati trajnu perspektivu i racionalno investiranje.