DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 71 <-- 71 --> PDF |
7,7 mil., a sredstva za regeneraciju šuma oko 9 mil. din. Svemu ovome treba dodati, da je prosjek netto osobnih dohodaka iznosio svega 32.000 din mjesečno! Sredstva šumarskih organizacija nisu dovoljna ni za solidnu jednostavnu reprodukciju. Pašarina (najvažniji prihod) je niska, neekonomska (donose je skupštine općina). Ubrana pašarina nije dovoljna za bilo kakvo unapređenje pašnjačko šumskih površina ili izgradnju objekata (pojila). Cijena drveta je također određena na niskom nivou. Od ljekovitog bilja glavnu korist imaju zadruge koje njime trguju, umjesto organizacija koje treba da unapređuju proizvodnju ljekovitog bilja. Velike prihode od kampova u šumama ubiru turističke i druge organizacije, a sa šumama se stručno ne postupa, ne provodi se njihova zaštita od zaraza, ne vrši se njihova regeneracija itd. Nova se pošumljavanja svela na neznatne površine (godišnje oko 100 ha) nakon što je ukinut (republički) Fond za unapređenje šumarstva (do tada se pošumljavalo i po 2000 ha!). Premda se svagdje priznaje goruća nužnost pošumljavanja (sliva područja vodotoka i bujica, buduća turistička područja, poljozaštitni pojasevi i si.), ipak se na tome ne radi gotovo ništa. Nijedan interesent nema sredstava za te svrhe: ni vodoprivredne organizacije, ni hidrocentrale, ni saobraćaj ni turistička društva i organizacije, pa ni skupštine općina. Uložena sredstva u te svrhe ne obrću se brzo, ne može se postići niti uobičajeni kamatnjak, pa naš kreditni sistem nije zainteresiran za ta ulaganja. Plenum Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske razmotrio je nastalu situaciju, te nakon održanog stručnog savjetovanja donosi ove zaključke: 1. U predstojećem republičkom zakonu o šumama treba donijeti izričite prepiše koji će regulirati ekonomske odnose u vezi sa šumama i šumskim zemljištem na području krša Dalmacije, Hrv. primorja i Istre. Nacionalni interes zahtijeva, da se sa šumama kao dobrom od općeg interesa, slručno postupa, što je nadasve važno upravo na navedenom području, gdje se šuma lako uništi ali veoma teško ponovno podigne. Ova obaveza određenog stručnog postupka treba da se u pooštrenom obliku odnoti na sve šumovlasnike na područjima na kojima je uloga šume kao» ambijentalnog faktora naročito podvučena (turizam, odmorišta na magistrali, prirodno lijepi predjeli i si.). Zbog toga takve šume treba da budu date na upravljanje stručnim šumarskim organizacijama, a one ikoje su od njih oduzete, treba da im se vrate. 2. Republičkim zakonom treba donijeti propise o obaveznom uređenju slivnih područja rijeka republičkog značaja. Voda dolazi upravo iz tih slivnih područja o uredenju kojih Zakon o vodama ne govori ništa. Ovo je posebno važno za rijeke na području Dalmacije i Istre. Tim bi zakonom trebalo riješiti i pitanje financiranja tih radova. Republičkim zakonom o šumama trebalo bi regulirati gospodarenje i upravljanje šumama i šum&k´m zemljištem u navedenim slivnim područjima. 3. Republičkim zakonom o šumama treba donijeti propis o izradi generalne osnove o namjeni šuma i šumskih zemljišta na području krša (zaštitne šume, šume i šumska zemljišta namijenjena turizmu, šume za proizvodnju drveta, šume i šum. zemljišta namijenjena stočarstvu i si.), a sporazumno sa odgovarajućim interesentima. 4. Izvršenje prednjih zadataka zavisi o određenim sredstvima. U tu svrhu je nužno poboljšati uvjete privređivanja šumskoprivrednih organizacija. Ovo će se postići dosljednijom primjenom ekonomskog principa sređivanjem ekonomskih odnosa između šumskeprivrednih organizacija i ostalih interesenata. Korisnici šuma, ili dijelova šuma i šumskih zemljišta treba da snose i odgovarajuće troškove u vidu ekonomskih cijena za drvo, pašu, ljekovito bilje, najamninu za kampiranje, cijene za druge usluge itd. 5. Privatne šume koje sa društvenim šumama tvore jednu ekonomsku cjelinu, u smislu zakonskih propisa predati na gospodarenje šumsko privrednim organizacijama 6. U cilju unapređenja lovnog turizma osnivati privredna lovišta i dati ih na upravljanje radnim privrednim organizacijama, u prvom redu šumskim gospodarstvima, koja su za ovo i najpozvanija. 7. Šumska gospodarstva treba da na tom, području koriste sve mogućnosti za razvijanje poslova, bilo u proizvodnji drveta za tržište gdje za to postoje uvjeti, bilo otkupom i trgovinom ljekovitog bilja i si., a osebito uključivanjem u stvaranje drvolike vegetacije (parkovi, šume uz obale za turističke svrhe, ozelenjavanje mjesta i pojedinih objekata) pa i uređivanje šuma i šumskih kultura za kampove itd. 8. Brige za melioraciju krša i za stvaranje boljih uvjeta za život i rad na tim područjima nije i ne može biti samo stvar i opterećenje organizacija na terenu. Pomoć treba da dade i šira zajednica, bilo donošenjem odgovarajućih zakonskih propisa za reguliranje još nedovoljno sređe253 |