DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 71     <-- 71 -->        PDF

7,7 mil., a sredstva za regeneraciju šuma
oko 9 mil. din. Svemu ovome treba dodati,
da je prosjek netto osobnih dohodaka iznosio
svega 32.000 din mjesečno!


Sredstva šumarskih organizacija nisu
dovoljna ni za solidnu jednostavnu reprodukciju.
Pašarina (najvažniji prihod) je niska,
neekonomska (donose je skupštine
općina). Ubrana pašarina nije dovoljna za
bilo kakvo unapređenje pašnjačko šumskih
površina ili izgradnju objekata (pojila).
Cijena drveta je također određena na
niskom nivou. Od ljekovitog bilja glavnu
korist imaju zadruge koje njime trguju,
umjesto organizacija koje treba da unapređuju
proizvodnju ljekovitog bilja. Velike
prihode od kampova u šumama ubiru
turističke i druge organizacije, a sa šumama
se stručno ne postupa, ne provodi se
njihova zaštita od zaraza, ne vrši se njihova
regeneracija itd. Nova se pošumljavanja
svela na neznatne površine (godišnje
oko 100 ha) nakon što je ukinut (republički)
Fond za unapređenje šumarstva (do tada
se pošumljavalo i po 2000 ha!).


Premda se svagdje priznaje goruća nužnost
pošumljavanja (sliva područja vodotoka
i bujica, buduća turistička područja,
poljozaštitni pojasevi i si.), ipak se na tome
ne radi gotovo ništa. Nijedan interesent
nema sredstava za te svrhe: ni vodoprivredne
organizacije, ni hidrocentrale, ni
saobraćaj ni turistička društva i organizacije,
pa ni skupštine općina. Uložena sredstva
u te svrhe ne obrću se brzo, ne može
se postići niti uobičajeni kamatnjak, pa
naš kreditni sistem nije zainteresiran za
ta ulaganja.


Plenum Saveza inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije Hrvatske razmotrio
je nastalu situaciju, te nakon održanog
stručnog savjetovanja donosi ove
zaključke:


1. U predstojećem republičkom zakonu o
šumama treba donijeti izričite prepiše koji
će regulirati ekonomske odnose u vezi sa
šumama i šumskim zemljištem na području
krša Dalmacije, Hrv. primorja i Istre.
Nacionalni interes zahtijeva, da se sa šumama
kao dobrom od općeg interesa,
slručno postupa, što je nadasve važno upravo
na navedenom području, gdje se šuma
lako uništi ali veoma teško ponovno
podigne.
Ova obaveza određenog stručnog postupka
treba da se u pooštrenom obliku
odnoti na sve šumovlasnike na područjima
na kojima je uloga šume kao» ambijentalnog
faktora naročito podvučena (turizam,
odmorišta na magistrali, prirodno lijepi
predjeli i si.). Zbog toga takve šume
treba da budu date na upravljanje stručnim
šumarskim organizacijama, a one ikoje


su od njih oduzete, treba da im se vrate.


2. Republičkim zakonom treba donijeti
propise o obaveznom uređenju slivnih područja
rijeka republičkog značaja. Voda
dolazi upravo iz tih slivnih područja o uredenju
kojih Zakon o vodama ne govori
ništa. Ovo je posebno važno za rijeke na
području Dalmacije i Istre. Tim bi zakonom
trebalo riješiti i pitanje financiranja
tih radova.
Republičkim zakonom o šumama trebalo
bi regulirati gospodarenje i upravljanje
šumama i šum&k´m zemljištem u navedenim
slivnim područjima.


3. Republičkim zakonom o šumama treba
donijeti propis o izradi generalne osnove
o namjeni šuma i šumskih zemljišta
na području krša (zaštitne šume, šume i
šumska zemljišta namijenjena turizmu,
šume za proizvodnju drveta, šume i šum.
zemljišta namijenjena stočarstvu i si.), a
sporazumno sa odgovarajućim interesentima.
4. Izvršenje prednjih zadataka zavisi o
određenim sredstvima. U tu svrhu je nužno
poboljšati uvjete privređivanja šumskoprivrednih
organizacija. Ovo će se postići
dosljednijom primjenom ekonomskog
principa sređivanjem ekonomskih odnosa
između šumskeprivrednih organizacija i ostalih
interesenata. Korisnici šuma, ili dijelova
šuma i šumskih zemljišta treba da
snose i odgovarajuće troškove u vidu ekonomskih
cijena za drvo, pašu, ljekovito
bilje, najamninu za kampiranje, cijene za
druge usluge itd.
5. Privatne šume koje sa društvenim
šumama tvore jednu ekonomsku cjelinu, u
smislu zakonskih propisa predati na gospodarenje
šumsko privrednim organizacijama
6. U cilju unapređenja lovnog turizma
osnivati privredna lovišta i dati ih na upravljanje
radnim privrednim organizacijama,
u prvom redu šumskim gospodarstvima,
koja su za ovo i najpozvanija.
7. Šumska gospodarstva treba da na tom,
području koriste sve mogućnosti za razvijanje
poslova, bilo u proizvodnji drveta za
tržište gdje za to postoje uvjeti, bilo otkupom
i trgovinom ljekovitog bilja i si., a
osebito uključivanjem u stvaranje drvolike
vegetacije (parkovi, šume uz obale za turističke
svrhe, ozelenjavanje mjesta i pojedinih
objekata) pa i uređivanje šuma i
šumskih kultura za kampove itd.
8. Brige za melioraciju krša i za stvaranje
boljih uvjeta za život i rad na tim područjima
nije i ne može biti samo stvar
i opterećenje organizacija na terenu. Pomoć
treba da dade i šira zajednica, bilo
donošenjem odgovarajućih zakonskih propisa
za reguliranje još nedovoljno sređe253