DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1966 str. 79 <-- 79 --> PDF |
snaći među njima. Zbog toga je osobito važan sistematski i cjelovit prikaz savremene eksperimentalno-ekološke istraživačke metodologije uzgoja kulturnih biljaka. Takav originalan prikaz u obliku udžbenika sa uvodcm u eksperimentalnu ekologiju napisao je J. Barner. Želio je prikazati pregledno i jasno sažeto osnovnu problematiku na tom području. Nije ulazio u detaljne opise tehničkih uređaja i sprava, upotrebljavanih kod istraživanja, budući da se ta sredstva (uređaji, instrumenti, aparati) sa razvojem nauke neprestano mijenjaju, usavršavaju i gube brzo na značenju. Ograničio se je na općeniti opis glavnih standardnih sprava i njihovog djelovanja. Time je olakšao čitaocu novajliji, razumijevanje načina i ciljeva eksperimentalno- ekološko istraživačkog rada. Unatoč tome ipak može svako da crpi iz tog udžbenika podstrek za obrađivanje problematike. Autor je opisao oko 70 različitih istraživačkih metodologija i odgovarajući istraživački uređaj. Ujedno sa opisom tehnike istraživačkog rada nabraja i tumači oko 70 različitih primjera, u kojima su upotrebljene opisane metode. Tumačenje je popraćeno slikama, tabelama i dijagramima. Nas osobito interesira među navedenima, primjer eksperimentalno-ekološkog istraživanja 8 različitih tehnika pošumljavanja Krša na slovenačkom Primorju u ekolosko- okslremnim prilikama. Objekt za ovo istraživanje pripremio je g. 1958 (uz saradnju tadašnje Sekcije za pošumljavanje i melioraciju Krša u Sežani), Institut za šumsku i drvnu privredu Slovenije u Ljubljani, a istraživala ga je njemačka naučna ekipa Barner-Viehweg sa svojim priborom i uređajem ljeti godine 1959. Odabrali smo 8 različitih načina sađenja na koje smo* po matematičko-statističkoj metodi osnovali pokusnu kulturu crnog bora na buri veoma izloženoj goloj kamenjari na krševitoj ravni u Petrinjama. Istraživanja, koja su trajala mjesec dana, obavljena su bila najmodernijim spravama. U kulturi su mjerili vlagu, temperaturu, vjetar, asimilaciju, transpiraciju i disanje. Dobiveni podaci obrađeni su i preneseni u koordinatni sustav i stavljeni u odnos sa srednjim godišnjim visinskim izbojcima i njihovom težinom u posušenom stanju. Istraživanja su pokazala, koji je od proikušanih 8 načina sađenja ekološko najmanje opterećen i zbog toga biološko i privredno najuspješniji. Tri godine kasnije (1962) izvršena kontrolna mjerenja borove pokusne kulture potvrdila su u cijelosti ranije dobivene rezultate. Materija udžbenika prikazana je veoma pregledno, logično raspoređena, dosljedno postavljenoj shemi, obrađena jezgrovito i sažeto i lako shvatljivo. To će čitaocu olakšati razumijevanje izložene problematike. Unatoč tome naći će u toj knjizi mnogo podstreka za svoj daljnji rad i na području eksperimentalne ekologije iskusan šumarski stručnjak. Sadržina udžbenika razdijeljena je na 8 poglavlja. U I.—III. poglavlju autor nas upoznaje sa historijskim razvitkom eksperimentalne ekologije, sa njezinom osnovnom problematikom, sa metodologijom i sa praktičnom upotrebom postignutih naučno-istraživačkih rezultata. Dalje navodi nekolicinu eksperimentalno istraženih primjera kultiviranja privrednih biljaka u ekološko ekstremnim prilikama. Na kraju iznosi kratak i jezgrovit opis upotrebljavanih instrumenata, tehnike mjerenja različitih ekoloških elemenata i kontrolne tehnike tih mjerenja te navodi, kakvi se zahtjevi stavljaju u pogledu kvalitete i pouzdanosti tih instrumenata. U IV. poglavlju obrađena su mjerenja djelovanja ekoloških faktora na uzgoj kulturne biljke. Ti faktori su: svjetlost, temperatura, vlaga, reljef (ekspozicija i inklinacija), vjetar i tlo. Ti faktori odn. njihovo djelovanje analizirani su sa gledišta problematike, metodologije i aplikacije. U V. poglavlju obrađeno je mjerenje promjena, koje nastupaju u ponašanju i obliku kulturne biljke pod uticajem ekoloških faktora. U ova mjerenja autor ubraja: fenološka osmatranja i fenometrična, morfološka te fiziološka mjerenja. Osim toga ovamo pripada i pitanje konstitucionalnih prilagođivanja biljaka na djelovanje ekoloških faktora. Morfološka mjerenja obuhvataju morfometriju biljke i njezinih organa te mikrometriju. Fiziološka mjerenja odnose se na puci (stome) i njihovu promjenu, na traspira ciju, asimilaciju, disanje (biljke i njezinog korenskog sustava) i na kretanje hranlji vih tvari u biljci. U VI. poglavlju autor opisuje nekoje eksperimentalno-ekološke istraživačke u redaje i aparate. U VII. poglavlju rastumačeni su glavni principi i tehnika eksperimentalno-eko loškog istraživanja. U VIII. (posljednjem) poglavlju prikaza ne su glavne oblasti eksperimentalno-eko loškog istraživanja, i to: kulturne tehnike i melioracije tla, vodno gazdinstvo, biljna genetika i zaštita bilja. 261 |