DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Ali ta metoda ne nailazi zasad dovoljno u svijetu na potporu. Za to se redovno
daje premalo financijskih sredstava. Stoga nisu akcije i istraživanja dovoljno
organizirana niti su u prirodi naučno praćeni rezultati primjene te metode.
Predatori i njihove žrtve (štetnici) ne žive sami za sebe već su članovi
izvjesne životne zajednice (biocenoze), koju treba promatrati kao cjelinu. U
šumama imaju biološke metode suzbijanja štetnika moguće najbolje izglede da
se obistine. Sume predstavljaju prirodne zajednic. Tu gospodari i upravlja priroda
na svoj način i čudesno spleteni sistem regulirajućih i ograničavajućih sila
koje stalno stvaraju dinamičku ravnotežu koja šumu čuva od pretjeranih šteta
od insekata.


U šumama treba stalno podržavati šumsku higijenu, što se u Kanadi i


Evropi forsira dok je u Americi zanemareno. Crveni šumski mrav s kojim ima


u Evropi uspjeha ne dolazi u Americi.


Dr Gosswal d prof. univ. u Würzburgu razvio je metodu uzgajanja kolonija
crvenih šumskih mrava. Ta je metoda primljena od Italije i drugih zemalja,
gdje su se uredile mravlje farme, koje daju kolonije mrava da se rasprostrane
po šumama. U Apeninima se u kulturama crvenog bora smjestilo nekoliko
stotina kolonija, koje su uspješno zaštitile te kulture od napadaja štetnika
Thaumatopoea pityocampa (borovog četnjaka gnjezdara). Kolonije mrava
treba žičanom mrežom zaštititi od žuna. Njemački šumar Ruppertshofe n
kaže: ^Gdje nam uspije šumu zaštititi sa zajedničkom pomoću ptica i mrava,
pa da k tomu pridođu šišmiši i sove, biološka će ravnoteža biti bitno poboljšana.


Ruppertshofe n u svojim radnjama tretira i pomoć pauka u biološkoj
borbi. Iznosimo i ove zanimljive podatke. Za šumara je od najveće važnosti
forma u kojoj pauk izgrađuje svoju mrežu. Najvažnije su guste paukove mreže
ispletene u obliku točkova u koje se hvataju svi leteći insekti. Malo nevjerojatno
izgledaju podaci, prema kojima jedan jedini pauk može u svom 18 mjesečnom
životu uništiti prosječno 2000 insekata. U biološki zdravoj šumi živi
po 1 m2 50—100 paukova. Gdje ih ima manje, možemo njihov broj povećati
da sabiremo vrećicama slične kokone u kojima se nalaze paukova jaja, te da
te kokone po šumi raspodijelimo. Iz takova tri kokona od jedne vrste pauka
može izaći oko 1000 paukova koji mogu uništiti oko 2O0.00O insekata — drži
Ruppertshofen . Kaže da su osobito važni mladi pauci koji oko mladih
izbojaka pletu svoje mreže i tako ih štite od letećih insekata (4). Ova biološka
metoda iziskuje daljni studij, ona bi mogla u određenim slučajevima biti od
koristi.


Svi ti primjeri i podaci koje nalazimo u tom poglavlju knjige R. Carso n
samo potvrđuju da kemijska sredstva nisu u borbi protiv štetnika jedina i nezamjenjiva.
Moramo se složiti sa konstatacijom autorice, da upotrebom kemijskih
sredstava ubijamo ribe u potocima, uništavamo prirodne neprijatelje štetnih
insekata, potpuno remetimo ravnotežu u šumskoj biocenozi, tako da se katastrofe
koje uzrokuju štetnici ponavljaju u stalno manjim vremenskim odsjecima.


Još je najvažnije od svega što upotrebom i primjenom otrovnih kemijskih
sredstava, osobito u poljoprivredi stalno ugrožavamo zdravlje ljudi na velikim
područjima zemlje.


Stoga treba nastojati da se u budućnosti prestane sa takovim neprirodnim
metodama. Te su metode zaista vrlo primitivne i grube, kada se čitave zajednice
živih bića zasipavaju kišom otrova samo zato, da bi se uništio jedan
štetnik (6).


279