DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 24     <-- 24 -->        PDF

RASPROSTRANJENJE, EKOLOGIJA I EKONOMSKI ZNAČAJ
ZANOVIJETI (TILOVINE) PETTERIA RAMENTACEA U
HERCEGOVINI


Dr MILIVOJE NADAZDIN i ing. RADE ČURIC


UVOD


Oskudnost podataka i njihova kontradiktornost u našoj stručnoj literaturi
o prirodnom arealu, ekonomskom značaju pa čak i toksičnosti zanovijeti
bio je razlog našeg većeg interesa za ovu značajnu endemnu drvenastu vrstu
nekih predjela našeg submediterana.


Iz starijih prikaza vegetacije područja koja zahvata i zanovijet (1, 2, 3)
vidljivo je da postoji neslaganje kod podataka o raširenju, fitocenoloskoj pripadnosti
kao i njenom značaju bilo kao interesantnog predstavnika progresivnih
stadija vegetacije na golom otvorenom kršu, ili kao korisne krmne i medonosne
biljke.


Pojedinačni podaci o geografskom raširenju ove vrste (6, 7, 8, 9, 10) najkompleksnije
su obrađeni u radu P. Fukarek a (4) koji je kasnije dopunjen
radovima R. Ć urica (5) te R. Ć urica i M. Nadaždina (6). Međutim,
još i sada ne raspolažemo konačnim podacima o prirodnom arealu zanovijeti
naročito na području submediteranskog crnogorsko-dalmatinskog Krša.


S obzirom da je iz roda Cytisus koji je bogat vrstama (C. nigricans, C.
procumbsus, C. hirsutus itd.), zanovijet izdvojena kao monotipni rod Petteria
još 1844. godine, to se i dalje zadržalo mišljenje da i ova vrsta sadrži otrovne
alkaloidne materije, a koje se zajedničkim imenom nazivaju cytizin i to samo
zbog ranije pripadnosti ove vrste rodu Cytisus-a.


Najvjerojatnije iz tog razloga u nekim čak i novijim stručnim prikazima


(7 i 8) je vidljivo da se ova vrsta tretira kao vrlo otrovna te kao takva i štetna
sa stočarsko - hranidbenog stanovišta. Neopravdanost ovoga tvrđenja empirijski
je provjerena i dobro poznata poljoprivrednicima sa njenog areala koji
ovu biljku smatraju najvrednijom krmom za male preživare (ovce i koze) posebno
u jesensko-zimskom periodu (si. 1).


Istina, postoje farmakodinamski nedeterminisane a vjerovatno i toksične
materije u cijeloj biljci, međutim njihova kumulacija se znatno smanjuje odmicanjem
vegetacijskog perioda, s tim da neki dijelovi biljke sadrže znatno više
alkaloida (npr. plod) od drugih (list).


Radi još neodređenog kemijskog stava alkaloidnih materija u zanovijeti,
ostaje nam otvoreno pitanje i njihovog naziva pa iz toga proizlazi logičan zaključak
da je jedino adekvatan naziv za ovu grupu alkaloida Peterin.


Histoskopskim pregledom preko 30 uzoraka jetri (18) ovaca kojima je u toku
3—4 godine za 4—5 mjeseci svake godine list zanovijeti činio do 80% obroka