DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 28 <-- 28 --> PDF |
netum orientalis) a u okviru ove zajednice autor izdvaja nekoliko tipova šuma u zavisnosti od stepena degradacije i ekološko florističkih razlika. Fukare k (cit. 11.) ističe važnost ove prelazno sredozemne zajednice koja ograničava dio krškog područja Hercegovine sa termofilnim i kserofitnim vrstama. Kako će se kasnije istaknuti, ova granica ide u istočnom i središnjem dijelu Hercegovine znatno sjevernije, što se vidi iz opisa ovih nalazišta. Zanovijet se nalazi u obliku čistih sastojina šibljaka ili u smjesi sa drugim vrstama u različitom omjeru za koje Fukare k (16) smatra da predstavljaju progresivne razvojne nizove prirodnog naseljavanja ogoljelih terena. SI. 2. Grm zanovijeti (tilovine) skoro je uvijek vrlo bogat lisnom masom. Foto: Nađaždin 1964. Kao što je istaknuto prisustvo različitih degradacionih stadija šumske vegetacije otežava rekonstrukciju vegetacijskih odnosa ovoga šarolikog područja. Granice prirodnog areala zanovijeti (tilovine) koje je šematski za SFRJ dao Fukare k (cit. 4 str. 54) ispravljajući pogrešne navode starije botaničke literature popunjuju se novim nalazištima i detaljnijim opisom za područje Hercegovine (cit. 5 i 6). Na ovom području zanovijet se nalazi najviše kao sastavni elemenat degradiranih niskih šuma (panjača) i šikara sa različitim učešćem u omjeru smjesa, a manjim dijelom kao čiste sastojine šibljaka ili u smjesi sa dračom (Paliurus spina Christi) i divljim narom (Punica granatum) i to u južnijem dijelu njenog areala. Prirodna nalazišta ove vrste počev od izvorišnog dijela Trebišnjice u istočnoj Hercegovini obuhvataju prema zapadu niže obronke planina Viduše i Sitnice, a južnije se nastavljaju sjevero-istočnim padinama Leotara i dalje obuhvatajući prostrano područje tzv. trebinjskih brda te obodnu zonu Ljulbomir |