DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Sa ua$u pcak&u VELIKA BOROVA PIPA Hylobius abietis L. Dr IVAN SPAIC UVOD Velika ili smeđa borova pipa Hylobius abietis L. (Curculionidae, Coleoptera) spada među najopasnije štetnike borovih kultura. Naročito je opasna za kulture podignute umjetnim putem. Ona je, prema tome, štetnik intenzivnog šumskog gospodarstva, za razliku od mnogih drugih štetnika, koji mogu prouzrokovati velike štete samo u uslovima ekstenzivnog gospodarenja. To donekle potvrđuje i činjenica da je velika borova pipa veliki štetnik u srednjeevropskim i skandinavskim zemljama s intenzivnim šumarstvom, dok je u našoj zemlji njena štetnost počela dolaziti do izražaja tek nakon II Svjetskog rata u novoosnovanim kulturama. Na značaj ovog štetnika ukazuje i ovaj podatak: u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj i Finskoj zajednički su organizirana istraživanja ovog štetnika, koja se po istom planu obavljaju na 33 različita mjesta u ovim zemljama. Malo je u kojemu štetniku u Evropi posvećena tolika pažnja. Hylobius abietis je kao insekatska vrsta kod nas odavna poznat, ali se praktično šumarstvo nije s njim nikada bavilo, jer nije bilo šteta. Međutim tokom posljednjeg decenija i kod nas je ovaj insekt prouzrokovao velike štete u borovim kulturama. S obzirom na naš perspektivni plan očetinjavanja, o ovom štetniku treba najozbiljnije voditi računa. MORFOLOGIJA Imag o — vel. borove pipe dug je 7—17 mm. Prema tome kornjaši dosta variraju u veličini. Ženke su redovito veće od mužjaka. Glava je, kao i kod ostalih pripadnika ove porodice, produžena u rilo, koje je kod vel. borove pipe relativno debelo i na kraju prošireno. Ticala su smještena na kraju rila (kod dosta sličnih vrsta roda Pissodes ticala se nalaze na sredini rila). Osnovna boja ovog insekta dosta se mijenja sa starošću. Sasvim mladi kornjaši su crvenkastosmeđi, a stari mogu biti skoro sasvim crni. Obično su vratni štit i pokrilja smeđi do crnosmeđi. Na pokrilju se nalaze skupine bjelkastih ili žućkastih ljuštičavih dlačica, koje obrazuju šare u vidu triju nepravilnih, poprečnih, koso smještenih svjetlih pruga. Svjetle šare na pokrilju mogu kod starih kornjaša skoro potpuno nestati tako da oni izgledaju jednobojni. Na unutrašnjoj strani bedara nalazi se po jedan jaki zubac (Pissodes vrste nemaju na bedrima zupce) (SI. 1). Larv a — je bijeložućkasta s tamnosmeđom glavom, bez nogu. Tijelo joj je nešto savijeno. Odrasla larva duga je do 14 mm. Izradu ovog članka financirao je Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko, iz sredstava dobijenih od iSav. fonda za naučni rad. |