DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Sa ua$u pcak&u


VELIKA BOROVA PIPA


Hylobius abietis L.


Dr IVAN SPAIC


UVOD


Velika ili smeđa borova pipa Hylobius abietis L. (Curculionidae, Coleoptera)
spada među najopasnije štetnike borovih kultura. Naročito je opasna za kulture
podignute umjetnim putem. Ona je, prema tome, štetnik intenzivnog šumskog
gospodarstva, za razliku od mnogih drugih štetnika, koji mogu prouzrokovati
velike štete samo u uslovima ekstenzivnog gospodarenja. To donekle potvrđuje
i činjenica da je velika borova pipa veliki štetnik u srednjeevropskim i skandinavskim
zemljama s intenzivnim šumarstvom, dok je u našoj zemlji njena štetnost
počela dolaziti do izražaja tek nakon II Svjetskog rata u novoosnovanim
kulturama. Na značaj ovog štetnika ukazuje i ovaj podatak: u Švedskoj, Danskoj,
Norveškoj i Finskoj zajednički su organizirana istraživanja ovog štetnika,
koja se po istom planu obavljaju na 33 različita mjesta u ovim zemljama.
Malo je u kojemu štetniku u Evropi posvećena tolika pažnja.


Hylobius abietis je kao insekatska vrsta kod nas odavna poznat, ali se praktično
šumarstvo nije s njim nikada bavilo, jer nije bilo šteta. Međutim tokom
posljednjeg decenija i kod nas je ovaj insekt prouzrokovao velike štete u borovim
kulturama. S obzirom na naš perspektivni plan očetinjavanja, o ovom
štetniku treba najozbiljnije voditi računa.


MORFOLOGIJA


Imag o — vel. borove pipe dug je 7—17 mm. Prema tome kornjaši dosta
variraju u veličini. Ženke su redovito veće od mužjaka. Glava je, kao i kod
ostalih pripadnika ove porodice, produžena u rilo, koje je kod vel. borove pipe
relativno debelo i na kraju prošireno. Ticala su smještena na kraju rila (kod
dosta sličnih vrsta roda Pissodes ticala se nalaze na sredini rila). Osnovna boja
ovog insekta dosta se mijenja sa starošću. Sasvim mladi kornjaši su crvenkastosmeđi,
a stari mogu biti skoro sasvim crni. Obično su vratni štit i pokrilja
smeđi do crnosmeđi. Na pokrilju se nalaze skupine bjelkastih ili žućkastih ljuštičavih
dlačica, koje obrazuju šare u vidu triju nepravilnih, poprečnih, koso
smještenih svjetlih pruga. Svjetle šare na pokrilju mogu kod starih kornjaša
skoro potpuno nestati tako da oni izgledaju jednobojni. Na unutrašnjoj strani
bedara nalazi se po jedan jaki zubac (Pissodes vrste nemaju na bedrima zupce)
(SI. 1).


Larv a — je bijeložućkasta s tamnosmeđom glavom, bez nogu. Tijelo joj
je nešto savijeno. Odrasla larva duga je do 14 mm.


Izradu ovog članka financirao je Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko,
iz sredstava dobijenih od iSav. fonda za naučni rad.