DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 42 <-- 42 --> PDF |
novno nagrizaju koru i nakon toga odlažu jaja. Ovo je, dakle — s obzirom na vremenski razmak od pojave do pojave jaja — jednogodišnja generacija. Ako prilike za razvoj nisu posebno povoljne, iz jaja odloženih u maju kornjaši se razviju tek za 12 mjeseci. Ovi kornjaši su navodno odmah sposobni za odlaganje jaja bez prethodnog dopunskog žderanja. Ovo je tipična, također jednogodišnja generacija. Razvoj od jajeta do spolno nezrelog imaga može trajati i oko 15 mjeseci. Iz jaja odloženih u maju razviju se ličinke, koje prezime te se ´kornjaši pojavljuju tek u julu-augustu. Oni vrše dopunsko žderanje, zatim se povlače na prezimljavanje i odlažu jaja idućeg proljeća. Prema tome ovo je dvogodišnja generacija. Kako je ve ćrečeno, osim glavnog odlaganja jaja u maju, stari kornjaši, koji su već jednom odložiti jaja, mogu nakon regeneracionog žderanja i eventualno ponovnog kopuliranja nastaviti s odlaganjem tokom čitavog vegetacijskog perioda, što granicu između pojave pojedinih generacija čini još nejasnijom. Ovi kornjaši prezimljuju uglavnom u humusu, zatim uz pridanak debla, ispod natrulih ležećih stabala, pod kamenjem i si. Kornjaši odlažu jaja najvećim dijelom u svježe panjeve bora i smreke. U tu svrhu oni izgrizu u kori rupicu, u koju odlože 1—5 jaja. Jedna ženka odloži u svemu 60—lO´O jaja. Ženke jednako često odlažu jaja i u žile svježih panjeva, zbog čega se ubušuju u zemlju. Pri tome mogu biti korištene žile sve do 1—2 cm debljine. Odlaganje jaja u polusuha ili oštećena dubeća stabla mnogo je rjeđe. Iz jaja se nakon 2—3 tjedna izlegu ličinke, koje buše hodnike prema korjenu odnosno u žile. Hodnici su dugi, ispočetka tanki, a kasnije postepeno sve deblji, potpuno ispunjeni crvotočinom. Oni se najprije nalaze u liku, a zatim zalaze u bjeliku. Prije kukuljenja ličinka izgrize duboko u bjeliki zipku, koju zatvori grubom crvotočinom. i u njoj se zakukulji. Pri izlasku imago izgrize na kori okruglu rupu. Mladi kornjaši mogu dobro i dugo letjeti, a iza prvog odlaganja u maju obično se kreću hodanjem. Mladi kornjaši vrše dopunsko, a stari regeneraciono žderanje nagrizajući koru na tankim granama u krošnjama odraslih stabala ili mladih, 3—6 godišnjih biljki. Štete na starim stablima nisu od posebnog značaja, ali na mladim biljkama mogu biti katastrofalne. STETE Kod većine pipa glavnu štetu uzrokuju ličinke, dok su imaga obično mnogo manje štetna. Kod velike borove pipe je obrnuto: glavne, često puta ogromne štete nanose imaga, dok su ličinke u tom pogledu indiferentne. Ličinke se gotovo isključivo razvijaju u panjevima i njihovom korijenju. Učinak njihovog žderanja nema dakle gospodarsku važnost pa bi ga se čak eventualno moglo smatrati korisnim s obzirom na brže raspadanje panjeva. Ukoliko se pak ličinke razvijaju u dubećim stablima — što je mnogo rjeđe — onda se isključivo radi o polusuhim stablima, koja bi se ionako uskoro potpuno posušila. Gospodarska je važnost ovog insekta u oštećivanju kore, što čine kornjaši, posebno na mladim biljkama. Na odraslim stablima jake krošnje po koja posušena tanka grana ne predstavlja veću štetu. Međutim mlade borove kulture |