DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 44 <-- 44 --> PDF |
mogu biti tako mnogobrojna da se međusobno dotiču. U okolnim izolacionim kanalima s glatkim stijenama mogu se naći ulovljeni kornjaši velike borove pipe. Kornjaši su inače noćne životinje pa oštećivanje biljki vrše gotovo isključivo noću. BILJKE HRANITELJKE Velika borova pipa prvenstveno je štetnik bora, a zatim smreke. Ona napada i druge četinjače, ali mnogo manje. Ipak štete na borovcu i duglaziji mogu biti znatne, a također i na arišu. Jela je mnogo manje ugrožena. Listače i to hrast, bukvu, brezu, johu i dr. napada samo iznimno i to ako su zasađene na sječinama s neiskrčenim svježim panjevima bora ili smreke. PRIRODNI NEPRIJATELJI Velika borova pipa ima u prirodi znatan broj neprijatelja, među kojima su brojniji grabežljiva, a manje brojni paraziti. U tamanjenju ovog štetnog insekta naročito se ističu ptice i to vrana, svraka, šojika, čvorak, drozd, djetlići i dr. Osim ptica ovog štetnika uništavaju gušteri, sljepici, zmije. Među kukcima ističu se mravi, trčci, stjenice i dr. Naročito su korisne ose najeznice Bracon brachycerus i Bracon hylobii, koje parazitiraju u larvama. SUZBIJANJE Predobrana 1) Ciste sječe na velikim površinama pružaju povoljne mogućnosti za masovni razvoj ličinki. Ako se na tim sječinama odmah podignu nove kulture, stvaraju se optimalne mogućnosti za masovni razvoj ličinki i kornjaša. Šumsko gosopdarstvo mora o tome voditi računa. To znači da u sastojinama četinjača, koje su pogodne za razvoj ovog štetnika, treba svakako odustati od čistih sječa, pogotovo na velikim površinama, i odabrati takav način sječe, koji pruža najmanje mogućnosti za masovni razvoj borove pipe (oplodna sječa na manjim površinama, sječa na pruge, manje krugove). 2) Odgađanje pošumljivanja — U nedostatku efikasnih sredstava za suzbijanje borove pipe ranije se preporučivalo ostaviti sječinu nepošumljenom prosječno tri godine, kako bi panjevi u međuvremenu istruli odnosno prestali biti pogodni za razvoj ovog štetnika. Očito se ovu mjeru danas više ne može preporučiti jer a) ostavljanje sječine neproduktivnom toliko dugo predstavlja ekonomski gubitak, s kojim se danas i te kako računa; b) tako dugo mirovanje sječine neminovno uzrokuje njeno zakorovljenje te s tim u vezi i poteškoće oko ponovnog pošumljenja ili u najmanju ruku izdatke za uništavanje korova; c) s obzirom na dugi život kornjaša vel. borove pipe nije sigurno da bi kultura podignuta i nakon tri godine bila sigurna od napadaja; d) danas raspolažemo s dovoljno pouzdanim kemijskim sredstvima, koja ovu mjeru čine izlišnom. 3) Krčenje panjeva — Ova efikasna mjera toliko je skupa da — s obzirom na jeftinije kemijske metode suzbijanja — jedva dolazi u obzir. 4) Kopanje izolacionih kanala oko kultura — Kornjaši lete samo do prvog odlaganja jaja, a kasnije se kreću hodanjem. Kopanjem kanala s glatkim, okomitim stijenama oko kultura može se u znatnoj mjeri smanjiti pridolazak kornjaša iz susjednih područja. Kanali treba da su 30 cm duboki i 15 cm široki. |