DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 59 <-- 59 --> PDF |
ZAKLJUČCI I PRIJEDLOZI Na osnovi diskusija, pruženih podataka i viđenih objekata može se zaključiti, da su radovi na pošumljavanju, a naročito vrstama četinjača u NR Bugarskoj u posljednjih 20 godina vršeni u velikom obimu. Posebno je mnogo učinjeno u razdoblju od 1951.—1963. g. kad se prišlo vršenju rekonstrukcija — konverzija tada loših sastojina listača. Od ukupne šumske površine NR Bugarske (3,600.000 ha) 277» su sastojine bukve, 24% niske šume, 17% visoke šume hrasta, 12% ostale listače i 20%´ četinjače. To je vrlo loša struktura s obzirom na vrste drveća, kvalitet sastojina, a vrlo je nepovoljan i odnos dobnih razreda, u kojem prevladavaju prestare ili vrlo mlade sastojine. Prosječni prirast tih šuma se kreće od 1,88—2,86 m3 po 1 ha godišnje. Velike potrebe industrije za preradu drva i široke potrošnje omogućuju da se danas koriste i velike mase nekvalitetnih sastojina, a posječene površine pošumljavaju se pretežno četinjačama većeg prirasta prema odgovarajućim stanišnim uslovima. Manjim dijelom sastojina gospodari se preborno i to naročito u planinskim masivima, gdje to iziskuju ekološki uslovi i zaštita tla od erozije. No na velikim površinama u cilju smanjenja troškova eksploatacije vrše se uz prirodno pomlađivanje i čiste sječe u prugama, gnijezdima, krugovima, kulisama i na većim površinama uz unošenje četinjača na te površine odmah nakon sječe. Sadnje se vrše običnim borom, smrekom, crnim borom, arišem, duglazijom i borovcem. Uspjesi sadnje iznose 90—95%. Sadnje se vrše pretežno 2-godišnjim nepikiranim sadnicama na dobro obrađena tla i to od 4000—8000 komada po 1 ha. uz intenzivnu njegu kroz prve tri godine. NR Bugarska je u godinama od 1885.— 1944. pošumila površinu od 107.409 ha, dok je u 20-godišnjem periodu od 1944.—1964. pošumila oko 780.000 ha, odnosno prosječno oko 40.000 ha godišnje. Tu su usključena i pošumljavanja, koja imaju karakter ozelenjavanja u blizini turističkih objekata, gradova, naselja, hidromelioracija, te zaštite hidroenergetskih izvora. Kod svih pošumljavanja četinjače učestvuju prosječno sa 70%. Spomenuta pošumljavanja će znatno podići napred spomenuti dosadašnji prosječno vrlo mali godišnji prirast i omogućiti u skoroj budućnosti korištenje znatnih količina prorednog materijala četinjača. U NR Bugarskoj se vrši rekonstrukcija — konverzija u šumama slabog obrasta i malog prirasta kao posljedice ranijeg lošeg gospodarenja i pašarenja. Većinom su to hrastove i bukove sastojine razne starosti ali s drvnom masom 30—80 m3 po 1 ha, u glavnom sposobne za proizvodnju prostornog drva. U takvim šumama vrši se čista sječa. Odmah nakon zatnršene eksploatacije pristupa se pripravi tla za pošumljavanje i obavezno se slijedeće proljeće izvrši pošumljavanje na cijeloj površini sadnicama četinjača. Posljednjih godina se pridaje sve veća pažnja prirodnom pomlatku vrsta listača, kojeg uvijek ponešto ima, da bi se na taj način dobile grupimicno ili stablimicno mješovite sastojine četinjača i listača. Ovakvim načinom obnove loših sastojina postiže se: 1. skraćuje se vrijeme u oplodnoj sjeći, jer se ne čeka urod sjemena i prirodno pomlađenje, 2. iskorištavanje šuma moguće je u većem obimu bez opasnosti za budućnost šumskog fonda, 3. sječine su koncentrirane, a time i smanjeni troškovi eksploatacije, 4. Poboljšava se odnos četinjača prema listačama i povećava se produktivnost šuma i prirast. S obzirom na naprijed navedene radove na podizanju šuma četinjača vještačkim putem i na postignute rezultate moguće je i u našim uslovima ulaziti čistom sječom na mnoge šumske površine vodeći računa o opasnosti od erodiranja. Naročito se može uklanjati nekvalitetne sastojine prvenstveno osvajajući najbolja tla, te na ista unositi odgovarajuće vrste četinjača. Kod izbora vrsta drveća moramo voditi računa naročito o stanišnim i ostalim ekološkim uslovima, a pogotovo o mikrorelijefu i mikropedološkim uslovima, ekspoziciji i inklinaciji tako, da odgovarajuće vrste drveća maksimalno iskorišćuju stanišne us- love i fotosintezu. Posebno pak moramo imati u vidu da je potrebno da odmah n-ikon sadnje vodimo brigu o faktoru svjetla, time da se vrši okopavanje sadnica i uništavanje korova, tako da bi svaka zasađena biljka od prvog dana imala optimalne uslove za svoj razvoj, tj. da od prvog dana vodimo računa o maksimalnoj proizvodnji — prirastu svake pojedine sadnice, a time i ukupnom prirastu — proizvodnji po jedinici površine. To znači da odmah nakon sadnje treba vršiti njegu kultura. Tome treba dodati i to da sadnje treba kombinirati sa sječom tako, da bude što kraći period od uklanjanja stare sastojine tj. od sječe do vremena sadnje (jesen ili proljeće). Time će se i povoljna šumska struktura tla moći odmah maksimalno ko 321 |