DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 64 <-- 64 --> PDF |
stupačnijima i manje vještim planinarima i izletnicima. Skupština je birala za predsjednika Društva ing. Vilima Hiblera, Šumsko gospodarstvo Senj, a u Upravni odbor: ing. Vladimir Severinski i ing. Mirko Bazić iz DIP-a Senj, ing. Zdravko Tot, ing. Ljubo Butorac i tehn. Pavao Maričić iz DIP-a Novi Vinodolski, tehn. Ivan Samardžija iz Šumarije Crikvenica, tehn. Mato Mavrić iz cj)(zmaća &tcucna lifecatuta Frančišković Stjepan: RAZVOJ ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U ZAPADNOHRVATSKOM VISOČJU. Analiza šumarstva. — Jug. ak. znanosti i umjetnosti III. pp. 43—269. Zagreb, 1964. Autor je detaljno za podugi povjesni period opisao razvoj šumske privrede za područje Vinodolske župe, a to je kraj od Vrbovskog do Čabra, odnosno od Novog Vinodolskog do Rijeke. To je područje državine knezova Frankopana i Zrinjskih. Autor je obuhvatio period od XIII—XIX. stoljeća. U početku XIII stoljeća ovdje se šuma koristi kao resurs za krmu. Tako u Vinodolskom zakonu od 1288 god. nema specijalnih mjera za zaštitu šuma. Slična je situacija u Senju u XIV stoljeću. U tadanjim statutima nema kodifikacije obzirom na zaštitu šuma. S njome se slobodno gospodari. No u isto vrijeme u Dalmaciji (XIII—XIV stoljeće) već u gradskim statutima kodifikaciraju se šumsko zaštitne mjere, kao na pr. statut Trogira 1275, Split 1312 i Dubrovnik 1319 god. Od XIV pa do XVII stoljeća (kulminacija feudalizma) šumski fond drveća se koristi za građu, koja se prodaje. Ovo vrši feudalac ili posrednik. Već se javlja zaštita šuma. Tako se uvodi lugarska služba 1599 god. prva u Hrvatskoj, kao ubiranje taksa 1529 god. i dr. Drvo se prerađuje u oblu, tesanu, cijepanu i piljenu građu. Proizvodi se vinogradsko kolje, jarboli, vesla, piljena građa i dr. Tako 1428 god. podiže se u Crikvenici prva pilana (istovremeno kao i u Njemačkoj, a 10O godina prije nego u Skandinaviji 1530, Francuskoj 1555 i Holandiji 1592). U Lokvama izgleda podiže se 1685 god. kružna pila. U to vrijeme šumarije Novi Vinodolski i ing. Vlado Skorup iz šumarije Krasno. U nadzorni odbor su birani: ing. Smiljko Požarić iz DIP-a Novi Vinodolski, tehn. Joso Granić iz šumarije Jablanac i ing. Jose Vukelić iz DIP-a Senj, a u sud časti ing. Josip Župan iz Šumskog gospodarstva Senj, tehn. Antun Bendak iz DIP-a Novi Vinodolski i ing. Drago Tomičić iz DIP-a Senj. Ing. Vilim Hibler Dalmacija je u pogledu šuma devastirana, a Vinodolska župa je sa još praktično netaknutim šumama. Nakon pada Zrinjskih i Frankopana (1671 g.) u XVII, te u XVIII stoljeću šume vinodolske župe potpadaju pod Austrijsku komoru. Tada je vladajući ekonomski sistem t. zv. merkantilizam. Suma se eksploatira za izvoz preko kvarnerskih luka. Uvodi se t. zv. Šumski red Tršćanske komercijalne Intendance za bakarski dominicij 1676 god. Ovaj red je sa svojim glavnim odredbama vrijedio gotovo do danas. Njegove glavne smjernice su slijedeće: 1. Šuma je svojina ne samo sadašnjeg, nego i budućeg pokoljenja. 3. Pod šumske površino potpadaju sve koje nisu za unosnije kulture. 4. Uzgoj šuma treba orijentirati obzirom na tržišnu vrijednost. 5. Ukazuje se potreba organizacije šumarske službe. U prvoj četvrti XIX stoljeća nastaju velike društvene i političke promjene. To je doba francuskih ratova i velikih ekonomskih potresa. Država, trgovci i narod nerazumno tamane šume. Autor smatra da i austrijska vladavina i Francuzi su, kao i narod u to doba najviše uništili šumskog fonda. Tada su i nastale i goleti u ovom području. Dr Kovačević Josip Poljoprivredni fakultet Zagreb PRILOG POVIJESTI TEORIJA POSTANKA TIPIČNO MEDITERANSKOG TLA CRLJENICE (TERRA ROSSA) Melioracije našeg Krša bezuvjetno predstavljaju jedan od najsloženijih naših problema, a rješavali su ga, odnosno |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 65 <-- 65 --> PDF |
rješavaju i rješavati će ga uglavnom naši naučni radnici i stručnjaci. Problem je kompleksan, te predstavlja polje naučnostručnog rada za biologe, tehničare, agronome, šumare, ekonomiste itd. Povijest raznih prijedloga o melioracijama našega Krša je vrlo opsežna. Prvi prijedlozi potječu još iz zadnje četvrti XVIII stoljeća, zadnjih decenija mletačke okupacije Istre i Dalmacije. Venecija je pri kraju svoga opstanka pod utjecajima fiziokratske škole počela nešto malo misliti i na okupirane slavenske teorije. Ovaj rad u nešto širem i uspješnijem obliku nastavlja se za bivše Austrije i bivše Jugoslavije. Za navedeni period prikupilo se dosta dragocjenih iskustava, sa kojima se mi i služimo. Bilo je u prošlosti uspjeha i neuspjeha. Generalna ocjena teoretskog i praktičnog rada sa melioracijama Krša u prošlosti je ta, da je rad nosio biljeg diskontinuiteta, radio se je neplanski, a tuđinski i bivši nenarodni režimi nisu bili naročito, odnosno često i nikako zainteresirani. Nakon oslobođenja, odnosno završetka rata narodna vlast pristupa planski na širokoj o snovi organizaciji naučno-istraživačke mreže za proučavanje područja našega Krša, kao i planskoj provedbi u granicama mogućnosti melioracije Krša. Novo je: plan, kontinuitet i zainteresiranost države, što garantira i uspjeh. Za područje našega Krša, a naročito za litoralni dio su karakteristična tla t. zv. crljenice odnosno crvenice (Terrae rossae). Prave crljenice nalazimo u uskom litoralnom pojasu našega Jadrana, dok su kontinentalne u većoj ili manjoj mjeri degradirane. Malo se može naći u poljoprivredi problema, o kojima se tako mnogo i suprotno pisalo i raspravljalo kao o postanku (genezi) crljenica. Problem je više ili manje riješen. Na njemu je radila mogli bi reći cijela plejada naučnih radnika. Vidno mjesto, a i mnogo su pridonijeli razjašnjenju geneze crljenica, naši domaći naučni radnici (Kišpatić, Kramer, Tucan, Gračanin). Po prof. Tucanu je crljenica (Terra rossa) nerastvorivi ostatak rastvorbe kraških vapnenaca i dolomita. Ovaj nerastvorivi dio iznosi 0.5´:l/o, a indentičan je uglavnom sa boksitom. Teorija geneze crljenica prof. Tucana je u naučnom svijetu možemo reći gotovo općenito prihvaćena. No svaka teorija ima svoje preteče, tako i naprijed navedena. U drugoj polovini VIII stoljeća napisao je Francuz, u službi austrijskog dvora Balthasar Hacquet, dva naučna djela i to: 1. Oryctographia Carniolica oder physikalische Erdbeschreibung des Herzogthums Krain, Istrien und zum Theil benachbarten Länder (Opis Kranjske ili fizikalni o- pis zemalja Vojvodstva Kranjske, Istredijelova susjednih zemalja) Leipzig, 1778— 1789 u 4 sveska i 2. Physikalisch-politische Reise aus den Jiinarischen durch die Julischen, Carnischen, Rhäthischen in die Norischen Alpen im 1781 und 1783 unternommen (Fizikalno- političko putovanje iz Dinarskih aipi kroz Julijske, Koruške, Retijske u Noričke Alpe u godinama 1871 i 783 izvedeno) Leipzig, 1785 u 4 poglavlja. Ovim opsežnim radom je Hacquet u stvari postao osnivač nauke o Krasu. Evo što Hire u »Prirodnom zemljopisu Hrvatske« — Zagreb, 1905 god. veli za Hacqueta: »Hacquet nam je u ovom djelu ostavio opis Krasa, u kojem je današnja znanost našla svoj temelj za proučavanje kraških pojava«. Hire dalje veli: Da se Hacquetovo mnijenje važilo, ne bi se bila valjda porodila ona učena prepirka o postanku terrae rossae kraških predjela, koja je cijele knjige napunila, a tek u naše doba učenjake dovela do zaključka, koje je Hacquet već prije sto godina iznio.« Hacquet u »Physikalisch-politische Reise . . .« Kras opisuje ukratko ovim riječima, da gole glavice sastavljaju sve gorje, koje izgleda kao okamenjeno more gledano s visine. Gorski vijenci obrubljuju zatvorene doline, iz kojih je tu i tamo pro- krčila put koja znatnija tekućica. Prema moru teren se stepenasto spušta. Jedri vapnenac sive boje, kad se rastroši ostavlja crvenu ilovaču ispremiješanu željeznim bobicama. O raspadanju vapnenca, odnosno dolomita Hacquet doslovno veli: »Der Bestand war ziemlich fest, und gleichtönig, Tako govori o poljoprivredi, o državnoj administraciji, flori, fauni itd. Ovaj članak smo sastavili, da bi skrenuli pažnju našim stručnjacima, koji rade na raznim problemima Krša, da uzmu u obzir i Hacquetove publikacije, koje su i danas na zavidnoj znanstvenoj i stručnoj visini. |