DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 65     <-- 65 -->        PDF

rješavaju i rješavati će ga uglavnom naši
naučni radnici i stručnjaci. Problem je
kompleksan, te predstavlja polje naučnostručnog
rada za biologe, tehničare, agronome,
šumare, ekonomiste itd. Povijest
raznih prijedloga o melioracijama našega
Krša je vrlo opsežna. Prvi prijedlozi potječu
još iz zadnje četvrti XVIII stoljeća,
zadnjih decenija mletačke okupacije Istre
i Dalmacije. Venecija je pri kraju svoga
opstanka pod utjecajima fiziokratske škole
počela nešto malo misliti i na okupirane
slavenske teorije. Ovaj rad u nešto širem
i uspješnijem obliku nastavlja se za
bivše Austrije i bivše Jugoslavije. Za navedeni
period prikupilo se dosta dragocjenih
iskustava, sa kojima se mi i služimo.
Bilo je u prošlosti uspjeha i neuspjeha.
Generalna ocjena teoretskog i praktičnog
rada sa melioracijama Krša u prošlosti
je ta, da je rad nosio biljeg diskontinuiteta,
radio se je neplanski, a tuđinski i bivši
nenarodni režimi nisu bili naročito, odnosno
često i nikako zainteresirani. Nakon
oslobođenja, odnosno završetka rata narodna
vlast pristupa planski na širokoj o


snovi organizaciji naučno-istraživačke
mreže za proučavanje područja našega
Krša, kao i planskoj provedbi u granicama
mogućnosti melioracije Krša. Novo
je: plan, kontinuitet i zainteresiranost države,
što garantira i uspjeh.


Za područje našega Krša, a naročito za
litoralni dio su karakteristična tla t. zv.
crljenice odnosno crvenice (Terrae rossae).
Prave crljenice nalazimo u uskom litoralnom
pojasu našega Jadrana, dok su kontinentalne
u većoj ili manjoj mjeri degradirane.


Malo se može naći u poljoprivredi problema,
o kojima se tako mnogo i suprotno
pisalo i raspravljalo kao o postanku
(genezi) crljenica. Problem je više ili manje
riješen. Na njemu je radila mogli bi
reći cijela plejada naučnih radnika. Vidno
mjesto, a i mnogo su pridonijeli razjašnjenju
geneze crljenica, naši domaći naučni
radnici (Kišpatić, Kramer, Tucan, Gračanin).
Po prof. Tucanu je crljenica (Terra
rossa) nerastvorivi ostatak rastvorbe kraških
vapnenaca i dolomita. Ovaj nerastvorivi
dio iznosi 0.5´:l/o, a indentičan je uglavnom
sa boksitom. Teorija geneze crljenica
prof. Tucana je u naučnom svijetu možemo
reći gotovo općenito prihvaćena.


No svaka teorija ima svoje preteče, tako
i naprijed navedena. U drugoj polovini
VIII stoljeća napisao je Francuz, u službi
austrijskog dvora Balthasar Hacquet,
dva naučna djela i to:


1. Oryctographia Carniolica oder physikalische
Erdbeschreibung des Herzogthums
Krain, Istrien und zum Theil benachbarten
Länder (Opis Kranjske ili fizikalni o-
pis zemalja Vojvodstva Kranjske, Istredijelova susjednih zemalja) Leipzig, 1778—
1789 u 4 sveska i
2. Physikalisch-politische Reise aus den
Jiinarischen durch die Julischen, Carnischen,
Rhäthischen in die Norischen Alpen
im 1781 und 1783 unternommen (Fizikalno-
političko putovanje iz Dinarskih
aipi kroz Julijske, Koruške, Retijske u Noričke
Alpe u godinama 1871 i 783 izvedeno)
Leipzig, 1785 u 4 poglavlja. Ovim opsežnim
radom je Hacquet u stvari postao
osnivač nauke o Krasu. Evo što Hire u
»Prirodnom zemljopisu Hrvatske« — Zagreb,
1905 god. veli za Hacqueta: »Hacquet
nam je u ovom djelu ostavio opis Krasa,
u kojem je današnja znanost našla svoj
temelj za proučavanje kraških pojava«.
Hire dalje veli: Da se Hacquetovo mnijenje
važilo, ne bi se bila valjda porodila ona
učena prepirka o postanku terrae rossae
kraških predjela, koja je cijele knjige napunila,
a tek u naše doba učenjake dovela
do zaključka, koje je Hacquet već prije
sto godina iznio.«
Hacquet u »Physikalisch-politische Reise
. . .« Kras opisuje ukratko ovim riječima,
da gole glavice sastavljaju sve gorje,
koje izgleda kao okamenjeno more gledano
s visine. Gorski vijenci obrubljuju
zatvorene doline, iz kojih je tu i tamo pro-
krčila put koja znatnija tekućica. Prema
moru teren se stepenasto spušta. Jedri
vapnenac sive boje, kad se rastroši ostavlja
crvenu ilovaču ispremiješanu željeznim
bobicama. O raspadanju vapnenca, odnosno
dolomita Hacquet doslovno veli: »Der
Bestand war ziemlich fest, und gleichtönig,
Tako govori o poljoprivredi, o državnoj
administraciji, flori, fauni itd.


Ovaj članak smo sastavili, da bi skrenuli
pažnju našim stručnjacima, koji rade na
raznim problemima Krša, da uzmu u obzir
i Hacquetove publikacije, koje su i danas
na zavidnoj znanstvenoj i stručnoj visini.