DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 66     <-- 66 -->        PDF

cj´tcana äicucna litecatuca


Dr Keresztesi Bela: AKÄCTERMESZTES
MAGYARORSZAGON (Uzgoj
bagrema u Mađarskoj). Ta monografija
ima format od 25 x 17 cm, 633 stranica
teksta, 10 stranica popisa literature, 6 stranica
opisa tabela i 2 kazala na 12 stranica.
Osim toga u tekstu je doneseno 200 tabela
i 273 crteža, fotografija, nacrta i grafikona.
Ovaj rad je skupno djelo 14 autora, a redaktor
je dr Bela Keresztesi. Izdala ga je
Mađarska akademija nauka: Akaaemia
kiadć, Budapest 1965.


Monografija sadrži uvod i 17 poglavlja.


1. Doba masovnog rasprostranjenja bagrema
u Mađarskoj (E. Sali).
Masovno rasprostranjenje bagrema u toj
zemlji datira prema Saliu između 1865 i
1885. godine kada je zasađeno oko 52—


58.000 ha. Od 1885—1895. godine zasađeno
je još oko 46—49.000 ha bagremom. Značajna
pošumljivanja bagremom u XX vijeku
bila su tridesetih godina kada se tom
vrstom zasadilo godišnje prosječno 2—
3.000 ha.
2 Položaj i razvoj uzgoja bagrema (B.
Keresztesi).
Od ukupne površine šuma u Mađarskoj


(1.272.473 ha) 15,87o otpada na šume bagrema.
Kroz zadnjih stotinu godina bio je bagrem
glavna vrsta pri pošumljivanjima
Mađarske nizine. Keresztesi prikazuje važnost
bagrema za pošumljivanje nekih terena
u Mađarskoj gdje ta vrsta znatno
nadmašuje u proizvodnji drvne mase neke
brzorastuće četinjače i listače. I pored toga
autor najviše raspravlja o uzgoju bagrema.
Problem je u poznavanju tla pogodnog
za uzgoj te vrste. Dobri bagremici
nalaze se na dobrim pijescima te u južnim
i jugozapadnim dijelovima te zemlje
na dobrim šumskim tlima. Slabiji bagremici
dolaze na slabom pjeskovitom tlu i
u brdskim predjelima. Autor prikazuje i
plan kako će se slabije bagremove kulture
zamijeniti drugim vrstama ili pak iz niskih
šuma pretvoriti u visoke šume. U budućnosti
bi trebala biti pod bagremom odgovarajuća
površina od 12´7o s time da šume
bagrema prijeđu iz III stojbinskog razreda
u II.
3. Denđrološki opis bagrema (B. Keresztesi).
Autor je donio opis roda Robinia kao i
pojedinih vrsta prema Rehderu. Posebno
je opisao Robinia pseudoacacia L. Osim
prikaza rasprostranjenja te vrste u SAD
donosi i detaljni prikaz rasprostranjenja
u Mađarskoj. Pored toga opisano je rasprostranjenje
spomenute vrste u SSSR,
Njemačkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Francuskoj.
Šteta je da kod toga opisa nisu doneseni
podaci i za druge evropske zemlje
jer bismo na taj način dobili cjelovitiju
sliku o rasprostranjeni u bagrema u Evropi.


Nakon toga autor prikazuje rezultate
svojih istraživanja o korjenovu sistemu i
visinskom prirastu. Za regeneraciju i podizanje
šuma autor postavlja 16 stojbinskih
tipova tala koji su povezani s bagremom.


Keresztesi opisuje pored većeg broja
formi i tri stanišne rase koje je utvrdio u
Mađarskoj, a koje su važne s uzgojnog
stajališta.


4. Oplemenjivanje bagrema (F. Kopgcky).
Dosadašnja zapažanja potvrdila su da se
faktori koji negativno utječu na uzgoj te
vrste mogu odstraniti pomoću oplemenjivanja.
Umjetnom hibridizacijom matičnih
stabala dobilo se potomstvo koje ima kraću
vegetacionu periodu te tako manje
strada od mraza i manje naginje rašljanju.
Takvi individui su praviji, imaju manje
bodlje, cvatnja počinje kasnije iii traje
dulje te pritom proizvode više nektara s
većim sadržajem šećera.


U tom poglavlju Kopecky je opisao i historijat
oplemenjivanja bagrema, njegovu
citologiju, biologiju cvatnje, rast i ritam
rasta, izbor plus stabala, testiranje plus
stabala putem nasada klonova i potomstva,
sjemenske plantaže, tehniku križanja,, oplemenjivanje
putem križanja i oplemenjivanje
pomoću poliploidije.


5. Stanišni zahtjevi bagrema (Z. Järö).
Prikazana su istraživanja mjerenja vlage
u tlu za vrijeme vegetacije, kod raziićnih
tipova šuma te je utvrđeno da bagrem
dublje isušuje tlo od cera. Ustanovljena je
donja granica sadržaja vode u tlu koja je
potrebna za normalni život bagremovih
biljaka. Rezultate dobivene za bagrem
Järö uspoređuje s rezultatima koji su se