DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 69     <-- 69 -->        PDF

6. Upotreba drva (str. 353—501) U ovom
poglavlju prikazuje čuvanje, sušenje i zaštitu
drva, upotrebu drva u oblom ili u
malo obrađenom stanju, obradu, vezove
i preradu drva, preradu drva u drvne proizvode
.upotrebu obrađenog drva i drvnih
proizvoda, upotrebu drva uz razgrađivani a
njegove građe i upotrebu drvnih otpadaka.
7. Stanje i izgledi upotrebe drva (str.
502—518). Prikazuje stanje potrošnje drva,
uzroke relativnog opadanja potrošnje drva,
mogućnosti uplivisanja na potrošnju i
upotrebu drva i ispitivanje šumsko-proizvodnih
planova.
8. Sporedni šumski proizvodi (str. 519—
538). Obrađeni su: dobivanje smole, korišćenje
kore, košaračka vrba, novogodišnja
drvca i ukrasno granje, trava i stelja,
ljekovito bilje, šumski plodovi i gljive,
treset, kamen i zemlja te ostali sporedni
proizvodi.
9. Druge koristi od šume (str. 539—551).
U ovom poglavlju prikazano je značenje
šume u životu ljudi te njeno djelovanje,
koje se ne da novčano izraziti kroz vrijednost
proizvoda. Prikazano je djelovanje
šume na kulturu tla, njeno djelovanje na
zdravlje ljudi i mjere za plansko korišćenje
blagotvornih utjecaja šume.
Kao što smo već u početku rekli knjiga
obrađuje cjelokupno iskorišćivanje šuma.
Obzirom na to ne upušta se duboko u problematiku
tehnike eksploatacije iako je
ona u kratko ipak koncizno prikazana.


Prilikom izrade knjige autori su se koristili
ogromnom literaturom koja se bavi
pojedinim problemima iz široke djelatnosti
iskorišćivanja šuma.


R. Benić
H. Holstener-Jorgensen:
GODNINGSFORSOG I EN KULTUR MED
KODGRAN OG JAPANSK LAERK PA
KLOSTERHEDEN. (Pokus gnojidbe u kulturi
smrće i japanskog ariša u Klosterheden-
u).


Forstlige Forsogsvaesen i Danmark,


XXVIII.
H. 2., 1963.
Autor iznosi vlastite rezultate gnojidbenih
pokusa koje je vršio na vrištinskim
podzolima zapadnog Jutlanda u Danskoj.
Pokusi su obavljeni u plantažnim nasadima
smrče (Picea excelsa Lk., Rodgran,
Norway Spruce) i japanskog ariša (Larix
leptolepis Gord., Japansk Laerk, Japanese
Larch) u šumskom predjelu Klosterheden.
Pokusi su izvođeni tri godine t. j . u I960.,
1961. i 1962. godini.
Biljke smrče sađene su najvećim dijelom
u jesen 1956 godine kao 2/1. U proljeće
1957 godine sađen je manji broj bilja


ka ariša, također 2/1 u potpuno obrađeno
tlo. Količine upotrebljenog gnojiva po
hektaru iznosile su: kalija (K) 300 kg 50:,/o
KCl, fosfora (P) 1000 kg u obliku superfosfata
i dušika (N) 600 kg Ca (NOs>2.


Rezultati su pokazali da postoji uglavnom
znatna razlika u pogledu odnosa ovih
biljnih vrsta prema upotrebljenim gnojivima.
Smrča reagira pozitivno kod dodavanja
fosfora ili dušika, a također i kod
kombinacije ovih gnojiva. Japanski ariš
reagira primarno na fosforno gnojivo
(prema pokusima iz 1961 i 1962 godine), a
dušik, čini se, nema efekta izuzev u smjesi
s fosfornim gnojivom.


Podaci različitih kombinacija gnojidbe i
rezultati istraživanja obrađeni su i dokumentirani
na savremen način. Pored toga
što doprinose rješavanju problema hranjivih
sastojaka za vrištinska tla Danske,
mogu biti od velike koristi i kod preduzimanja
načina gnojidbe, izbora vrste i
kombiniranja gnojiva, t. j . općenito kod
primjene gnojiva i za neka područja vriština
u našoj zemlji.


Ing. Mirjana Kalinić


ŠUMARSTVO RUMUNJSKE


Rumunjska je zemlja alpskih livada i
suhih ravnica. To su kontrasti koji određuju
klimu, stvaranje tla, floru i faunu
zemlje. Iza nafte i poljoprivredne proizvodnje,
šuma zauzima treće mjesto u narodnoj
ekonomici Republike.


Ukupna je površina šumskog fonda
(prema stanju 1. siječnja 1965. g.) 6387 hiljada
ha ili oko 20;,/o površine SRR. Šumom
je pokriveno 5834 hiljade ha.


Šume su razdijeljene u dvije grupe: zaštitnef
14,28l!l/o) i proizvodno-zaštitne
(85,72P/o).


Visokih šuma ima 5040 hiljada ha, niskih
692 hilj. ha, a vrbovih, topolika i jošika
po riječnim obalama ima ukupno 102
hilj. ha. Crnogorične šume, hrastici i druge
šume bjelogoričnih vrsta tvrdog drva
pretežno su mladici do 60 godina starosti.
Izuzetak su samo dozrele i prezrele bukove
sastojine. Takvo stanje tumači se masovnim
nesistematskim sječama nekadašnjih
kapitalističkih poduzeća. Srednji obrast
iznosi 0,7. Srednji godišnji prirast u
doba zrelosti — 3,6 kub. m po hektaru.


Nakon nacionalizacije šuma (1948. g.) počelo
se uređivanjem šuma i 1955. g. bilo
je uređeno preko 6 mil. ha. Rumunjska
spada među rijetke zemlje u svijetu u kojima
se završilo uređivanje svih šuma.
1956. g. razrađen je perspektivni desetogodišnji
plan o pošumljenju golih površina
i degradiranih sastojina, a također i


331




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 70     <-- 70 -->        PDF

melioraciji erodiranih površina i regulaciji
gorskih potoka i bujica.


Sječe se vrše ovako: za omoriku se
predviđa čista sječa, ali sječina ne smije
biti veća od 25 ha. Jelici i jelovo-bukove
sastojine sijeku se postupnim sječama u
3—4 zahvata, a u čistim bukovim šumama
vodi se visoko šum. gospodarenje sa ravnomjerno
postupnim sječama u 2—3 zahvata.
Čistom se sječom iskorišćavaju samo
neke niske šume austrijskog hrasta,
koje ne mogu uzrasti do visoke šume.


Prorede su se do nacionalizacije obavljale
samo u drž. šumama, a i to samo na
lakodostupnim mjestima. U privatnim se
šumama u pravilu vršile glavne sječe, a
te su šume zapremale 3/4 ukupne površine.
Sada se prorede provode godišnje na
1501—160 hilj. ha. Ali i ta površina nije dovoljna,
jer njezinu povećanju smeta to, što
u planinskim šumama ima malo stalnih
putova za izvoz prorednog materijala. Posljednjih
godina dobiva se 5—6 kub. m tog
materijala sa 1 ha.


Obnova čistih omorikovih šuma ili mješovitih
oimorike s drugim vrstama, ali gdje
je omorika zastupana sa najmanje 70i3/o,
gdje se siječe golom sječom, vrši se umjetnim
putom sadnicama ili sjetvom sjemena
omorike u smjesi s javorom, arišom, brijestom
i jasenom. Bjelogorične, a i crnogorično-
bjelogorične šume obnavljaju se
pretežno prirodnim putom.


Količinu godišnjih sječina diktiraju potrebe
narodnog gospodarstva zemlje. Na
osnovici novih smjernica koje određuju
iskorišćavanje drvnih resursa zemlje, a
žele štedjeti crnogorične šume, izmijenila
se i struktura eksploatacije. Tako je na pr.
1951. g. od ukupne drvne mase posječeno
35,5´Vo crnog, drva, a 41,5KVo bukovine. Međutim
1964. g. posječeno je samo 28,5i(l/o
crnog, drva, a 44,5B/o bukve.


Procenat iskorišćivanja građevnog drva
nakon nacionalizacije šuma mnogo se povisio
u poređenju sa prošlim (7C»7o u 1964.


g. spram 35,31!Vo u 1938. g.). Istovremeno
snizili su se otpaci pri izradi i gubici pri
transportu (od 11,9%) u 1951. g. na 3,8cVo u
1964. g.).
Mehanizacija radova počela je tek 1950.
g.. a u 1964. g. bilo je 64,7l:i/o mehan. radova
u sječi, 61,l10/» pri izvozu drva, a 41,2%
općih radova kod utovara.


Na izgradnju putova za izvoz drva polaže
se mnogo truda. Tako je prema podacima
iz 1964. g. u Rumunjskoj 18.266 km
stalnih šum. izvoznih putova, a to je 4 puta
više nego u 1950-oj godini. Ovo povišenje
odnosi se uglavnom na kamionske ceste,
koje zauzimaju po duljini 80l;´/o, a 1951. bilo
ih je tek 25»/o.


Mnogo se pažnje obraća na povišenje
produktivnosti šuma, osobito na račun vrsta
brzog rasta. U polojite šume (bijela i
krhka vrba, topola crna i bijela) unosi se
hibridne topole: P. regenerata, serotina,
marilandica, robusta i dr.


Za veću proizvodnost bukovih šuma uzima
se ariš, pa jela obična i duglasija.
Ariš je pokazao najbolje rezultate onda,
kad se je unosio u bukove sastojine u malim
grupama, nego u velikim kao čiste sastojine.
Praksa pokazuje da ariš uspijeva
na čitavom arealu bukovih šuma počevši
od bukvika u smjesi sa hrastom kitnjakom
i svršavajući bukovo-jelovim i bukovo-
omorikinim šumama. Tako je u bukovo-
jelovim sastojinama starim 55—60
godina ariš postigao promjer od 40 em i
visinu od 25 m, a promjer bukve bio je
samo 20 cm i visina 20 m. Duglasija se unosi
u šumske kulture samo do 700 m n. v.
tj. u niži areal bukvika. U starosti od 45
godina njezin je srednji godišnji prirast i
do 15 kub. m po ha.


Šumski se fond povećava pošumljavanjem
degradiranih i neproduktivnih površina.
Prvi radovi pošumljavanja pijesaka
u južnom dijelu oblasti Krajove počeli su
1852. g., a do 1906. bilo je pošumljeno bijelom
akacijom oko 3.000 ha. Šuma bijele
akacije ima danas oko 95.000 ha i svrstavaju
ih u najproduktivnije.


Pošumljavanje erodiranih teritorija počelo
je nešto kasnije. Do 1930. g. ti su se
radovi obavljali nesistematski i na malim
površinama, ali od 1930—1948. g. pošumljeno
je oko 80.000 ha, a od 1948—1963. g.
preko 110.000 ha. Ipak ima još oko 800.000
ha neproduktivnog tla i gotovo se ne iskorišćuje.
Zaštitnih sastojina svih kategorija
ima oko 670.000 ha.


Radovi na šumskim kulturama prošireni
su tek poslije revolucije. Tako je od 1948.
do 1964. g. pošumljeno više od 1,276.000 ha
( a 1920. do 1944. samo 334.000 ha). Za četiri
godine (1960—1964) pošumljeno je


370.621 ha.
Perspektivni plan razvitka narodne privrede
od 1980—1975. g. predviđa pošumljenje
na 900.000 ha (novih sječa 45"/», nepošumljenih
starih 33%> i rekonstrukcija
22a/»).


U planinama će i dalje glavnu ulogu u
pošumljavanju igrati omorika obična, koju
treba da prate ariš sve do gornje granice
njezina rasprostranjenja i bukva. 30.000
ha pošumit će se bijelom akacijom, a


50.000 ha zauzet će kanadska topola.
I. Mušat, P. L. Nikitin (Les. hoz. 10—
1965). Đ. K.