DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Danas je poznat veći broj unutarvrsnih i meduvrsnih hibrida šumskog drveća koji se koriste u proizvodnji. Dovoljno je da spomenemo samo tri reda: Larix, Populus i Salix, koji svojim primjerima to potvrđuju. Daljnja mogućnost za dobivanje novih tipova biljaka je i oplemenjivanje putem mutacija i poliploidije. Spomenimo da je u Švedskoj pronađeno triploidna trepetljika Populus tremula forma gigas, koja raste brže od tipičnog diploidnog oblika. Ova forma raste oko 10—30% brže nego diploidna forma. Oplemenjivanje tim putem zasada je u fazi istraživanja i još nema veću praktičnu primjenu ali primjer trepetljike i neki drugi primjeri ukazuju na takve mogućnosti. U svijetu već ima mnogo poliploidnih forma šumskog drveća koje su proizvedene umjetnim putem (razne kemikalije i zračenje). Umjetno proizvedeni poliploidi obično su za direktno korištenje u praktične svrhe negativni mutanti ali se mnogi od njih mogu dalje oplemeniti, na čemu se sada i radi. Konačno, jedan posebni pravac u radu na oplemenjivanju je usmjeren na dobivanje heterozisa. To je posebno interesantno za šumare, jer znamo da heterozis ustvari predstavlja potomstvo koje raste bujnije od roditelja. Takvih primjera u šumarstvu imamo više. a neki se koriste i u praktične svrhe npr. hibridne topole, koje se sada uzgajaju u čitavoj Evropi pa i u Jugoslaviji. Euroameričke topole su hibridi s pojavom heterozisa (bujnog rasta). Heterozis postoji i kod hibrida između evropske i američke trepetljike. između evropskog i japanskog ariša itd. Korisni su i oni hibridi koji imaju bujniji rast od jednog roditelja kao što su npr. hibridi između Pančićeve omorike i sitkanske smrče, crnog bora i japanskog crvenog bora (P. densiflora). Isto tako međurasni hibridi mogu imati bujan rast što je ustanovljeno kod križanja raznih provenijencija trepetljike. Iznesene postavke dovoljno jasno ukazuju na povezanost genetike i oplemenjivanja šumskog drveća s jedne i uzgoja šuma s druge strane. Zbog toga je potrebno da genetičari i uzgajivači što tjesnije surađuju na rješavanju mnogih zajedničkih problema. Na taj način postignut će se veliki napredak u našem šumarstvu. LITERATURA 1. Ali a i"d W. R. (1964): Principles of plant breeding. John Wiley & Sons, inc., New York — London. 485 str. 2. AnderssonE . (1966): The selection of plus trees in Sweden. Šum. list br. 1—2 str. 21—40. 3. Vidakovi ć M. (1966): Genetika i oplemenjivanje šumskog drveća. Skripta, 277 str. 4. VidakovićM. -ZufaL. (1966): Preservation of the gene pool in natural stands for genetical research. Sum. List br. 1—2, str. 55—71. ü. Wrigh t J. W. (1962): Genetics of forest tree improvement. FAO, Rome, 399 str. |