DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 17     <-- 17 -->        PDF

ŠTETE KAO POSLJEDICA OVOJA LEDA NA KROŠNJAMA
U GOSPODARSKOJ JEDINICI »JOSIP KOZARAC«
ŠUMARIJE LIPOVLJANI


Ing. BRANIMIR PRPlC, asistent


1. UVOD
Osnovni klimatski podaci koje razmatramo kod odluke o načinu uzgojnih
zahvata ne ukazuju na klimatske ekscese, koji se zbivaju rijetko, a od velikog
su značenja za šumske sastojine. Spoznaja postojanja takvih pojava dovodi do
pretpostavke njihova ponavljanja i upozorava na naročit oprez kod izbora vrsta
drveća. Posebno mislimo na izbor alohtonih vrsta sa uskom ekološkom valencijom,
čije se granice poklapaju s prosječnim ekstremima klime područja u koje
ih unosimo.


Pod klimatskim ekscesima podrazumijevamo prvenstveno ekstremne temperature
zraka, koje traju dulje nego što je u određenom klimatu uobičajeno,
zatim oluje, te općenito za šumske sastojine nepovoljan redoslijed inače normalnih
klimatskih pojava.


Jedna takva pojava uslijedila je kod nas krajem prosinca 1961. godine. Kod
temperature niže od 0° C padala je pothlađena kiša*, što je uvjetovalo stvaranje
ledenog ovoja na krošnjama šumskog drveća, a kao posljedica uslijedila su savijanja
i izvale stabala, te lomovi njihovih krošanja i debala. Prema Vajd i
(1965) led obavija grane i iglice samo onda kada na smrznuta stabla pada hladna
kiša, a prema podacima Meteorološke stanice Lipovljani koja je najbliža istraživanom
području, tjedan dana prije navedene pojave srednja temperatura
zraka bila je ispod 0° C (od —1,2 do —8,4° C).


Štete smo proučili u sastojinama Gospodarske jedinice »Josip Kozarac«
Šumsko-gospodarskog pedručja Posavje, koja pripada Šumariji Lipovljani.


O istovrsnim štetama obaviješteni smo istovremeno i iz raznih krajeva naše
zemlje, a kao njihova posljedica uslijedile su znatne izmjene u planovima sječa,
što je poremetilo redovno gospodarenje šumama.


Prema Dekanic u (1965) znatne štete od ledenog ovoja dogodile su se i
u Gospodarskoj jedinici »Jamaričko brdo« Šumsko-gospodarskog područja
Psunj, koja pripada Šumariji Lipovljani. Autor navodi da je u sastojinama kitnjaka,
običnog graba i bukve, kao i lužnjaka, običnog graba i bukve, u pokusnim
plohama, kod zahvata u sastojinu 1962/63. godine, odabirao samo stabla
oštećena od leda.


Prema Dragišić u i Hren u (1963) (elaborat Instituta za šumarska i
lovna istraživanja NR Hrvatske), velike štete od ledenog ovoja pretrpjele su sastojine
gospodarskih jedinica »Javornik-Zrinjska brda« i »Corkovača-Karlice«,


* Termin pothlađena kiša uzeli smo prema Margetić u (1963).
347




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 18     <-- 18 -->        PDF

koje pripadaju Šumsko-gospodarskom području Zrinjska gora. U navedenim
gospodarskim jedinicama predviđena je za pošumljivanje površina od 525 ha
u kojoj je zbog ledoizvala i ledoloma obrast pao na 0,5 do 0, a van drvosječnog
prijedloga posječeno je oko lOO.OCO m3 drvne mase*.


Po izjavi Rizovsko g (Zemljodjelsko-šumski fakultet Skopje), velike
štete od ledenog ovoja pretrpjele su u nižim predjelima Kožufa i Plačkavice u
južnoj Makedoniji sastojine u kojima je prevladavao kitnjak.


Istu pojavu opisao je u Švicarskoj (Basel) Schüep p (1962).
Iz naprijed navedenog vidi se da je šteta na šumskom drveću koja je uslijedila
zbog pojave ledenog ovoja zahvatila ogromne šumske površine u Jugoslaviji,
a vjerojatno i u većem dijelu Evrope.
Pojavu ledenog ovoja iscrpno je opisao Geige r (1961) služeći se pritom
podacima nekolicine autora (Rink 1938, Gruno w 1953, Wei bei 1955,
Die m 1955). Geige r navodi mjerenja težine prirasta ledenog ovoja na vodovima
visokog napona koji prelaze preko planina. Maksimalni prirast iznosio
je prema W ei bei u na Feldbergu u Schwarzwaldu 230 g na sat, najveći dnevni
prirast (u obzir su uzete 2 zime) 3,2 kg, dok je najveća vrijednost težine ledenog
ovoja u duljem vremenskom razdoblju iznosila 32,3 kg, sve po tekućem
metru voda.
Ledeni ovoj u nižim predjelima smatra se klimatskim ekscesom. U visokim
planinama on se pojavljuje redovito, a šumsko drveće tih predjela predstavljeno
je ekotipovima, koji su kroz brojne generacije postali u izvjesnom smislu otporni
na opterećenje ledom.


2. PODRUČJE LIPOVLJANSKIH NIZINSKIH SUMA
Prema Köppenovo j klasifikaciji navedeno područje pripada tipu klime
označenom klimatskom formulom Cfw b x", koji je u kontinentalnom dijelu
Hrvatske najrašireniji. Prema Bertović u (1964) prosjeci za razdoblje od
1948—1960. godine za Meteorološku stanicu III reda u Lipovljanima (Hs = 143
m) jesu slijedeći: srednja godišnja temperatura zraka 11,T0, srednja maksimalna
najtoplijeg mjeseca 27,4°, srednja minimalna najhladnijeg mjeseca —2,9°, apsolutna
maksimalna 38,4° te apsolutna minimalna temperatura zraka —22 3° C.
Ukupna godišnja količina oborina iznosi 885 mm, a raspoređene su na sve mjesece
tokom godine s tim da najsuši mjesec, koji pada u konac zime, ima oko
trećinu oborina najmokrijeg mjeseca. Kasni mrazevi traju do sredine svibnja,
rani započinju u listopadu, a broj dana s mrazom jest 32,3. Srednji broj dana
sa snijegom na tlu ( < 1 cm) jest 33,6, s tučom 1,6, a s maglom 51,6.


Srednja godišnja relativna zračna vlaga iznosi 76%, a 88,4 dana godišnje,
u 14 sati, veća je ili jednaka 80%. Srednji broj dana s olujnim vjetrom (>
8 Beauforta) jest 0,5, a s jakim vjetrom (6—8 Beauforta) 10,2.


U području Lipovljanskih nizinskih šuma dolazi prema Dekanic u
(1962) do izražaja mikroreljef s mikrouzvisinama (grede) i mikrodepresijama


* Spomenuti elaborat Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH internog je
karaktera i ne obuhvaća ekološko-biološke činioce štete. Odlučili smo stoga objaviti
naš rukopis o šteti od leda u Lipovljanima s tim što smo ga nadopunili onim
materijalom iz navedenog elaborata, koji je mogao poslužiti u našu svrhu.
348




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 19     <-- 19 -->        PDF

(niže i bare). Grede su izvan utjecaja poplavne vode, dok je čitavo područje
izvrgnuto većem (mikrodepresije) ili manjem utjecaju podzemne vode (mikrouzvisine).
Nadmorska visina područja kreće se od cea 93—99 m.


U navedenom području nalazimo predstavnike dvaju redova tala, kopnenih
(terestričnih) i močvarnih (semiterestričnih). U kopnena tla pripada pseu doglej
koji nalazimo na gredama, a u močvarna tla mineralno-organogeno
močvarno i mineralno močvarno tlo koje nalazimo
u barama i nizama (Škorić-Racz 1959, Ć i r i ć 1965).


U Lipovljanskim nizinskim šumama, kao i uopće u donjoj Posavini, najveće
površine zapremaju šumske zajednice: šuma lužnjaka i običnog
graba (Carpino betuli-Quercetum roboris Anić 1959 em. Anić 1965), šum a
lužnjaka nizinskog brijesta i poljskog jasena Genisto elatae-
Quercetum Horv. 1938 subas. caricetosum remotae Horv. 1938, i šuma
poljskog jasena s kasnim drijem ovcem (Leucoio-Fraxinetum
o.ngustifoliae Glav. 1959. subas. typicum Glav. 1960. Prva šuma zajednica dolazi
na gredama, druga u nizama, a treća u nizama koje su intenzivno izvrgnute
poplavama kao i u barama.


3. KLIMATSKE PRILIKE KRITIČNOG RAZDOBLJA*
Poslije podne 26. 12. 1961. godine započela je padati pothlađena kiša. Temperatura
zraka u 14 sati iznosila je —9, a u 21 sat —6,8° C. Relativna zračna
vlaga iznosila je u 14 sati 45´%, a u 21 sat 89%. Snijeg je prestao padati dan
ranije, a debljina snježnog pokrivača iznosila je 23 cm. Pothlađene kapljice
kiše sleđivale su se odmah pri dodiru s krutim predmetima, a kiša je padala
i slijedeća dva dana. Količina oborina u tri navedena dana iznosila je 39,2 mm.
Temperatura zraka tih dana stalno je bila ispod 0° C (srednja dnevna temperatura
zraka —7,6, —2,8 i —1,0° C). Debljina ledenog ovoja na stablima dosegla
je maksimum 28. 12, Pojedine grančice krošnje, debljine nekoliko mm,
bile su obavijene ledenim ovojem promjera 3—4 cm.


Prestalo je kišiti 29. 12. Isti dan jaka magla trajala je od 5 do 8,30 i od
17 do 19 sati, a naredni dan od ranog jutra do kasne večeri. TJ danima s maglom
srednja dnevna temperatura zraka bila je isopd 0° C (—0,4 i —1,8° C, ali
su maksimalne dnevne temperature bile više (0,7 i 0° C) što je najvjerojatniji
razlog da nije došlo do osjetnijeg ledenog ovoja sleđivanjem kapljica magle.


Naredna tri dana tj. od 31. 12. 1961. do 2. 1. 1962. godine temperatura
zraka je porasla što je izazvalo otapanje ledenog ovoja. Srednja dnevna temperatura
zraka iznosila je te dane 4,0, 7,6 i 1,0" C, a apsolutna maksimalna
temperatura zraka 6,9, 12,6 i 4,0° C.


Pothlađena kiša počela je padati u Baselu dan ranije, kasno uvečer
(Schüepp, 1962).


Lomovi krošanja i debala, kao i izvale stabala, započeli su u Lipovljanima
u noći između 27. i 28. 12. 1961.


* Klimatski podaci uzeti su od Meteorološke stanice III reda u Lipovljanima, a
iscrpne podatke o toku štete dobio sam od ing. E. Vilčeka, tadašnjeg upravitelja
Šumarije Lipovljani i voditelja stanice, kojemu ovim putem izražavam zahvalnost.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 20     <-- 20 -->        PDF

4. EVIDENTIRANJE OŠTEĆENJA
Poslije opisane pojave primijetili smo da su pojedine vrste drveća, kao i
sastojine razne dobi, različito reagirale na opterećenje stabala ledom. Odlučili
smo stoga zabilježiit oštećenja pojedinih vrsta drveća u sastojinama
različite starosti. Proučavanje šteta izvršili smo u već spomenutoj
Gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac«, na plohama koje služe za terensku nastavu
iz predmeta Tehnika uzgajanja šuma. Raspored ploha je slijedeći:


Broj Odjel i Starost
plohe odsjek 1961. g.


1. 100 b 56
2. 134 c 76
3. 142 c 69
4. 155 b 84
5. 186 b 49
Plohe 1., 2. i 4 .nalaze se u šumi lužnjaka i običnog graba


na tlu tipske oznake pseudoglej, ploha 5. u šumi lužnjaka, ni


zinskog brijesta i poljskog jasena i ploha 3. u šumi polj


skog jasena s kasnim drijemovcem, obje na mineralno


močvarnom šumskom tlu.


Prije nego što smo pristupili evidentiranju oštećenih stabala odredili smo


stupnjeve štete kako slijedi:


I stupanj — izvaljena stabla


II stupanj — stabla polomljenog debla, te potpuno ili preko 50% uni


štene krošnje, i


III stupanj — stabla čija krošnja je uništena manje od 50° o-


U priloženoj tabeli prikazali smo strukturu sastojine po broju stabala,


temeljnici i drvnoj masi. U postocima izrazili smo stupnjeve oštećenja s obzi


rom na sva oštećena stabla, a sva oštećena stabla s obzirom na ukupan broj


stabala pojedine vrste drveća u sastojini. Isto tako izrazili smo u postocima


ukupan broj oštećenih stabala kako pojedine vrste drveća tako i svih oštećenih


stabala s obzirom na zbroj st.abala sa svih pokusnih ploha. Površina ploha


iznosila je od 1 do 2,1 ha, svi podaci odnose se na 1 ha, a evidentirana su sva


stabla od 4 cm prsnog promjera naviše.


Opseg različitih stupnjeva oštećenja kao i etaža sastojine s obzirom na
najmanji i najveći prsni promjer kod stabala lužnjaka, običnog graba, nizinskog
brijesta i poljskog jasena prikazan je u grafikonu. Svrha je grafičkog
prikaza da se vidi položaj pojedine kategorije oštećenja unutar etaža sastojine
pojedine vrste drveća. Prikazane su glavne vrste drveća Posavine (lužnjak,
poljski jasen, nizinski brijest )i obični grab, prve zbog gospodarske važnosti, a
obični grab zbog znatnog učešća po broju oštećenih stabala (67).


5. EKOLOŠKO-BIOLOŠKI ČINIOCI ŠTETE
Lomovi u krošnjama, savijanje i lomovi debala, kao i izvale stabala, započeli
su u noći između drugog i trećeg dana, dok je maksimalno opterećenje
ledom i najintenzivnija šteta uslijedila trećeg dana iza početka padanja pot




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 21     <-- 21 -->        PDF

hlađene kiše. Šteta bi zauzela daleko veće razmjere da je kritičnih dana došlo
do pojave jakog vjetra. Iz podataka o klimi vidimo da je pojava takvog vjetra
moguća. Međutim tih dana jačina vjetra nije prelazila sredniu vrijednost od
1,3 Beauforta. Lomovi i izvale gotovo su prestali četvrti dan iza početka navedene
pojave, a potpuno su prestali 31. 12., kada je zbog porasta temperature
započelo otapanje ledenog ovoja.


Pojedini stupnjevi štete u Gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac«, vidljivi
su u fotografijama 1. do 3.


»tiip


. *


SI. 1. Od leda izvaljena stabla lužnjaka. Gosp. jedinica »Josip
Kozarac«, odjel 143c (orig.)


Iz tabele vidimo da su manje oštećena stabla mladih sastojina (ploha 1 i


5. cea 2´% od ukupnog broja stabala u sastojini). Ukupan broj oštećenih stabala
starijih sastojina iznosi od 5 do 8,1!%. Držimo da je to posljedica užih krošanja
stabala mlađih sastojina, kod kojih je zbog kraćih grana specifično opterećenje
ledom bilo relativno maleno. Krošnje starijih stabala obiluju dugačkim granama
čije je opterećenje ledom često prelazilo kritičnu tačku.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Osnovni taksacijski elementi sastojine i stupnjevi oštećenja stabala csd leđa
u evidentiranim površinama gospodarske jedinice »Josip Kozarac«


Odjel i o d
Elementi sa
stoj ine i stu -186b 100b 1,34c***


Vrsta drveća panj oštećenja


N 1349 533 201
G m2 15,5 21,9 17,4
IVI m3 128 280 250


Lužnjak I n 6 2 6


(Quorcus robur) I W 27 18 26
II n 17 6 13
II »/ 73 55 57
III n 3 4


—.


III «Vo 27 17


—,


1 +11 +III n 23 11 23
I + II+III o/đ** 1,7 1,5 11,4


N 678 178 28
G m2 4,0 2,7 0,9
M rn:l 24 21 8


Nizinski brijest I n 10 3





(Ulmus carpinifolia ) I 56 100


%> —


II n 8


— —


II »/o 44


— —


III n


— — —


III °/o — — —


I + II + III n 18 3





I + II+ III °/o 2,6 18,7





N 190 87 26
G m2 4,2 3,7 2,2
M m3 36 42 28


Poljski jasen I n 1


— —.


(Fraxinus angustifolia) /o 50


— —


II n 2 1





II »/o 100 50





III n —. 1 1
III O/o 50 50





I + II + III n 2 2 2
I + II + III Vo 1,0 2,3 7,7


N 20 390
G m2 0,3 5,0





M m3 3 22





Obični grab I n 3


— —


(Carpinus botulus) I o/o 60


— —


II n 2


— —


II °/o 40


— —


III n


— — —


III


% — — —


I + II + III n 5


— —


I + II + III 1.3


%> — —


N 12 45 16
G m2 0,2 0,4 0,7
M m3 1 5 8


Crna joha I n — — ._
(Alnus glutinosa) 1 D/o


— — —


II n 2


— —


s j ek


155b


231


19.5
298
3
14
10
48


8
38
21


9,5


91
2,5


30
6
76


1
12
1


12
8
8,8


31
2,1
25








1
50
1


50
2
6,4


752


8,6
61
44
76
13
22


1
2
58
7,7


16
0,8
9











142c


135
3,4


36
2
29


1
14
4


57
7
5,2


76
1,7


12
5
12


1
14
1


14
7
9,2


295
21,9


276
1
11
3
34
5


56
9
3,0


20
0,5
4
2


50
2
50








4
20,0


39


1,5


15
5
63


2


Ukur
N, n,
n´/o
N"/0


2449


19
22
47
56
19
22
85


3,5


1051


24
67
10
28


2
5
36
3,4


629


2
12
7
41


8
47
17


2,7


1182


49
73
17
25


1
2
67
5,6


128


5
50
4


i n o
,0/o
(.cl
N


0,8
1,9
0.8
3.5


2,3


0.9
0.2
3,4


0,3


1,1
1,3
2,7


4.1
1,4
0.1
5,6
3,9
3,1




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Odje 1 i od s j ek Ukup n o
Elementi sa-N, , n, Vo
stojine i stu 186b 100b 134c*** 155b 142c riVo, od


N1


Vrsta drveća panj
oštećenj a N


´ i>
II Vo 100 25 40
II] n — — — — 1 1 0,8
III Vo — — — — 12 10


I + II + III n — — 2 — 8 10 7,8
I + 11 +III Vo — — 12,5 — 20,5 7,8


N 92 2 94
G m= — — 2,7 Ü.2 —
M m3 — — 26 2 —


Malolisna lipa
I n — — 2 1 — 3 3,2


(Tilia cordata) I Vo — — 2!) 50 — 33
II n — — 4 1 — 5 5,3
11 Vo — — 57 50 — 56
III n — — 1 — — 1 1,1
III Vo — — 14 — — 11


I + II + III n — — 7 2 — 9 9,6
I + II + III Vo — — 7,6 100 — 9,6


N 2229 863 781 1123 565
G m2 23,9 29,0 29,3 33,7 29,0
M m3 189 351 345 425 343


Sveukupno
I n 16 6 11 54 15
I Vo 37 38 28 59 43
II n 27 6 22 26 9
TI Vo 63 38 56 29 26


III n — 4 6 11 11


III Vo — 24 16 12 31
I + II + III n 43 16 39 91 35
I + II + III ´°/o 1,9 1,8 5.0 8,1 6,2


* Postotak s obzirom na zbroj oštećenih stabala
** Postotak s obzirom na N
*** Nije iskazan klen (Acer campestre), jer nije oštećen. Podaci za klen su N = 28,
G = 0.4, M = 3


Ako uzmemo u obzir oštećena stabla pojedinih vrsta drveća u svim evidentiranim
plohama, dobivamo slijedeći prosječni redoslijed, s tim da na prvo
mjesto stavimo najviše oštećenu vrstu i da intenzitet opada prema posljednjoj:


1.
Ukupna šteta (I+II+III stupnja)
malolisna lipa (Tilia cordata)
crna joha (Alnus glutinosa)
obični grab (Carpinus betulus)
lužnjak (Quercus robv.r)
nizinski brijest (Ulmus carpinifolia)
poljski jasen (Fraxinus angustijolia)
2.
Izvale (štete I stupnja)
obični grab
crna joha
malolisna lipa
nizinski brijest
lužnjak
poljski jasen


ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 24     <-- 24 -->        PDF

3.
Lomovi (štete II+III stupnja)
malolisna lipa
crna joha
lužnjak
poljski jasen
obični grab
nizinski brijest
POLOŽAJ OŠTfĆfffl//STABALA V LTAŽAMA SASWJ//YL


Quercus robur


486 6


i »
´


too b


i_L_„ i
i


c
>


/55 6 1—
t i i


Carpinus betulus


? c


> i __i ,


as »


(///m/S carp/nifolio


i»6 i


. 1

/00 b


t ~ <


/55 b


» 1 I (


Fraxinus anyustifolia


tat b


» . < 1


4O0
b


i . 11 i ´[
/J*
c


´ »
/55 b
» i


i 9 20 3 0 i 0 50 6 *


/


/z*a//pno s/a&Zo
stoö/o po/puno an/š/cnp /7/ /atć os´/pc&W Arošnj?
sfoö/o netnafno ošfećene trošnjp


/ pccü/Pjnp />teJe sosfo//r>p f _ i




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Razmotrimo li štete od izvala, uočavamo da su najviše stradale vrste koje
podnose zasjenu (obični grab, crna joha, malolisna lipa), a najmanje poljski
jasen koji je izrazito fotofilna vrsta. Iz priloženog grafikona vidljivo je, dalje,
da su izvaljivana pretežno tanja stabla, koja prema debljinskim stepenima pripadaju
uglavnom podstojnoj i nuzgrednoj etaži sastojine. Ta je pojava više
uočljiva u starijim sastojinama gdje su dobro izdiferencirane etaže sastojine.
Pojavu izvaljivanja tanjih stabala, tj. onih iz nuzgredne i podstojne etaže, a
rjeđe debljih iz glavne etaže sastojine, dovodimo u vezu s razlikom njihova
korijenova sistema.


U istraživanjima zakorjenjivanja crvenog hrasta (Quercus borealis maxima
Sarg.) Göhrc i Wagenknecht (1955) dokazali su da postoji veza između
različitih bioloških klasa stabala napomenute vrste i dubine zakorjenjivanja
Navedeni autori utvrdili su da se stabla glavne etaže zakorjenjuju dublje nego
ona nuzgredne i podstojne etaže. Držimo da je slično i kod ostalih vrsta drveća
na što ukazuje i naša evidencija oštećenja. Stabla glavne etaže, sa dobro razvijenim
krošnjama, koja su za vrijeme opisane pojave bila znatno opterećena


SI. 2. Od leda uništena krošnja lužnjaka, Gosp. jedinica »Josip
Kozarac«, odjel 155b (orig.)




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 26     <-- 26 -->        PDF

ledom, nisu izvaljivana jer im je dobro razvijena mreža korijenja. Navedenu
pretpostavku trebalo bi potvrditi u daljnjim istraživanjima.


Iz redoslijeda oštećenja II i III stupnja uočavamo da se u velikoj mjeri
poklapa s redoslijedom mehaničkih svojstava pojedinih vrsta drveća. Vrste
drveća veće tvrdoće, veće otpornosti na tlak i vlak, kao i elastičnije te otpornije
na savijanje, lakše su podnijele veliko opterećenje ledenog ovoja.


SI. 3. Od leda prelomljeno deblo običnog graba, Gosp. jedinica
»Josip Kozarac«, odjel 155b (orig.)


Uvidom u već spomenuti elaborat Instituta za šumarska i lovna istraživanja
NRH (Dragiši ć i Hren , 1963) koji sadrži prijedlog rekonstrukcije
sastojina gospodarskih jedinica »Javornik-Zrinjska brda« i »Čorkovača-Karlice
«, a koje su uništene i oštećene od ledenog ovoja, pokušali srno obrazložiti
ekološko-biološku komponentu štete.


Navedene gospodarske jedinice imaju ukupnu površinu od 19.021 ha
(Klepac , 1965). Šteta je evidentirana u 50 odjela, čija površina iznosi 6.689
ha. Unutar tih odjela za rekonstrukciju izlučena je površina od 525 ha. Od
navedene površine 414 ha (2,2% od ukupne površine gospodarskih jedinica)




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 27     <-- 27 -->        PDF

odnosi se na jako oštećene sastojine u kojima je zbog ledoizvala, preloma debala
i potpunog uništenja krošanja stabala obrast pao na 0,3 do 0.


Prema Köppenovo j klasifikaciji navedeno područje pripada klimi
izraženoj klimatskom formulom C f w b x", a njegov južni dio klimi označenoj
uz navedenu formulu još i formulom D f w b x" (Š k r e b i L etnik,
1942)). Prema Pedološkoj karti Jugoslavije (1959) tu su tla tipske oznake parapodzol
(pseudoglej) i parapodzolasto tlo (lesivirano tlo).


Nadmorska visina evidentiranih odjela kreće se u rasponu od 150—460 m,
a inklinacija od 5—36°. Najviše je evidentirano ploha sjeverne (63%) i južne
ekspozicije (24%).


U evidentiranim površinama najviše sastojina nastalo je iz sjemena, a nalazimo
i nešto panjača. Prema stanju 1961. godine starost tih sastojina kreće
se od 10 do 160 godina. S obzirom na vrste drveća, u tim površinama nalazimo


SI. 4. Od leda izvaljena stabla pitomog kestena, Gosp. jedinica
Corkovoča—Karlice, odjel 34d, Šumarija Rujevac (Ing. Vlado Hren)




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 28     <-- 28 -->        PDF

nešto čistih sastojina kitnjaka, pitomog kestena, obične bukve i običnog bora,
dok prevladavaju mješovite sastojine različitog omjera smjese kitnjaka, obične
bukve, pitomog kestena i običnog graba.


Unutar mlađih dobnih razreda (od 10 do 40 godina) najviše su oštećene
površine obrasle pitomim kestenom, kao i mješovite sastojine s učešćem pito-


Sl. 5. Od leda izvaljena stabla pitomog kestena, kitnjaka i obično


bukve, Gosp. jedinica Čorkovača—Karliee, odjel 34d, Šumarija


Rujevac (Ing. Vlado Hren)


mog kestena, dok je u starijoj dobi najviše stradala obična bukva. Zanimljivo
je napomenuti da je u jednoj 20-godišnjoj mješovitoj sastojim kitnjaka, obične
bukve i pitomog kestena stradao uglavnom krupni predrast, dok je jedna
35-godišnja panjača pitomog kestena potpuno uništena lomovima. Izgled mješovite
sastojine kitnjaka, obične bukve i pitomog kestena u dobi od 65 godina,
koja je potpuno uništena izvalama, vidljiv je u fotografijama 4. i 5.


Najjače oštećenje koje je pretrpio pitomi kesten dovodimo u vezu s njegovim
mehaničkim svojstvima koja zaostaju iza svojstava kitnjaka, obične
bukve i običnog graba.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Veća oštećenja starijih sastojina u kojima je prevladavala bukva držimo
da su posljedica jako razvijenih krošanja te vrste, čije daleko isturene grane
nisu mogle podnijeti težinu leda. Na isti način objašnjavamo oštećenje predrasta
u spomenutoj 20-godišnjoj mješovitoj sastojini.


6. ZAKLJUČCI
Iz proučavanja šteta od leda u sastojinama Gospodarske jedinice »Josip
Kozarac« Šumarije Lipovljani možemo povući slijedeće zaključke:


1. Starije sastojine pretrpjele su veću štetu. Kod sastojina u dobi od 69 do
34 godina oštećeno je od 5 do 8,1%, dok je u sastojinama starim 49 i 56 godina
šteta iznosila 1,8 i 1,9% od ukupnog broja stabala. Držimo da je do manjeg
oštećenja mlađih sastojina došlo zbeg užih krošanja njihovih stabala, čije grane
zbog kratkoće nisu u tolikoj mjeri bile opterećene ledom.
2. Ako se uzmu u obzir ukupne štete, tj. izvale i lomovi zajedno, najviše
su stradala stabla malolisne lipe, zatim crne johe, običnog
graba, lužnjaka, nizinskog brijesta, a najmanje poljskog
jasena.
3. Najviše izvala zabilježeno je kod običnog graba, zatim kod crne
johe, malolisne lipe, nizinskog brijesta, lužnjaka i najzad
poljskog jasena. Više su stradale vrste drveća koje podnose zasjenu,
tj. one koje se u sastojini nalaze pretežno u podstojnoj etaži. Navedenu
pojavu doveli smo u vezu sa slabije razvijenim korijenovim sistemom podstojnih
stabala. Tu pretpostavku potrebno je istražiti.
4. Najviše lomova debala i lomova u krošnjama zamijetili smo kod malo lisne
lipe, zatim crne johe, lužnjaka, poljskog jasena, a
najmanje kod običnog graba i nizinskog brijesta. Taj redoslijed
poklapa se u izvjesnom smislu s redoslijedom mehaničkih svojstava navedenih
vrsta.
LITERATURA


A n i ć, M.: Ekologija šumskog drveća i šuma (Skripta), Zagreb, 1959.
Šumarska fitocenologija, II, (Skripta), Zagreb, 1959;
Iz novije fitocenolcške nomenklature, Šumarski list, 7—8, Zagreb, 1965.


Bertović , S.: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj — ^Klimatski
podaci SR Hrvatske«, 5, (251—M 7) iz serije Građa za klimu Hrvatske,
Zagreb, 19G2 (u štampi)


C i r i ć, M.: Atlas šumskih zemljišta Jugoslavije, Beograd, 1965.


Dckanić , I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća
u Posavskim, šumama kod Lipovljana, Glasnik za šumske pokuse, 15, Zagreb,
1962;
Intenziviranje proizvodnje prorjeđivanjem mješovitih sastojina prigorskih šuma,
Zagreb, 1965.


D r a g i š i ć, P. i Hren , V.: Rekonstrukcija šumskih površina Gospodarske jedinice
»Corkovača-Karlice« uništenih ledom, s brzorastućim četinjačama (Elaborat),
Institut za šumarska i lovna istraživanja, Zagreb, 1963.


Geiger , R.: Das Klima der bodennahen Luftschicht, Braunschweig, 1961.
G 1 a v a č, V: Crna joha u posavskoj i podravskoj Hrvatskoj s ekološkog, biološkog
i šumsko-uzgojnog gledišta, Disertacija, Zagreb. 1960;
Voda kao ekološki faktor, Šumarska enciklopedija, 2, Zagreb, 1963.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Göhre, K. i Wagenknecht, E.: Die Roteiche und ihr Holz, Berlin, 1955.
H o r v a t, I.: Tehnička svojstva drveta, Šumarska enciklopedija, 1, Zagreb, 1959.
II or vat, I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Šumarska enciklopedija, 2, Zagreb, 19G3.
Klepac , D.: Uređivanje šuma, Zagreb, 1965.
Ma r ge t i ć, F.: Voda, Šumarska enciklopedija, 2, Zagreb, 1963.
Škreb , S. i Letnik , J.: Klimatska razdioba, Zemljopis Hrvatske, 1, Zagreb, 1942.
Vajda , Z.: Zaštita šuma (Skripta), Zagreb, 1965.
* * * Pedološka karta Jugoslavije, Izdanje Jugoslavenskog društva za proučavanje


zemljišta, Beograd, 1959.


SCHÄDEN INFOLGE DER EISKRUSTE AN BAUMKRONEN IN DER
WIRTSCHAFTSEINHEIT »JOSIP KOZARAC« DER FÖRSTEREI LIPOVLJANI


Zusammenfassung


Der Autor beschreibt die Schäden infolge des Rauheises an Auenwäldern bei
Lipovljani (Savagebiet), welche Ende Dezember 1961 nach einem Niederschlag des
unterkühlten Regens verursacht wurden. Dieser Niederschlag der unterkühlten Regentropfen
dauerte drei Tage bei einer Lufttemperatur unter dem Nullpunkt, wodurch
die Bildung der Eiskruste an Baumkronen bedingt wurde. Als Folge der
Belastung der Baumkronen durch Eisanhang entstanden Verbiegungcn und Brüche
der Stämme und der Zweige in der Baumkrone sowie das Umwerfen der Bäume.
Der Autor wählte für seine Untersuchungen Bestände verschiedenen Alters und
verschiedenen Mischungsverhältnisses und klassifizierte die geschädigten Bäume in
drei Kategorien:


I. Kategorie — umgeworfene Stämme;
II.
Kategorie — Stämme mit gebrochenem Schaft sowie diejenigen mit vollkommen
oder über 5CP/o zerstörter Krone;
III. Kategorie — Stämme mit unter 50l!l/o zerstörter Krone.
Es wurde festgestellt, dass in bezug auf die Gesamtstammzahl die älteren Bestände
mehr (5—S,!´/») als die jüngeren Bestände (1,8—1,9%) in Mitleidenschaft
gezogen wurden.


Die meisten Wurfschäden wurden festgestellt bei der Weissbuche (Carpinus
betulus), dann bei der Schwarzerle (Alnus glutinosa), Winterlinde (Tilia cordata),
Feldulme (Ulmus carpinifolia), Stieleiche (Quercus robur) und schliesslich bei der
spitzblättrigen Esche (Fraxinus angustifolia). Aus den Ergebnissen der angestellten
Beobachtungen und Untersuchungen schliesst der Autor, dass die schattenertragenden
Holzarten, d. h. diejenigen die sich vorwiegend im Nebenbestand befinden,
stärker betroffen wurden und dass diese Erscheinung mit schwächer ausgebildetem
Wurzelsystem der unterständigen Bäume in Verbindung steht. Ferner kommt der
Autor zu dem Schlussev dass die meisten Stammbrüche und Bruchschäden in den
Kronen bei der Winterlinde, dann bei der Schwarzerle, Stieleiche, spitzblättriger
Esche auftreten, während die geringsten Bruchschäden bei der Weissbuche und
Feldulme vorkommen, was in gewissem Sinne mit der Reihenfolge der mechanischen
Eigenschaften der erwähnten Holzarten im Einklang steht.