DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 68     <-- 68 -->        PDF

NA GODIŠNJICU SMRTI
Ing. DUŠANA GJUKICA
umirovljenog šum. savjetnika


Pred godinu dana nemila smrt ugrabila
nam je iz naših šumarskih redova našeg
dragog i voljenog druga i prijatelja, eminentnog
šumarskog stručnjaka Ing. Dušana
Gjukić, šumarskog savjetnika u mirovini.
To je bilo na dan 2. jula 1965. godine.


Nama, njegovim školskim drugovima i
dugogodišnjim saradnicima koji smo ranije
dobro poznavali životni put, snagu i
zadivljujuću životnu energiju, njegovu
plemenitu dušu, veliku i nesalomljivu volju
za dobro i prosperitet naše zelene struke,
njegovo nesebično nastojanje i zalaganje
da svoje bogato stručno znanje i stečeno
dugogodišnje stručno iskustvo od srca
prenese na generacije mladih šumarskih
kadrova, njegov odlazak iz naših redova,
i rastanak s njim, teško nam leži na
srcu. To je zaista težak gubitak ne samo
za našu struku, nego i za naša mlada pokoljenja.


Sa zebnjom na srcu pratili smo zdravstveno
stanje našeg dragog pokojnika od
onog dana, kada ga je čudna igra prirode
stavila na gorka i teška iskušenja, njega,
takovog diva kao što je bio naš dragi Dušan.
Mi smo se, eto, i za čitavo vrijeme
divili njegovoj stoičkoj mirnoći s kojom je
on podnašao teško breme koje mu je priroda
stavila na njegova pleća, breme koje
je on morao nositi do konca života. I pored
toga naš Dušan »silni« — tako smo ga
zvali nekad mi njegovi drugovi radi njegove
neobične snage — dokle je god mogao
broditi, dolazio je u naše šumarsko
društvo, u naš Klub gdje smo prošli u sjećanja
sva dobra vremena, sve zgode i nezgode
iz prohujalih godina i decenija našeg
drugarstva. I dan danas, u našem klubu,
pogled nam se zaustavi na onom mjestu,
i na onoj stolici, na kojoj je naš
Dušan stalno sjedio. U razgovoru, mi smo
se divili svježini njegova duha i neugašenoj
vatri i ljubavi za struku i razumijevanje
za sve poteškoće u kojima se nalazi
ne samo naša struka, već i pojedini naši
drugovi, koji nose na svojim leđima terete
i odgovornosti pri rješavanju ne malih
stručnih zadataka i prioritetnih problema
naše struke.


Naš pokojnik ugledao je svjetlo dana 12.
VI 1897. godine u Zagrebu gdje je stekao
sve potrebno školsko obrazovanje i gdje


je apsolvirao Šumarsku akademiju 26. VII
1919 .god. Praktični ispit za samostalno
vođenje šum. gospodarstva položio je 24.
XI 1920. godine kada stvarno počinje njegov
tok službovanja u šumarskoj struci:


— još 1917—1919. kao nezavršeni šumar,
kao student šumarstva radio je u svojstvu
vježbenika kod šumske uprave biskupskog
Vlastelinstva u Đakovu, te na geodetskim
premerbama između Senja i Otočca u svrhu
izgradnje hidroelektrične centrale Gacka—
Lika.
— Godine 1919. kao pristav kod uprave
državnih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji.
— Godine 1920—1921. kao pristav u taksaciji
šumarskog Ravnateljstva u Zagrebu
na trasiranju šumske željeznice Jasenak—
Novi, a potom kao upravitelj Šumarije Jasenak,
zatim ponovno u upravi državnih
šuma u Hrvatskoj i Slavoniji..
— Od 1921—1925. pri Direkciji šuma u
Vinkovcima.
— Godine 1926—1934. kao taksator Direkcije
šuma Đurđevačke Imovne Općine
u Bjelovaru.
— Od 1934. do 1941. kod Direkcije šuma
u Sarajevu, a potom kraće vrijeme u ratu
i njemačkom zarobljeništvu, te potom nakon
povratka ponovno na pređašnjoj dužnosti
gdje je ostao sve do 1946. god., kada
je prešao u Ministarstvo poljoprivrede i
šumarstva u Zagrebu kao referent taksacije
i šef odjela za visoke šume.
Penzioniran je 1954. god.
Stručni radovi: Mnogobrojni elaborati i
šumsko gospodarske osnove za veliki broj
šumsko gospodarskih jedinica: Hrvatske,
Slavonije, Bosne i Hercegovine, nosili su
njegov potpis koji je bio garancija za stručnu
i temeljitu obradu šumarstva dotičnog
kraja; primjena aerofotogrametrije kod uređivanja
šuma; nacionalni park »Plitvička
jezera«; mnogobrojni stručni članci u
šumarskim listovima itd.
Na godišnjicu smrti dragog nam pokojnika,
ovim mu šumarska struka, svi njegovi
školski drugovi i prijatelji, te generacije
mladih šumara i šumarskih tehničara
i svo lugarsko osoblje odaje puno
priznanje za sve ono, što je učinio za dobro
šumarstva i zelene struke.


Neka
ti je laka crna zemlja.
Inž. Petar Dragišić