DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Kao primjer uzmimo broj grana. Za to svojstvo smo rekli da ima visoki
stupanj genetske kontrole. Ako je u jednoj sastojini (populaciji) varijabilnost
broja grana kod stabala velika onda ćemo sa intenzivnim proredama ostvariti
poboljšanje u ovoj i u slijedećim generacijama. U ovoj generaciji (sastojini) poboljšanje
se dobije, kad se odstrane minus varijante, a u slijedećoj generaciji
dobit ćemo poboljšanje u genetskom pogledu. U drugom slučaju, kad je varijabilnost
mala, a broj grana je velik na stablu jake prorede neće dati genetsko
poboljšanje u narednoj generaciji. Slabe prorede neće u mnogome poboljšati postojeću
sastojinu jer je to svojstvo visokonasljedno.


Za slijedeći primjer uzmimo visinski rast Ako u jednoj sastojini imamo malu
varijabilnost u visinama, a visine stabala su u prosjeku niske, poboljšanje će
čak i kod intenzivnog proređivanja u toj sastojini kao i v narednoj generaciji
biti malo. Ako u nekoj drugoj sastojini imamo veliku varijabilnost, a stabla su
u prosjeku mnogo viša nego u prvoj sastojini, i ako vršimo slabi zahvat (ako
imamo slabe prorede), dobit ćemo i u ovoj a još više u narednoj generaciji dobre
rezultate U tom slučaju možemo očekivati genetsko poboljšanje u narednoj
generaciji.


Na osnovi varijabilnosti i iznesenih postavki zaključujemo kakvo poboljšanje
možemo očekivati u sadašnjoj i u budućoj sastojini (slijedećoj generaciji).
U tom slučaju to su samo rezultati istraživanja o postojećem fondu odnosno postojećoj
sastojini. To je ustanov. njezine varijabilnosti ili genetski rečeno ustanovljivanje
frekvencije gena i genotipova. Proredama (odabiranjem) mijenjamo
postojeću frekvenciju. Kod toga nastojimo da frekvenciju genotipova promijenimo
u korist poželjnih. Populaciona genetika bazira svoje postavke na selekciji,
a oplemenjivanje koje se tim putem sprovodi zove se selektivno oplemenjivanje.
Početni stadij rada kod selektivnog oplemenjivanja je selekcija odnosno


izbor stabala. Odabiranje stabala vršimo na osnovi fenotipova tj. na osnovi vanjskog
izgleda stabala. Kod toga se često pravi jedna principijelna greška, jer se
kod selekcije traži da stablo ima npr. najbolji visinski i debljinski prirast, fine
grane, mali broj grana i da je otporno na biotske i abiotske faktore. Razumljivo
je da bi u takvom slučaju morali obići velike površine i pregledati možda
stotine hiljada sabala da bi našli jedno takvo idealno stablo, ukoliko bi ga uopće
i našli. Zbog tega se na osnovi istraživanja došlo do zaključka da ovakvo pristupanje
problemu ne daje dovoljno garancije za uspjeh i da je mnogo bolje
vršiti selekciju na jedno, dva ili tri svojstva. U tom slučaju ćemo lakše pronaći
jedno dobro stablo. Ako promatramo npr. samo visine stabala, onda ćemo naći
stablo koje je iznad prosjeka za 3, 4 ili 5 metara ali je vrlo teško naći stablo koje
će biti više za 5 metara od prosjeka sastojine i da ima još i sve druge karakteristike
iznad prosjeka. Prema tome, neophodno je u početnoj fazi rada na oplemenjivanju,
pa i kod selektivnih proreda (u uzgojnom pogledu), uzeti u razmartanje
jedno, dva ili najviše tri svojstva koja su sa ekonomskog stajališta vrlo
važna. Mnoga od tih svojstava su u korelaciji s drugim svojstvima, pa se na taj
način stvarno obuhvati ipak više svojstava. Tako npr. kod četinjača visina stabla
je u korelaciji s duljinom internodija a oblik krošnje je u korelaciji s finoćom
grana. Ako uzmemo u obzir još i to da nas negativne varijante ne interesiraju,
onda ćemo i takvom metodom rada kada uzimamo u obzir samo jedno do
tri najvažnija svojstva odabrati najbolja stabla, dakle najbolja stabla koja postoje
za to svojstvo a da će ta ista stabla s obzirom na ostala svojstva biti barem
u prosjeku. Takva stabla je moguće odabrati. Na stakva stabla interesiraju i ne