DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 13 <-- 13 --> PDF |
MONIMA INCERTA Hufn. - NOVI ŠTETNIK NA TOPOLAMA Dr IVAN MIKLOS Uvod . U proljeće 1963. godine plantaža euroameričkih topola »Vijuš« kraj Slavonskog Broda bila je veoma jako obrštena na površini od 12 ha od dviju vrsta štetnika, koji su do tada kod nas bili gotovo sasvim nepoznati. Obadvije vrste su leptiri i to´ Monima incerta Hufn. iz familije sovica (Noctuidae) i Himera pennaria L.* iz familije grbica (Geometridae). Monima incerta Hufn. se kod nas nikada prije nije pojavila u masi niti na jednoj šumskoj ili poljoprivrednoj biljci, iako je član naše autohtone entomofaune, a uz to i veoma polifagna vrsta. Na listi biljaka kojima se ovaj štetnik hrani, topola se ne nalazi na prvom mjestu, a ponekad se ona poimenično uopće ne spominje. Slična masovna pojava nije zabilježena ni u stranoj entomološkoj literaturi. Radi se, dakle, o još jednom novom štetniku topole, o kojemu će se vjerojatno i u budućnosti morati voditi računa. Položaj u sistematici i geografsko rasprostranjen] e. Monima (Taeniocampa) incerta Hufn. spada u podred Macrolepidoptera, familiju Noctuidae i podfamiliju Hadeninae. Rod Monima sadrži u srednjoj Evropi desetak vrsta, koje su gotovo sve polifagne, a pretežni dio živi, medu ostalim biljkama, i na topoli. Ni druge se vrste do sada nisu pojavljivale masovno u nasadima topola, pa čak ni Monima populi Ström., koja se hrani isključivo lišćem topole (Populus tremula i P. nigra). Karakteristično je za leptire ove, kao i drugih vrsta roda Monima, da se vrlo rano u proljeće skupljaju na cvatovima vrba, po čemu ih Nijemci nazivaju »Frühlingseulen« i »Kätzcheneulen« (»Proljetne sovice« i »Macine sovice«). Monima incerta Hufn. rasprostranjena je vjerojatno u cijeloj našoj zemlji, jer područje njenog rasprostranjenja, prema navodima u literaturi, obuhvaća srednju i zapadnu Evropu, te gotovo čitav evropski dio Sovjetskog Saveza. U pogledu južne granice rasprostranjenja postoje neslaganja. Prema Seitz-u (lit. 4) ovaj leptir ne dolazi u južnoj Evropi, dok Pavlovsk i (li.t 3) u po dručje rasprostranjenja ubraja i Mediteran. Opis insekta. Leptir (si. 1, 1). Raspon krila iznosi 3,5—4 cm. Ticala prelaze polovicu prednjeg ruba prednjih krila. U ženke su čekinjasta, a u mužjaka vrlo kratko češljasta sa kratkim čupercima dlaka nanizanim u dva uzdužna reda. Ova razlika između ticala mužjaka i ženke vidljiva je samo povećalom. Oči su obrasle uspravnim smeđim dlakama. Uvučena glava i široko prsište pokriveni su dugačkim, a zadak kratkim ljubičastosmeđim i svjetlosivim dlakama. Po boji se pojedini primjerci veoma razlikuju. Prednja krila tipične forme su smeđesiva, a u ostalih formi boja im varira, pa se uz osnovnu * O ovom je štetniku napisan članak u Šumarskom listu br. 1/2, 1965. god. 411 |