DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 13 <-- 13 --> PDF |
MONIMA INCERTA Hufn. - NOVI ŠTETNIK NA TOPOLAMA Dr IVAN MIKLOS Uvod . U proljeće 1963. godine plantaža euroameričkih topola »Vijuš« kraj Slavonskog Broda bila je veoma jako obrštena na površini od 12 ha od dviju vrsta štetnika, koji su do tada kod nas bili gotovo sasvim nepoznati. Obadvije vrste su leptiri i to´ Monima incerta Hufn. iz familije sovica (Noctuidae) i Himera pennaria L.* iz familije grbica (Geometridae). Monima incerta Hufn. se kod nas nikada prije nije pojavila u masi niti na jednoj šumskoj ili poljoprivrednoj biljci, iako je član naše autohtone entomofaune, a uz to i veoma polifagna vrsta. Na listi biljaka kojima se ovaj štetnik hrani, topola se ne nalazi na prvom mjestu, a ponekad se ona poimenično uopće ne spominje. Slična masovna pojava nije zabilježena ni u stranoj entomološkoj literaturi. Radi se, dakle, o još jednom novom štetniku topole, o kojemu će se vjerojatno i u budućnosti morati voditi računa. Položaj u sistematici i geografsko rasprostranjen] e. Monima (Taeniocampa) incerta Hufn. spada u podred Macrolepidoptera, familiju Noctuidae i podfamiliju Hadeninae. Rod Monima sadrži u srednjoj Evropi desetak vrsta, koje su gotovo sve polifagne, a pretežni dio živi, medu ostalim biljkama, i na topoli. Ni druge se vrste do sada nisu pojavljivale masovno u nasadima topola, pa čak ni Monima populi Ström., koja se hrani isključivo lišćem topole (Populus tremula i P. nigra). Karakteristično je za leptire ove, kao i drugih vrsta roda Monima, da se vrlo rano u proljeće skupljaju na cvatovima vrba, po čemu ih Nijemci nazivaju »Frühlingseulen« i »Kätzcheneulen« (»Proljetne sovice« i »Macine sovice«). Monima incerta Hufn. rasprostranjena je vjerojatno u cijeloj našoj zemlji, jer područje njenog rasprostranjenja, prema navodima u literaturi, obuhvaća srednju i zapadnu Evropu, te gotovo čitav evropski dio Sovjetskog Saveza. U pogledu južne granice rasprostranjenja postoje neslaganja. Prema Seitz-u (lit. 4) ovaj leptir ne dolazi u južnoj Evropi, dok Pavlovsk i (li.t 3) u po dručje rasprostranjenja ubraja i Mediteran. Opis insekta. Leptir (si. 1, 1). Raspon krila iznosi 3,5—4 cm. Ticala prelaze polovicu prednjeg ruba prednjih krila. U ženke su čekinjasta, a u mužjaka vrlo kratko češljasta sa kratkim čupercima dlaka nanizanim u dva uzdužna reda. Ova razlika između ticala mužjaka i ženke vidljiva je samo povećalom. Oči su obrasle uspravnim smeđim dlakama. Uvučena glava i široko prsište pokriveni su dugačkim, a zadak kratkim ljubičastosmeđim i svjetlosivim dlakama. Po boji se pojedini primjerci veoma razlikuju. Prednja krila tipične forme su smeđesiva, a u ostalih formi boja im varira, pa se uz osnovnu * O ovom je štetniku napisan članak u Šumarskom listu br. 1/2, 1965. god. 411 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 14 <-- 14 --> PDF |
sivu boju pojavljuju ljubičasti, plavkasti, crvenkasti, smeđi i gotovo crnosmeđi tonovi. Unutrašnja poprečna linija sastoji se od smeđih mrlja a vanjska od crnih tačkica. Na vanjskom rubu krila između žila nalaze se također crne tačkice. Okrugla mrlja je siva, a bubrežasta siva sa tamnosmeđim donjim dijelom. Obje su mrlje bijelo obrubljene ,a između njih je jedna poprečna, dosta nejasno izražena, široka smeđa pruga. Stražnja su krila svjetlo sivosmeđa, uz rub nešto tamnija, a u sredini imaju jednu polumjesečastu tamniju mrlju. SI. 1. Monima incerta Hufn. 1. leptir, 2. gusjenica, 3. kukuljica, dorzalno, 4. kukuljica, ventralno, 5. abdominalni nastavak (cremaster) na ženskoj kukuljici, ventralno, 6. isto, sa strane. (Crtež: V. Buday) Gusjenic a (si. 1, 2) je žućkastozelena s tri uzdužne žute linije na leđima. Sa strane se nalazi po jedna svjetložuta pruga odozgo crno obrubljena. Na njoj su vidljivi svijetli dišni otvori (stigme), koji su crno obrubljeni. Glava gusjenice je plavkastozelena. Potpuno odrasla gusjenica duga je do 4 cm. Kukuljic a (si. 1, 3—6) je crvenosmeđa, duga 15—18 mm. Abdominalni nastavak, tzv. cremaster, sastoji se iz dva zavinuta izraštaja poput trna duga oko 0,5 mm. Razvojni ciklus i način života. Razvojni ciklus vrste Monima incerta Hufn. kod nas se uglavnom ne razlikuje od onog koji je opisan u literaturi. Svi se naime autori slažu da razvoj traje jednu godinu, iako Wol f i Krau s s e (lit. 6) dopuštaju mogućnost dvostruke generacije s time da bi se leptiri pojavljivali prvi puta u martu, a drugi puta u junu. U plantaži »Vijuš« konstatirana je jednogodišnja generacija, kako to prikazuje priloženi kalendar razvoja (prilog: kalendar). Međutim, kako nije bilo moguće kontinuirano pratiti sve faze razvoja, vlastita će zapažanja u daljnjem tekstu biti dopunjena podacima iz strane literature. Leptiri lete vrlo rano u proljeće, već od sredine marta pa sve do konca aprila. Njihova su obitavališta bjelogorične i mješovite šume, livade s grmljem i pojedinačnim stablima te vrtovi i parkovi. Preko dana se skrivaju u blizini površine tla ili u listincu, a pred veče se zadržavaju na macama vrba. Prema Sorauer-u (lit. 5) ženke legu jaja u obliku malih skupina na grane u blizini pupova. Gusjenice se legu u vrijeme otvaranja pupova i odmah brste mlado lišće. S porastom gusjenica brštenje se naglo pojačava i kulminira u zadnjim stadijima larvalnog razvoja. Gusjenice ove, kao i nekih drugih vrsta 412 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 15 <-- 15 --> PDF |
iz familije sovica, spadaju u onu grupu gusjenica, koje se u nedostatku hrane međusobno napadaju i proždiru (njem. »Mordraupe«). U drugoj polovici mjeseca maja nastao je na napadnutoj površini plantaže »Vijuš« golobrst. Potpuno odrasle gusjenice spuštale su se u zemlju gdje su se zakukuljile u dubini od 10—15 cm. Gotovo istovremeno i na isti način kukuljile su se zajedno s njima i gusjenice grabove grbe (Himera pennaria L.), koje su također sudjelovale u golobrstu. U stadiju kukuljice štetnik je proveo devet mjeseci, tj. čitavo ljeto, jesen i zimu. Prvi leptiri iz kukuljica držanih preko zime u laboratoriju izašli su 14. III 1964. godine. Eklozija je zatim trajala do 16 .aprila. Kako se laboratorijski uslovi gotovo ni po čemu nisu razlikovali od onih u prirodi, smije se zaključiti da je početak i tok eklozije leptira u prirodi bio isti kao i u laboratoriju. Prirodni neprijatelji. U vrijeme brštenja na napadnutoj su se površini masovno pojavili grabežljivi i parazitički insekti, koji su se vrlo uspješno suprotstavili invaziji gusjenica. Od grabežljivaca bile su to dvije dobro poznate vrste trčaka (fam. Carabidae), Calosoma sycophanta L. i C. inquisitor L., od kojih je drugo spomenuta vrsta bila naročito brojna i efikasna. Od parazita je konstatirana osa najeznica Cryptus lab or at or Thunb.* iz fami- Sl. 2. Cryptus laborator Thunb., parazit sovice Monima incerta Hufn. (Povećanje cea 3 X). (Crtež: V. Buday) lije Ichneumonidae (si. 2). Ove relativno velike ose su se i prostim okom mogle lako vidjeti kako u masi lete po napadnutom dijelu plantaže. Kasnije je utvrđeno da je veliki broj kukuljica sovice Monima incerta Hufn. bio parazitiran * Determinirao Dr J. Š e d i v y (Vyzkumny üstav rostlinne vyroby CSAZV, Praha), na čemu mu i ovom prilikom zahvaljujem. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 16 <-- 16 --> PDF |
od ove ose. Iz kukuljica koje su preko zime držane u približno prirodnim ušlovima paraziti su izlazili u prvoj polovici maja 1964. godine. O značaju i ulozi ovih parazita i predatora u gušenju kalamiteta u plantaži »Vijuš« 1963. godine bilo je riječi u prikazu štetnika Himera pennaria L. (M i k 1 o š, 2) pa je sada dovoljno samo naglasiti da se i u plantažama euroameričkih topola korisni insekti mogu sami od sebe razmnožiti u ogromnom broju i odigrati značajnu ulogu u redukciji populacije štetnika. Privredni značaj. Monima incerta Hufn. je tipičan polifagni štetnik. Kao biljke-hraniteljice u literaturi se navode: hrast, lipa, vrba, breza, topola, grab, crni trn te razne voćke i prizemno rašće. Ne zna se kojom se od ovih vrsta gusjenice najradije hrane, jer je ekologija štetnika gotovo sasvim nepoznata. Hrast, lipa, breza i druge vrste spominju se češće nego topola. Zato je tim zanimljivija činjenica da je do prve masovne pojave došlo, koliko je poznato, upravo na topolama. U tom je pogledu slučaj identičan sa grabovom grbom. Oba su se štetnika prenamnožila na istoj sporednoj biljci-hraniteljici i to istovremeno i na istoj površini. Osim toga ni u jednom slučaju nije došlo do invazije gusjenica sa strane, kako se to npr. događa kada gusjenice gubara u vrijeme gradacije pređu iz napadnutih hrastovih šuma u okolne topolike i tamo masovno brste. Qod. I II III IV V VI VII VIII IX X X! XII 1963. + + + + .. . ..s; .. . *>®> » *©!®S& ®@; » 196«. .. . .. . . * I Kalendar razvoja sovice Monima incerta Hufn. Polifagija sovice Monima incerta Hufn. ima za uzgoj topola naročiti značaj. Veliki broj šumskog drveća i grmlja, voćaka i livadnih biljaka kojima se gusjenice mogu hraniti, pružaju mogućnost ovom štetniku da se stalno zadržava, makar u neznatnom broju, posvuda tamo gdje se danas uzgajaju topole: u plantažama, drvoredima, vjetrobranim pojasima itd. Jača pojava na bilo kojoj od tih biljaka značila bi ujedno i potencijalnu opasnost za okolne nasade topola. No i bez obzira na okolinu, gradacija ovog štetnika može se pojaviti autohtono i u samim topolicima, kao što je to pokazao slučaj u plantaži »Vijuš«. LITERATURA 1. E s eher ich, K.: Die Forstinsekten Mitteleuropas, III Bd., Berlin, 1931. 2. Mikloš , I.: Himera pennaria L. — novi štetnik na topolama. Šum. list br. 1/2, Zagreb, 1965. 3. Pa vio v s ki j, E. N.: Vrediteli lesa. Moskva-Leningrađ, 1955. 4. Seitz, A.: Die Grosschmetterlinge der Erde. Stuttgart, 1915. 5. Sorauer , P.: Handbuch der Pflanzenkrankheiten, Bd. IV, Berlin, 1953. 6. Wolf, M. — Krausse , A.: Die forstlichen Lepidopteren. Jena, 1922. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 17 <-- 17 --> PDF |
MONIMA INCERTA HUFN. (NOCTUIDAE, LEPIDOPTERA) A NEW INSECT PEST OF POPLARS Summary In the spring of 1963 caterpillars of Monima incerta Hufn. jointly with caterpillars of Himera pennaria L. (Geometridae, Lepidoptera) appeared in overpopulation causing complete defoliation on 12 ha. of a Poplar plantation called »Vijuš« near SI. Brod, Croatia. Monima incerta Hufn. is a very polyphagous insect. Many forest and fruit tree species and herbaceous plants were reported hosts of this insects, but no mass outbreak has occurred in Yugoslavia to date. After a brief morphological description the author presents some more important data on the life cycle and habits of this insect. It has been found that Monima incerta Hufn. produces one generation a year in this country. The moths fly from mid-March to late April, visiting frequently Willow catkins in the evening. Females deposit their eggs on twigs near the buds. Caterpillars leave the eggs at a time when the trees are flushing and they begin to feed on leaves. The larval stage lasts about two months, and full-grown caterpillars enter the ground, where pupation occurs. Their pupae hibernate there. During the outbreak in the plantation of »Vijuš« a great number of predators and parasites were observed, such as Calosoma sycophanta L. and C. inquisitor L. (Carabidae), the well-known predators of the gipsy moth, and in addition, and hymenopterous parasite Cryptus laborator Thunb. (Ichneumonidae) was found. The activity of these natural enemies of Monima incerta Hufn. was so effective that there was no outbreak the following year. . 415 |