DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 18 <-- 18 --> PDF |
PODIZANJE PROIZVODNOSTI RADA U ŠUMARSTVU — S GLEDIŠTA ŠUMARSKE POLITIKE, PRIVREDNO-FINANCIJSKOG SISTEMA I MIKRO-ORGANIZACIJE — U UVJETIMA SOCIJALIZMA* Prof. dr ing. BRANKO KRALJIĆ Uvod Kada se navodi proizvodnost rada u šumarstvu (PR) E E N PR = — odnosno — e t pri čemu označuje »E« efekt, »e« energiju utrošenu za stvaranje efekta »E«, odnosno »t« vrijeme trošenja energije »e« optimalnom ili barem konstantnom intenzivnošću — može se misliti na ove dvije varijante proizvodnosti rada: — proizvodnost procesa u šumarstvu (PRP), tj. odnos utrošenog živog rada (energije odnosno vremena žive radne snage ili pak živog i minulog — opredmećenog — rada zajedno) s jedne strane i odnosnog prirasta vrijednosti drvne mase (tačnije — šumske sastojine), ili odnosnog prinosa (šumsko-uređajnog etata) drvne mase s druge strane u proizvodnji drva na panju, odnosno i proizvoda iskorišćivanja šuma s druge strane u djelatnosti iskorišćivanja šuma; i — proizvodnost radnih operacija u šumarstvu (PRU), tj. odnos utrošenog živog rada (energije odnosno vremena žive radne snage ili pak živog i minulog — opredmećenog — rada zajedno) s jedne strane i odnosnih radnih učinaka (na pr.: obrada tla u ha; sječa stabala i izrada stanovitog šumskog drvnog sortimenta u m:i, odnosno u pr. m; transport šumskih sortimenata pojedinim tipom iznošenja odnosno privlačenja ili izvoza iz šume u tkm; i si.) s druge strane. Prvu proizvodnost rada u šumarstvu (PRP) postavljaju sebi za cilj u djelatnosti proizvodnje drva na panju — proizvođači drva na panju, tj. oni koji se bave uzgajanjem šuma i zaštitom šuma, pa i oni koji se bave uređivanjem šuma i — još indirektnije — iskorišćivanjem šuma, a u djelatnosti iskorišćivanja šuma — oni koji se bave iskorišćivanjem šuma, pa i oni koji se bave projektiranjem i izgradnjom šumskih komunikacija i si. * Ovaj je napis predao autor Poljaćkoj akademiji znanosti — Varšava, Odjeljenje za ekonomiku šumarstva i drvarstva, pošto je bio od nje pozvat da s referatom učestvuje kao gost Internacionalnom simpozij umu za makro-ekonomiku šumarstva, koji se održao u Varšavi od 6. do 10. X 1965. 416 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Drugu proizvodnost rada u šumarstvu (PR0) postavljaju sebi za cilj racionalizatori šumskog rada, a to znači oni koji primjenjuju znanstvenu organizaciju rada u uzgajanju šuma, zaštiti šuma, iskorišćivanju šuma, projektiranju i građenju šumskih komunikacija, zgrada i si., pa i u uređivanju šuma. Kako ta druga proizvodnost rada čini integralni dio one prve proizvodnosti, jer su radne operacije dijelovi procesa u šumarstvu, racionalizatori šumskog rada učestvuju i u ostvarivanju i prve proizvodnosti rada u šumarstvu (PRP). Mikro-ekonomista šumsko-privredne organizacije, pa i makro-ekonomista šumske privrede — interesira i jedna i druga proizvodnost rada u šumarstvu (PR), jer je i jedna i druga proizvodnost korisna ne samo za šumsko-privrednu organizaciju nego i za čitavu šumsku privredu, odnosno društvo. U uvjetima izgradnje socijalizma problem je — kako da se stimulira socijalistički radnik (»trudbenik«) šumsko-privredne organizacije, da dade od sebe sve što može za podizanje proizvodnosti u šumarstvu, i to one drugog ? prvog oblika. Pri tom ne treba zaboraviti da proizvodnost rada drugog oblika, kako smo to već naveli, predstavlja integralni dio proizvodnosti rada prvog oblika — ali da proizvodnost prvog oblika obuhvaća daleko više komponenata proizvodnosti. Ona obuhvaća npr. plodnost staništa (tlo i klima), plodnost šumskih sastojina (vrst drveća, obrast, sklop, starost, zdravlje, struktura, kakvoća drveća i si.), bonitet položaja šume (prikladnost za sječu i izradu drvnih šumskih sortimenata, udaljenost i transportni uvjeti od panja do tržišta, i si.). Te komponente prirodnog ili ekonomskog (zatečene ili novostvorene) karaktera — koje čovjek zasad ili uopće ne može mijenjati ili ih može mijenjati teško ili tek u dužim razdobljima, ili ih pak može mijenjati svojom aktivnošću relativno lako — uzrokuju da pri stanovitoj proizvodnosti drugog oblika u šumarstvu mogu se postizati relativno vrlo različite proizvodnosti prvog oblika. Proizvodnost radnih, operacija u šumarstvu (PR0) Podizanje proizvodnosti pojedinih radnih operacija, tj. radova, relativno je lako stimulirati u svim djelatnostima, pa i u šumarstvu. To se može postignuti. — tako da se utvrdi financijski normativ plaće odnosno osobnih dohodaka po ostvarenom 1 ha ili 1 m3 ili si. pojedinih šumskih radova (akord ili, mnogo pravednije, normativ utvrđen na temelju radne norme — po mogućnosti analitičko- proračunske, tzv. tehničke — i zadate osnovne tarife plaće odnosno osobnih dohodaka), pa se on primijeni putem sistema plaćanja po ostvarenom radnom učinku; — tako da se posebno još dodatno nagradi premašivanje radne norme učinka utvrđene za dan ili još bolje za mjesec ili za godinu, i to na temelju odnosnih ušteda na fiksnim troškovima; ili — tako da se prethodno utvrdi za svaki radni učinak planski normativ ukupnih troškova (živog i minulog rada) tj. cijede koštanja, pa se na temelju sistema plaćanja po ostvarenom radnom učinku radniku isplati planski normativ plaća odnosno osobnih dohodaka i eventualno čitav iznos odnosno dio faktične uštede na elementima planske cijene koštanja (s time da preostali dio ušteda ostane šumsko-privrednoj organizaciji i društvu); ili — tako da se prethodno utvrdi za svaki radni učinak planska cijena proizvodnje (normativ cijene koštanja povećan za normativ razlike realizacije — fondova), pa se od ukupne planske vrijednosti ostvarenog učinka odbiju fak417 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 20 <-- 20 --> PDF |
tični troškovi (uključena davanja društvu) i normativna davanja šumsko-privrednoj organizaciji te ostatak kao varijabilni osobni dohoci, putem sistema unutrašnje raspodjele po kompleksnom učinku, podijeli radnicima iz kolektiva šumsko-privredne organizacije; ili — tako da se prethodno utvrdi za svaki radni učinak i ukupno planski čisti prihod II (u sadašnjosti identičan planskom dohotku) i (na temelju posebnog studija) planski postotak učešća fondova (odnosno osobnih dohodaka) u njemu, pa se polazeći od ukupne planske vrijednosti ostvarenog učinka odbiju odnosni faktični troškovi poslovanja i odnosni doprinosi na dohodak i doprinosi na eventualni izvanredni prihod (u sadašnjosti odbijanje tih doprinosa otpada) i tako utvrdi plansko-obračunski čisti prihod II (u sadašnjosti plansko- obračunski dohodak) na koji se primijeni već navedeni planski postotak učešća fondova i tim putem utvrde osobni dohoci, koji se — putem sistema raspodjele po kompleksnom učinku — podijele radnicima iz kolektiva šumsko-privredne organizacije. Relativnu poteškoću predstavlja jedino nužda da se utvrde stimulativne, tj. realne, odnosno tehničke norme (normativi), a to znači i takvi planovi, te da se ostvari tačna i ažurna evidencija individualnih radnih učinaka (i to ne samo njihovih količina već i kvaliteta). Stimulativne (progresivne) radne norme mogu se utvrditi u šumarstvu putem odnosnih odjeljenja u institutima za šumarska istraživanja, šumarskim fakultetima i si. (regionalne diferencirane norme, tj. mnogoulazne tablice normi — za sječu i izradu drvnih sortimenata, za šumski transport, za šumsko-kulturne radove, i si.) te djelovanjem odjeljenja za pripremu proizvodnje (odnosno grupe racionalizatora i normiraca u njemu) u šumsko-privrednoj organizaciji (konkretne radne norme za svako radilište ili manje diferencirane norme za pojedine jednorodne grupe šuma u šumsko-privrednoj organizaciji). Tačn a evidencija radnih učinaka u šumsko-privrednoj organizaciji pri nekim, naročito šumsko-kulturnim radovima (npr. broj ha pošumljenih šumskim sadnicama određene smjese raznih vrsta drveća i raznih starosti u određenom broju, tj. razmaku po ha, i si.), ne može se ostvariti bez posebnih napora. Naime, radnici koji su vršili takve radove imaju interes da tvrde da su ostvarili veći obujam tih radova (i po količini i po kvaliteti) od onog faktičnog, pa da dobiju veće plaće odnosno osobne dohotke, na teret utrška za prodano drvo (na panju ili na raznim daljnjim mjestima lanca iskorišćivanja šuma). Dapače, takav interes pri pojedinim varijantama financijskog sistema u pojedinoj socijalističkoj zemlji (npr. u Jugoslaviji) može imati i čitav kolektiv šumsko-privredne organizacije — ako se u njemu stalni šumski radnici u toku godine bave i šumsko-kulturnim radovima i ostalim radovima šumskoga gospodarenja (pa i iskorišćivanjem šuma). U takvim slučajevima treba osigurati kolaudaciju takvih (u prvom redu šumsko-kulturnih i građevinskih) radova u šumarstvu; ona će se vršiti putem komisije u kojoj će učestvovati i financijski nezainteresirani radnici šumsko-privredne organizacije, odnosno financijski nezainteresirani (ili suprotno zainteresirani) reprezentanti područnih komuna, odnosno društva. U tom smislu smatramo da je bila ispravna odnosna odredba Zakona o šumama Jugoslavije iz god. 1961. koja se vjerojatno pretežno nije primjenjivala u šumarskoj praksi pri šumsko-kulturnim radovima, pa je u redakciji novog Zakona o šumama Jugoslavije nažalost izostala. U odnosu na ažurnos t navedene evidencije radnih učinaka — ne treba zaboraviti da se kakvoća nekih radnih učinaka može pouzdano utvrditi tek iza stanovitog vremena, npr. sadnje šumskih sadnica, prašenja šumskih kultura, i si. U odnosu pak na evidentiranje individualni h radnih učinaka — ne treba zaboraviti da to traži često naročitu organizaciju rada, npr. pri obrađivanju tla, sadnji šumskih sadnica, smolarenju, i si. A često traži i naročiti napor evidentičara diljem prostranih i brojnih šumskih radilišta. Katkad je evidentiranje individualnih radnih učinaka unutar radne brigade praktički potpuno nemoguće (ondje gdje su moguće samo tzv. kolektivne radne norme, npr. pri sječi i izradi drvnih šumskih sortimenata u iskorišćivanju šuma). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Uostalom, nije dobro u svima uvjetima stalno forsirati samo individualne radne učinke. U takvu slučaju, naime, dolazi do zapostavljanja ekipnog duha, zapostavljanja podučavanja neukih i pomoći slabijima, zapostavljanja eliminiranja očito suvišnih radova, suvišnih radnika, neracionalnosti i si., te do suvišnih opterećivanja rukovodnog osoblja dispečerskim i uskladivačkim poslovima, usmjerenim na kompletnu finalizaciju proizvodnje. U tu svrhu, tj. u svrhu automatskijeg usklađivanja finalizirane proizvodnje putem ekipnog duha — uputno je povezati interese npr.: radnika koji rade na iznošenju (privlačenju) drvnih šumskih sortimenata do pomoćnih stovarišta sa radnicima koji te Sortimente utovaruju u kamione ili vagone šumske željeznice za daljnji izvoz (deblji trupci trebaju se skladištiti bliže vozilu — da bi se mogli prvi utovariti i položiti na dno vozila); radnika koji obrađuju tlo sa radnicima koji će na njemu saditi šumske sadnice; itd. Do tog povezivanja interesa i stvaranja ekipnog duha u šumsko- privrednoj organizaciji vodi kako status stalnog (a ne sezonskog ili povremenog) šumskog radnika tako i alikvotno učestovanje svih šumskih radnika u šumsko-privrednoj organizaciji u raspodjeli njezina integralnog financijskog rezultata (po određenim ključevima koji se odnose na međusobne odnose pojedinih teritorijalnih ekonomskih odnosno radnih jedinica i na odnose pojedinaca u svakoj takvoj jedinici). Izraziti primjer takvog stvaranja ekipnog i kolektivnog duha pokazuje sistem unutrašnje raspodjele kompleksnog učinka putem obračuna po ekonomskim odnosno radnim jedinicama; on se u novije vrijeme sve više razrađuje i prilagođuje specifičnostima i potrebama te mogućnostima šumsko-privrednih organizacija u okviru postojećeg privredno-financijskog sistema u Jugoslaviji. Nastoji se da se radnici šumsko-privredne organizacije što ispravnije stimuliraju za podizanje proizvodnosti živog rada, pa i proizvodnosti živog i minulog rada, radnih operacija u šumarstvu (PR0) — i to one proizvodnosti koja ovisi o njima samima, njihovoj umješnosti i zalaganju (pro). Zbog toga pri navedenom sistemu unutrašnje raspodjele, prilagođenom specifičnostima šumarstva, sve razlike financijskog rezultata nastale zbog razloga koji se prema datom kolektivu radnika ispoljavaju kao neka »viša sila« — prebacuju se u fondove šumsko-privredne organizacije (a odatle dijelom u korist društva), odnosno isplaćuju se iz tih fondova (radnim jedinicama i njihovim radnim kolektivima). Pri tom se budno pazi da te razlike ne zamagle stimulativne osobne dohotke radnika šumsko-privredne organizacije. Ti dohoci trebaju, naime, ovisiti samo o umješnosti i zalaganju radnika šumsko-privredne organizacije, a to znači i o organizaciji rada, proizvodnje i poslovanja (stupnju organiziranosti, stupnju radničkog samoupravljanja). Razlozi, koji se prema datom kolektivu radnika ispoljavaju kao neka »viša sila« mijenjajući financijski rezultat, a koji ne trebaju mijenjati stimulativne osobne dohotke radnika — jesu: promjeno cijena na tržištu, promjene financijskog sistema (njegovih mjera i instrumenata), promjene asortimana sječne drvne mase šumsko-privredne organizacije, promjene uvjeta za sječu i izradu drvnih šumskih sortimenata u iskorišćivanju šuma, promjene troškova ukupnog šumskog transporta šumskih sortimenata od njihova nalazišta do tržišta (promjene položaja, udaljenosti od tržišta, i si.) te promjene troškova biološke reprodukcije posječenog drva i ulaganja sredstava za duga razdoblja (naročito tzv. biološke investicije). — Budući da se troškovi ukupnog šumskog transporta šumskih sortimenata smanjuju i podizanje m šumskih komunikacija, dio tako nastalih diferencijalnih zemljišnih renti položaja putem ulaganja vlastitih investicionih sredstava šumsko-privredne organizacije (njezina kolektiva radnika) treba ostaviti šumsko-privrednoj organizaciji odnosno njezinim radnicima, a ostatak — u perspektivi — ustupiti društvu, čijom zaslugom su stvorene zatečene šumske i sve javne komunikacije. Analogno važi za financijske posljedice promjen e organ skog sastava sredstava (stupnja mehanizacije i si.), nastale putem |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ulaganja vlastitih investicionih sredstava šumsko-privredne organizacije (njezina kolektiva radnika). Da bi se takvo razgraničenje ostvarilo, svaka ekonomska odnosno radna jedinica u šumsko-privrednoj organizaciji za svako radilište planira odnosnu plansku cijenu koštanja i putem planske stope fondova — manje od one prosječne planske u šumsko-privrednoj organizaciji — povisuje je na odnosnu plansku cijenu proizvodnje. To je financijska norma, koja odgovara konkretnim uvjetima i normalnoj, odnosno u prošlom obračunskom razdoblju postignutoj, umješnosti i zalaganju odnosnih radnika. Ako ti radnici umjcšnošću i zalaganjem (organizacijom) ostvare odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvarivati za njih planirane odnosne fondove; ako ti radnici umješnošću i zalaganjem uspiju sniziti odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvariti i odnosni višak fondova; ako pak oni umješnošću i zalaganjem nižeg stupnja premaše odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvariti tek dio za njih planiranih odnosnih fondova ili ne će ostvariti nikakvo odlijevanje tj. ulaganje u fondove ili će čak morati podnijeti stanoviti gubitak, tj niže osobne dohotke od onih planskog (ukalkuliranog) nivoa. Pri tom, zbog raznih uvjeta gospodarenja, svako radilište ima svoj nivo planske cijene koštanja, pa i planske cijene proizvodnje. Prema tome, planska cijena proizvodnje pojedinog radilišta može biti različito niža, jednaka ili različito viša od općeg nivoa prodajnih cijena proizvođača na tržištu, isto važi i za svaku ekonomsku jedinicu koja obuhvaća više radilišta. Razlike se odlijevaju, tj. ulažu u centralni fond šumsko-privredne organizacije, ako su pozitivne; ako su pak negativne, one se naknaduju ekonomskoj jedinici izlijevanjem odnosnih sredstava iz centralnog fonda šumsko-privredne organizacije. Saldo svih navedenih odlijevanja i izlijevanja u šumsko-privrednoj organizaciji uvijek je pozitivnog predznaka, jer je prosječna planska stopa fondova ekonomskih odnosno radnih jedinica (koja se pri planiranju primijenila pri svakoj jedinici) bila manja od prosječne planske stope fondova čitave šumsko-privredne organizacije. Što je teritorij šumsko-privredne organizacije jednoličniji u pogledu mogućnosti ekonomski efikasnog investiranja u osnovna sredstva (šumske komunikacije, opremu i si.) i dugoročne biološke investicije (pošumljivanja, šumske melioracije, intenzivne šumske kulture, šumske plantaže, i si.) — to sredstva fondova mogu biti decentraliziranija na teritorijalne ekonomske odnosno radne jedinice, putem već e planske stope njihovih odvajanja u vlastite fondove.. Što je pak teritorij šumsko-privredne organizacije u navedenom razncličniji — to sredstva fondova trebaju biti centraliziranija u centralni fond šumsko-privredne organizacije, putem manj e stope fondova teritorijalnih ekonomskih odnosno radnih jedinica — kako bi se investicije mogle ekonomski najefikasnije ostvarivati! Uostalom, planski iznosi fondova za pojedine teritorijalne ekonomske odnosno radne jedinice šumsko-privredne organizacije mogu se i taksativno utvrditi na temelju dugoročnog plana razvitka šumsko-piivređne organizacije, odnosno njegova dugoročnog plana investiranja, izbalanciranog prema mogućnostima cjelovite šumsko- privredne organizacije i odobrenog´ od organa samoupravljanja. Sredstva tzv. »amortizacije šuma« — ako su utvrđena na temelju prosječnih normativa (za jedinice pojedinih drvnih šumskih sortimenata ili postotka amortizacije koji se primjenjuje na vrijednost šuma) za čitavo područje šumsko-privredne organizacije — trebaju biti centralizirana. Inače će teritorijalne ekonomske odnosno radne jedinice zbog diferencijalnih renta plodnosti — dakle bez zasluge odnosno krivnje njihovih radnika, a upravo zbog prosječnosti te »amortizacije« — ostvarivati nestimulativne čiste prihode II (u sadašnjosti — dohotke), a to znači nestimulativne vlastite fondove, pa eventualno i nestimulativne osobne dohotke za njihove radnike. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Kako smo već naveli — sve promjene novčanih iznosa prema prethodnoj godini (obračunskom razdoblju) koje su nastale kao rezultat uzroka koji se. prema radnicima šumsko-privređne organizacije na neki način ispoljavaju kao »viša sila« — odlijevaju se u centralni fond šumsko-privredne organizacije, odnosno naknaduju se teritorijalnim ekonomskim odnosno radnim jedinicama iz tog centralnog fonda šumsko-privredne organizacije. Prema tome, pojedine jedinice šumsko-privredne organizacije ostvaruju u svoju korist plansko odvajanje u vlastite fondove jednakog nivoa kao ostale jedinice iste šumsko-privredne organizacije, odnosno taksativno određenog iznosa. To ostvaruju na račun alikvotnog učešća u proizvodnji putem društvenih materijalnih proizvodnih snaga i datih odnosa na tržištu. Pored toga ove ostvaruju i ona povišenja odnosno smanjenja odlijevanja u vlastite fondove koja su ovisna o zalaganju i umješnosti samih radnika u datoj jedinici šumsko-privredne organizacije. Na teritoriju jedne šumsko-privredne organizacije u uvjetima Jugoslavije redovito se prostire više komuna i više šumarija. Neke komune u posljednje vrijeme traže, da se nikakva sredstva s područja »njihovih« šumarija ne prelijevaju u područja »tuđih« šumarija.. To prciivuriječi financijskoj jedinstvenosti, trajnosti tfc^podarenja i trajnoj financijskoj pozitivnosti (nuždi investiranja, ti. kontinuirane proširene reprodukcije) cjelovite šumsko-privređne oranizacije — koja po propisima Zakona o šumama Jugoslavije upravo zbog toga treba obuhvaćati najmanje jedno tzv. šumsko orivredno područje. Pri tom šumsko privredno područje obuhvaća šume, koje čine biološku i privrednu cjelinu, a mogu trajno poslovati financijski pozitivno (s vlastitim investicijskim sredstvima). Takav zahtjev komuna kosi se sa specifičnostima šumskoga gospodarenja, koje tek na velikim područjima (šumsko privredno područje) može racionalno ostvarivati načelo trajnosti, tj. načelo jednostavne i proširene reprodukcije; ono traži izravnavanja ne samo na velikim područjima nego i u velikim vremenskim razmacima (dugim razdobljima). Današnje šumarije s pretežno mlađim šumskim, sastojinama poslije pedesetak godina bit će upravo šumarije sa stnrijim. za sječu zrelim šumskim sastojinama; i obratno. Takav zahtjev komuna kosi se također i sa interno samostalnim privređivanjem svake, pa i šumske, privredne organizacije — kojom u uvjetima sistema privređivanja u Jugoslaviji samostalno upravlja odnosni kolektiv radnika. Sve što smo naveli za stimuliranje podizanja proizvodnosti radnih operacija u šumarstvu (PR,,, pa i posebno pr0) — u uvjetima socijalizma može se lansirati i podržavati te dalje usavršavati putem privredno-financijskog sistema (date zemlje koja izgrađuje socijalizam) te putem osposobljavanja kadrova (u šumsko-privrednim organizacijama) da šumarstvu tako prilagođeni sistem prihvati, primijeni i da ga dalje usavršuje. Pri praćenju proizvodnosti živog rada pojedinih radnih operacija u šumarstvu (PRn) treba voditi računa da postoje dvije varijante te proizvodnosti, odnosno ovi pokazatelji: U U NSO Pr0 = — odnosno — i pro = 2 T ES pri čemu: Pro označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi i o radnim uvjetima te oruđu za rad (stupnju mehanizacije); U označuje radni učinak u operaciji; 2 označuje utrošeni živi rad (energiju žive radne snage) za stvaranje radnog učinka U; |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 24 <-- 24 --> PDF |
T označuje vrijeme trošenja živog rada (energije) 2 za stvaranje radnog učinka U; pri tom se pretpostavlja da se živi rad (energija) troši optimalnom, tj. normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću, pa se utrošena energija žive radne snage može indirektno mjeriti mjerenjem radnog vremena; a pro označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi samo o umješnosti i zalaganju radnika, a ne ovisi o uvjetima rada i oruđu za rad (stupnju mehanizacije); NSO označuje radni učinak, iskazan u obliku norma-sati (sati normalnog rada) trajanja operacije (najbolje na temelju tehničkih radnih normi) — pri konkretnim uvjetima rada i konkretnom oruđu za rad (stupnju mehanizacije); ES označuje efektivno vrijeme rada, iskazano u obliku faktičnih sati živog rada, pri kojima se uz date uvjete rada i dato oruđe za rad (stupanj mehanizacije) faktično ostvaruje radni učinak U (koji se normalno može ostvariti za određeni broj norma-sati); pri tom pod cfetivnim vremenom rada obuhvaća se ono vrijeme rada koje bi se plaćalo — kada bi se rad plaćao po radnom vremenu (vrijeme faktičnog rada i dozvoljenog odmora); i tu se iz već navedenih razloga pretpostavlja da se energija žive radne snage troši optimalnom, tj. normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću. Elementi Z, T, ES i NSO ne samo da se odnose na trošenje optimalnom, tj. normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću — već i na energiju živog rada iste kvalitete, tj. istog stupnja kvalificiranosti (jer i prema K. Marksu kvalificiran rad nije ništa drugo nego multipliciran nekvalificiran rad). Prema tome, pri t a č n o m praćenju proizvodnosti živog rada faktično je potrebno sve utroške energije živog rada svesti na jeđan, tj. uvjetni stupanj kvalificiranosti rađa. To se ostvaruje putem faktora pretvorbe, koji se temelje na uobičajenom odnosu plaća odnosno osobnih dohodaka raznih stupnjeva kvalificiranosti radnika; ili još bolje na odnosnu bodova koji se homogeno utvrđuju analitičkom procjenom radnih mjesta, pa i radnika, raznih stupnjeva kvalificiranosti. Pri tom kao temelj treba uzeti onaj stupanj kvalificiranosti, koji je u određenom radnom kolektivu najviše zastupljen. U širokoj praksi praćenja proizvodnosti rada gotovo je nemoguće uvažavati stroge teorijske zahtjeve čiste proizvodnosti rada. Zbog toga se redovito zadovoljavamo onom čistoćom koju nam osiguravaju podaci koji se odnose na rad mnogi h radnika u duži m razdobljima. Napominjemo da je drugi pokazatelj (pr0) za racionalizatora i ekonomista šumarstva mnogo interesantniji od prvog (Pro)- To stoga što u toj oblasti vrlo varijaju uvjeti rada od jednog do drugog radilišta, pa i od jednog do drugog dana, mjeseca i godine. Osim toga — interesantniji je za praćenje onaj dio opće proizvodnosti živog rada, koji isključivo ovisi o umješnosti i zalaganju radnika te je potpuno subjektivnog karaktera, pa je vrlo opravdano racionalno ga stimulirati. No, praćenju proizvodnosti živog rada u šumarstvu (PR, pa i P m i Pro) u našoj svakidašnjoj praksi — stoji na putu specifična poteškoća. Ona se sastoji u tome, što se općenito ni početak ni završetak, pa ni trajanje, dnevnog radnog vremena pri šumskom radu ne da pouzdano mjeriti, pa ni evidentirati. To važi za one šumske radnike, koji dnevno dolaze na rad izravno iz svojih obližnjih kuća i dnevno odlaze s rada svojim domovima (a rade vlastitim ručnim alatom ili alatom šumsko-privredne organizacije koji sa sobom nose na rad i s rada kući). Takvih ima još uvijek relativno mnogo u uvjetima šumarstva mnogih |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 25 <-- 25 --> PDF |
zemalja koje grade socijalizam. A šumska su radilišta prostrana, udaljena jedno od drugog, radnici rade pretežno u malobrojnim radnim grupama, a poslovođa- evidentičara ima redovito premalo da vrijeme trajanja rada svih tih radnika konstatiraju i evidentiraju. Potpuno drugačije je sa šumskim radnicima iz udaljenijih krajeva koji su u stalnom radnom odnosu; oni stanuju u šumi u radničkim nastambama, rade sa sredstvima mehanizacije šumsko-privredne organizacije (kamioni, šumska željeznica, traktori, žičara, i si.), pa i u većim radnim grupama (npr. pri nekim šumsko-kulturnim radovima) ili u šumskim rasadnicima; no ti radnici većinom obuhvaćaju manji postotak ukupnog broja radnika šumsko-privredne organizacije. Pri takvim uvjetima proizvodnost živog rada može se vrlo tačno pratiti posebno organiziranim direktnim mjerenjem trajanja rada, relativno tačno pratiti reorganiziranjem rada i evidencije radnika putem tzv. alatnog mjesta ili približno tačno pratiti putem posebnog organiziranja snimanja tj. istraživanja reprezentativnih radilišta metodom trenutačnih zapažanja (multimoment-metodom).. Nema sumnje da ta specifičnost sadašnjega šumskog rada u širokoj praksi onemogućuje tačno praćenje, pa i stimuliranje, porasta proizvodnosti živog rada pojedinih radnih operacija u šumarstvu (PR0) uopće, pa i posebno one varijante koja ovisi i o uvjetima rada i o oruđu za rad (Pr„) te one varijante koja ne ovisi o uvjetima rada i oruđu za rad već ovisi samo o umješnosti i zalaganju radnika pri konkretnim uvjetima rada i oruđu za rad (pro)- Pokazatelj radnog učinka TJ na dan, ili na mjesec, ili na godinu po radniku — uobičajen je ali vrlo netačan pokazatelj globalne proizvodnosti živog rada. On ne vodi računa o tačnom efektivnom radnom vremenu (ni o prekidima rada u radnoj smjeni, ni o odsustvu s rada, tj. ni o tačnom broju radnih dana!), o kvalificiranosti utrošenog rada odnosno radnika-izvršioca radnog učinka, a ni o mijenjanju vrlo raznolikih uvjeta pri radu, pa katkad i sredstava proizvodnje (predmeta rada i oruđa za rad, tj. stupnja mehanizacije). Inače — taj pokazatelj može se u širem smislu uvrstiti u varijantu proizvodnosti živog rada radnih operacija (PR0) koja ovisi o uvjetima rada i i oruđu za rad (Pr„); on se razlikuje od već navedenog pokazatelja Pro jedino po svojoj specifičnoj mani, koja se sastoji u tome da utrošeni rad (energiju) ne mjeri satima (minutama, sekundama i si.) već faktično raznorodnim, nehomogenim danima ili mjesecima ili godinama rada prosječnog radnika. Zbog svega što smo objasnili — moramo biti vrlo kritični kad god čitamo podatke o porastu proizvodnosti (PR, PRP, PR0, pa i Pro i pro) u čitavoj šumsko- privrednoj organizaciji ili u šumarstvu neke zemlje. Problematika koju smo naveli za proizvodnost živog rada radnih operacija u šumarstvu (PR„, pa i Pro i Pro) odnosi se na sve radne operacije u šumarstvu — kako one u proizvodnji drva na panju (odnosno u djelatnosti šumsko-kulturnih radova) tako i one u iskorišćivanju šuma, pa i u šumskom građevinarstvu. Jedino u šumskom građevinarstvu redovito rade radnici koncentrirani u većim radnim grupama na gradilištu pod neposrednim nadzorom poslovođa — pa je u toj djelatnosti lako utvrditi i pratiti trajanje radnog vremena, a i proizvodnost rada (PR) uopće. Usprkos poteškoćama pri utvrđivanju proizvodnosti rada (PR) uopće, a posebno proizvodnosti radnih operacija (PR0), u proizvodnji drva na panju i iskorišćivanju šuma — vrlo je važno da se ona stimulira . Iz onoga što smo naprijed naveli vidjeli smo da se ona može stimulirati i bez njezina direktnog praćenja, i to putem računovodstvenih obračuna po ekonomskim odnosno radnim jedinicama šumsko-privredne organizacije — pomoću sistema 423 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 26 <-- 26 --> PDF |
unutrašnje raspodjele osobnih dohodaka po kompleksnom učinku. Prema tome — nije neophodno praćenje proizvodnosti rada u njezinu relativno m obliku, već njezino stimuliranje putem praćenja apsolutnih podataka u šumsko-privrednoj organizaciji, ekonomskim odnosno radnim jedinicama, za pojedine radnike. To pak osigurava privredno-financijski sistem prilagođen odnosnim zahtjevima i specifičnostima šumarstva. Proizvodnost procesa u šumarstvu (PRP) Proizvodnost živog rada u procesu proizvodnje šumskoga gospodarenja obuhvaća onu u procesu proizvodnje drva na panju i onu u procesu iskorišćivanja šuma. U procesu proizvodnje drva na panju efekt predstavlja proizvedeno drvo na panju (količina i kakvoća, tj. vrijednost), a u procesu iskorišćivanja šuma efekt predstavljaju šumski proizvodi na mjestu njihove prodaje, tj. pretežno na tržištu (količina i kakvoća, tj. vrijednost). Proizvodnost živog rada procesa (PRP) proizvodnje drva na panju, tj. prve faze cjelovitog procesa šumskoga gospodarenja, vrlo teško se utvrđuje. To stoga što se godi.jnje proizvedeno drvo na panju vrlo teško dovoljno tačno mjeri po sortimentima u prostranim šumama (u stočarstvu se »prirast žive mjere« stoke relativno lako i tačno godišnje mjeri — vaganjem!) i vrijednosno procjenjuje. Proizvodnost živog rada procesa (PRP) iskorišćivanja šuma, tj. druge faze cjelovitog procesa šumskoga gospodarenja, lako bi se utvrđivala, jer se relativno lako, pa i operativno, mjere i procjenjuju sortimenti iskorišćivanja šuma — kad i ovdje ne bi postojale specifične poteškoće za praćenje trajanja efektivnog radnog vremena (T odnosno ES) pri šumskom radu (šumskim radnim operacijama). Pri navedenim proizvodnostima živog rada procesa (PRP) proizvodnje drva na panju i iskorišćivanja šuma — veliku ulogu imaju prirodni zatečeni i umjetno stvoreni uvjeti za te vrste proizvodnje. To važi naročito za proces proizvodnje drva na panju — za bonitet staništa, za bonitet šumskih sastojina (vrst drveća, obrast, sklop, struktura, dob i dr.) i njihovih drvnih masa.. Ti boniteti mogu biti od prirode zatečeni bolji ili lošiji, ili zatečeni bolji ili lošiji kao posljedica djelovanja uzgajivača šuma u minulim vremenima, ili se mogu svjesno mijenjati u većoj ili manjoj mjeri u pozitivnom smislu. Tu spadaju razne vrste obrade i melioracije tala, razne vrste pošumljivanja, melioracija šuma (introdukcija, rekonstrukcija, konverzija i dr.), mjera njege šuma (čišćenja, okresivanja granja, prorjeđivanja, i si.), zaštite šuma, uređivanja šuma (plansko gospodarenje putem optimalnog redoslijeda sječa i šumsko-kulturnih radova, poštivanja sječne zrelosti najveće ekonomske efikasnosti, i si.). Pri nizu navedenih mjera potrebne su više ili manje skupocjene radne operacije u toku jedne ili više godina, a efekt u priraslom drvu na panju (naročito onom ekvivalentnom u postojećem za sječu zrelom drvu) — dolazi tek nakon manjeg ili većeg niza godina. Zbog te karakteristike procesa proizvodnje drva na panju — ne samo da bi pri neuravnoteženom šumskom gospodarenju nenormalnim šumama (šumsko-gospodarskim jedinicama, šumskim privrednim područjima) pri godišnjem obračunu uspjeha gospodarenja (financijskog rezultata) trebalo troškove tih radnih operacija vremenski razgraničiti, što je vrlo komplicirano i teško tačno izvršiti, negoradni kolektiv faktično nije ničime ni financijski stimuliran da vrši takve radove s dugoročnim naknadnim efektima. Ta oni katkad (npr. pri pošumljiva 424 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 27 <-- 27 --> PDF |
njima) prelaze i trajanje jedne ljudske generacije.. To kolektiv šumsko-privredne organizacije vrši na temelju šumsko-uređajnog elaborata koji je potvrđen u ime društva od nadležne oblasti (npr. u Jugoslaviji), ili na temelju državnih planova (npr. u ostalim zemljama koje izgrađuju socijalizam) — dakle u oba slučaja pod pritiskom stanovite ekonomske politike društva odnosno države. — Doduše, sve se to znatno ublažava u uvjetima gospodarenja normalnijim šumama i veće šumarske svijesti kolektiva šumsko-privrednih organizacija. No, ipak, uporedno s odumiranjem utjecaja države na području privredne djelatnosti, tj. prelaskom državnog socijalizma u socijalizam tipa društvenog i radničkog samoupravljanja — treba aktivirati na području privredno- financijskog sistema (u njegovoj primjeni na šumarstvo) i mikro-organizacije šumsko-privredne organizacije takve stimulanse koji će automatsk"´ djelovati na radni kolektiv šumsko-privredne organizacije da optimalno gospodari povjerenim mu šumama — bez ikakve, u suštini administrativne, prisile (koja je nužna sve dotle dok manjka navedeni poželjni automatizam).. Financijski sistem i mikro-organizacija, teorijski, mogle bi ostvariti svake godine, ili barem svakog petgodišta — bilanciranje uspjeha gospodarenja (W) u proizvodnji drva na panju prema proizvodnom ili realizacionom pirncipu: a) prema proizvodnom principu: Wp = Vp — Tp Wp = (K + S — P) — Ts, b) prema realizacionom principu: Wr = Vr — Tr Wr = R — (Tpo + Tt — Tk) pri čemu: Wp označuje uspjeh proizvodnje drva na panju (uspjeh u okviru prirasta vrijednosti drva na panju); Vp općenito označuje vrijednost proizvodnje; Tp općenito označuje troškove proizvodnje (vrijednosti Vp); K označuje vrijednost drvne zalihe na panju na koncu obračunskog razdoblja; S označuje vrijednost drva na panju koje je posječeno u toku obračunskog razdoblja; P označuje vrijednost drvne zalihe na panju na početku obračunskog razdoblja; Tsg označuje ukupne razgraničene troškove proizvodnje drva na panju u toku obračunskog razdoblja; a Wr označuje uspjeh realizacije u procesu proizvodnje drva na panju (uspjeh u okviru drvne mase na panju koja je unovčena); Vr općenito označuje vrijednost realizacije (unovčenja); Tt općenito označuje troškove realizacije (tj. realizirane odnosno unovčene proizvodnje Vr); R označuje vrijednost realizirane, tj. unovčene drvne mase na panju u toku obračunskog razdoblja; |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Tpo označuje troškove proizvodnje drvne zalihe na panju na početku obračunskog razdoblja; Tt označuje troškove proizvodnje drva drvne mase na panju koja je proizvedena u toku obračunskog razdoblja; Tk označuje troškove proizvodnje drvne zalihe na panju na koncu obračunskog razdoblja. Pri tom treba napomenuti da u obračunskom razdoblju treba obračunavati sve po konstantnom, novcu, konstantnim cijenama i tarifama (plaća, odnosno osobnih dohodaka, i si.) te konstantnim denđrometrijskim metodama; u protivnom — gubi se paralelnost naturalnih i novčanih pokazatelja, tačnost uspjeha gospodarenja, te mogućnost novčane kontrole održavanja dubeće drvne zalihe i tačnog utvrđivanja vrijednosti drvnog prirasta u obračunskom razdoblju. Izraz (K + S — P) faktično utvrđuje vrijednost drvnog prirasta u obračunskom razdoblju, a izraz (Tpo + Tt — Tk) faktično utvrđuje onaj dio razgraničenih troškova proizvodnje drva na panju koji tereti upravo realiziranu drvnu masu na panju u obračunskom razdoblju (R). To teorijski moguće bilanciranje uspjeha gospodarenja naveli smo ovdje zbog toga, što su elementi na kojima se ono temelji ujedno i elementi novčanog pokazatelja proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR,.) proizvodnje drva na panju: Vp K + S —-P PRn = = odnosno TP Ts, Vr R Tr Tpo + Tt — Tk Oni su elementi proizvodnosti živog rada utoliko više — ukoliko su plaće, odnosno osobni dohoci, upravno-proporcionalniji utrošenoj energiji žive radne snage (7, str. 421—424, 428). Prema tome, s gledišta mikro-ekonomike i mikro- organizacije poslovanja u poduzeću, bilanciranje uspjeha gospodarenja i praćenje proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PRP) — imaju isti cilj: navedeno bilanciranje pokazuje ga u apsolutni m iznosima, a navedeno praćenje pokazuje ga u relativnim odnosima. Nema sumnje da u sadašnjosti u šumarskoj praksi nije moguće (zbog pomanjkanja kadra, skupoće mjerenja, relativno premale tačnosti dendrometrijskih metoda mjerenja količina i kakvoće dubeće drvne mase) operativno utvrđivati vrijednost god,išnjeg, pa ni periodskog drvnog prirasta (procjenom početne, konačne i posječene drvne mase u obračunskom razdoblju — ili uzimanjem odnosnih drvnih izvrtaka). Prema tome — nije zasad moguće operativno dovoljno tačno bilancirati uspjeh gospodarenja prema proizvodnom principu; moguće je samo približno bilanciranje uspjeha proizvodnje drva na panju — bez neposrednog mjerenja prirasta — na temelju podataka iz šumsko-uređajnih elaborata ili kakve druge ocjene prirasta (uporedi 7, str. 263—-266, 508—513). Analogno nije moguće dovoljno tačno operativno bilancirati uspjeh gospodarenja u proizvodnji drva na panju ni prema realizacionom principu; to stoga, jer nisu poznati razgraničeni troškovi proizvodnje drva na panju koji terete dubeću drvnu zalihu zatečenu na početku obračunskog razdoblja (pa bilo to i po |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 29 <-- 29 --> PDF |
reprodukcionom principu), a troškovi koji se odnose na realiziranu drvnu masu na panju mogu se inače utvrditi samo vodeći računa o odnosu vrijednosti realizirane drvne mase na panju i drvne mase drvnog prirasta u obračunskom razdoblju (uporedi 7, str. 508—513) koju — kako srno to već naveli — ne može se praktično mjeriti, pa ni dovoljno tačno utvrđivati, u uobičajenim obračunskim razdobljima. Konačno analogno nije zasad moguće operativno dovoljno tačno pratiti proizvodnost živog i minulog rada procesa (PRp) proizvodnje drva na panju. Na temelju toga zaključujemo, da je potrebno što prije unaprijediti dendrometrijske i taksacijske metode za utvrđivanje vrijednosti periodskog, pa i godišnjeg, drvnog prirasta — s manje truda i troškova. Neosporivo je da uz to treba uvesti mehanografiju u šumarstvo, kako bi se složeni obračuni mnogobrojnih šumsko-gospodarskih jedinica, pa i šumskih sastojina, mogli što ažurnije, tačnije i jeftinije izvršiti. Bez toga — utvrđivanje vrijednosti drvnog prirasta i nadalje će se provoditi tek izuzetno, u znanstvenim radovima ili u posebnim šumskim gospodarstvima koja služe znanosti, nastavi ili za uzor prosječnim šumsko-privrednim organizacijama, a nikako ne u širokoj šumarskoj operativi. Bez toga — u uvjetima socijalizma nužne će biti i nadalje administrativne odredbe karaktera ekonomske politike države, odnosno društva. To je utoliko gore, što je mnoge načine podizanja plodnosti tala ili šumskih sastojina — koje uključuje »unapređenje« te proizvodnje, propisano zakonskim odredbama — teško kontrolirati i efikasno kažnjavati njihovo neizvršenje, jer oni traže financijska sredstva koja šumsko-privredna organizacija, zbog objektivnih ali i čisto subjektivnih razloga, ne mora posjedovati. Želeći izbjeći poteškoće bilanciranja uspjeha proizvodnje drva na panju, od god. 1953. u Jugoslaviji putem računovodstva vodi se računa umjesto o proizvodnji drva na panju — samo o tzv. djelatnosti šumsko-kulturnih radova. Efektima te djelatnosti smatraju se objektivne vrijednosti ostvarenih radnih operacija šumisko-kulturnog karaktera, koje se uzimaju kao da predstavljaju eksternu realizaciju šumsko-privredne organizacije. Prema tome, putem djelatnosti šumsko-kulturnih radova, u Jugoslaviji se računovodstveno u apsolutnim iznosima prate elementi proizvodnosti živog i minulog rada radnih operacija (PR0) a uopće se ne nastoje u apsolutnim iznosima pratiti elementi proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PRp) proizvodnje drva na panju. Prema najnovijem Zakonu o šumama Jugoslavije (16), u posljednje vrijeme postavlja se i zahtjev trajnog održavanja, pa i rastenja, vrijednosti šuma. Tim zahtjevom želi se osigurati ne samo jednostavna reprodukcija nego i proširena reprodukcija posječene drvne mase (na panju). Budući da se to ostvaruje trošenjem proizvodnih snaga, tj. troškovima — implicitno se postavlja i zahtjev što veće proizvodnosti živog i minulog rađa procesa (PRp) proizvodnje drva na panju. Iako još nisu pozitivnim propisima tačno propisani odnosni postupci, ipak se može naslutiti da se tim originalnim putem (kontrolom vrijednosti šuma) želi. pored ostalih bližih ciljeva, ostvariti — barem u daljoj budućnosti — i bilanciranje uspjeha gospodarenja, a to znači i praćenje proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR,,) proizvodnje drva na panju, pa i proizvodnje šumskih sastojina. Završavajući taj prikaz problematike bilanciranja uspjeha proizvodnje drva na panju, a to ujedno znači i praćenja proizvodnosti živog i minulog rada procesa (PR.,) proizvodnje drva na panju — napominjemo, da u navedenim formulama nema bilanciranja »vrijednosti« (cijena!) šumskog zemljišta. Ukoliko kategorija cijene šumskog zemljišta u stanovitim uvjetima izgradnje socijalizma nije još odumrla — potrebno je na desne strane navedenih formula dodati izraz (Zk — Zp) gdje Zk označuje cijenu 427 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 30 <-- 30 --> PDF |
šumskog zemljišta na koncu a Zp cijenu šumskog zemljišta na početku obračunskog razdoblja (uz inače konstantne cijene i novac konstantne snage). Ukoliko je pak kategorija cijene šumskog zemljišta u stanovitim uvjetima izgradnje socijalizma odumrla — promjene plodnosti i položaja (prema tržištu) šumskog zemljišta teorijski bi se trebale naturalno bilancirati. Analogno u navedenim formulama ne bilanciraju se ni vrijednosti šumskih sastojina već se zadovoljava bilanciranjem vrijednosti njihovih drvnih masa na panju, jer se vrijednosti šumskih sastojina još mnogo teže utvrđuju — naročito u socijalizmu, gdje to još nije ni teorijski dovoljno raSčišćeno. Konačno treba napomenuti: ako se u navedenim formulama za elemente K, S, P, odnosno R, uvrste za drvo na panju njihove (ma i konstantne, dakle prolaskom godina nerealne) d e d u k t i v n o (iz tržišnih cijena tačno) iskalkulirane šumske takse — u uspjeh procesa proizvodnje drva na panju uvlači s e diferencijalna zemljišna renta položaja koja se kao ekstra-profit faktično ostvaruje u procesu iskorišćivanja šuma; da se to izbjegne, najbolje bi b;lo te elemente izražavati induktivn o (na temelju opće cijene proizvodnje) utvrđenim cijenama drva na panju koje ne sadrže diferencijalnih renta položaja pa vjerno odrazuju količine i asortiman drva na panju. Pri procesu iskorišćivanja šuma bilanciranje uspjeha vrši se po realizacionom principu, ili po proizvodnom principu (različito po zemljama i varijantama financijskog sistema koje su na snazi u tim zemljama) — bez ikakvih posebnih poteškoća, jer se u toj grani djelatnosti bez ikakve posebne problematike utvrđuje vrijednost realizacije i odnosni njezini ukupni troškovi, odnosno vrijednost proizvodnje i odnosni njezini ukupni troškovi. Prema tome. za iskorišćivanje šuma može se pratiti bez ikakve posebne problematike i proizvodnost živog i minulog rada procesa (PRP). I pri proizvodnosti živog rada procesa iskorišćivanja šuma veliku ulogu imaju prirodni ili zatečeni umjetni uvjeti prikladnosti radilišta za vršenje sječe stabala i izrade šumskih drvnih sortimenata te položaja sjecišta prema tržištu za šumski transport drvnih šumskih sortimenata. Veliku ulogu u navedenim uvjetima ima i mijenjanje radilišta od godine do godine; ona mogu imati jedne godine u prosjeku povoljnije a druge u prosjeku nepovoljnije uvjete za iskorišćivanje šuma. Uvjeti transporta najčešće se poboljšavaju podizanjem šumskih komunikacija, a pogoršavaju iskorišćivanjem od tržišta udaljenijih šumskih sastojina. Podignute šumske komunikacije znatni´m, dijelom se isplate već u toku nekoliko godina, a predstavljaju često i »conditio sine qua non« kontinuiranog iskorišćivanja šuma; zbog toga je kolektiv šumsko-privredne organizacije njihovim efektom redovito već dovoljno stimuliran da ih podiže. — Jedino za trajnije i skuplje šumske komunikacije kojima se »otvaraju« relativno premalene drvne mase zrele za iskorišćivanje u skorije vrijeme — radni kolektivi nisu stimulirani zbog nepovoljnog ekonomskog računa u kraćem razdoblju; vodeći računa o koristi za buduća razdoblja, dobro bi bilo gradnju i takvih šumskih komunikacija predvidjeti šumsko-uredajnim elaboratom, odnosno planovima razvitka šumsko-privredne organizacije, a to znači uz učešće privredne politike koju u oblasti šumarstva vodi država, odnosno društvo — ukoliko za tako dugoročne korisne investicije ta šumsko-privredna organizacija raspolaže sa dovoljno sredstava. Nabavku i ovladavanje novom opremom, tj. povećanje mehanizacije u šumsko-privrednoj organizaciji, dovoljno stimulira, naprotiv, već sam financijski rezultat u toku nekoliko godina — ako je ona ekonomski efikasna u vršenju radnih operacija proizvodnje drva na panju, iskorišćivanja šuma, šumskog građevinarstva. Zbog toga podizanje nivoa mehanizacije u granicama njezine -ekonomske opravdanosti također je dovoljno stimulirano već samim financijskim sistemom i mikro-organizacijom šumsko-privredne organizacije 428 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 31 <-- 31 --> PDF |
pri odgovarajućem stimulativnom nagrađivanju, odnosno unutrašnjoj raspodjeli osobnih dohodaka, radnika — ovisno o mijenjanju proizvodnosti živog i minulog rada, odnosno o financijskom rezultatu (uspjehu gospodarenja) u obračunskom razdoblju (u usporedbi sa ranije dostignutim stupnjem mehanizacije). Zbog toga u takvim uvjetima nije nužno nabavke opreme stimulirati administrativnim mjerama. — Jedino zbog teškog početnog prodiranja mehanizacije u šumarstvo (ono traži velike snage, jeftinoću, pokretljivost — a pruža raznolike uvjete, neprohodnost, što je nepovoljno za mehanizaciju radova, naročito pri relativno jeftinoj radnoj snazi a skupim, često i uvoznim strojevima) — opravdano ju je i administrativno putem financijskog sistema stimulirati regresom na nabavljene strojeve, a putem mikro-organizacije u šumsko-privrednoj organizaciji i izuzetno većim učešćem radnika u sniženju troškova nastalom uslijed veće mehanizacije, i si. Pri praćenju proizvodnosti živog rada procesa u šumarstvu (PR,,) treba voditi računa da postoje dvije varijante te proizvodnosti, odnosno ovi pokazatelji: P P NSP P,p = — Ž odnosno — T i pr p = ES pri čemu: Prp označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi ne samo o radnim uvjetima i oruđu za rad pri radnom procesu (tj. stvaranju radnog učinka U) već i o ostalim prirodnim i ekonomskim (zatečenim i novostvorenim) uvjetima procesa proizvodnje (o bonitetu staništa i sastojina, c položaju šume prema tržištu); P označuje proizvode, tj. proizvodnju (koji ovise o radnom procesu, tj. radnom učinku U, ali i o ostalim uvjetima procesa proizvodnje — prirodnim, ekonomskim); 2, T imaju isto značenje kao pri pokazatelju Pru; a prp označuje proizvodnost živog rada, koja ne ovisi o radnim uvjetima i oruđu za rad pri radnom procesu (tj. radnom učinku U) već ovisi o umješnosti i zalaganju radnika u radnom procesu (pri stvaranju radnog učinka U) ali i o ostalim prirodnim i ekonomskim uvjetima procesa proizvodnje (o bonitetu staništa i sastojina, o položaju šume prema tržištu); NSP označuje broj norma-sati koje sadrže proizvodi (proizvodnja) pri radnom učinku U i ostalim uvjetima procesa proizvodnje — prirodnim i ekonomskim ; ES ima isto značenje kao pri pokazatelju pro. Iz navedenog se jasno vidi u čemu se razlikuju uoipće proizvodnosti radnih operacija (PR„) i proizvodnosti procesa (PRp) u šumarstvu. Ali se vidi i to da odvajanje pojma i pokazatelja pr p nije od praktične koristi. To stoga što na njega djeluje ne samo umješnost i zalaganje radnika u radinom procesu već i uvjeti proizvodnog procesa (koji inače ne tangiraju radni proces); a upravo te uvjete u šumarstvu u pravilu radnik može teže mijenjati nego npr. uvjete i oruđe za rad (stupanj mehanizacije) u radnom procesu (koji ipak ne djeluju na pojam i pokazatelj prp). Odatle ujedno možemo zaključiti, da je za praćenje i stimuliranje proizvodnosti živog rada u šumarstvu od strane racionalizatora i izvođača radova najkorisniji i najpraktičniji pojam i pokazatelj pro; taj pokazatelj ovisi samo o umješnosti i zalaganju radnika pri vršenju radnih operacija u radinom procesu. Za tehnologa proizvodnje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 32 <-- 32 --> PDF |
drva na panju (uzgajivač šuma i specijalist za zaštitu šuma) i iskorišćivanja šuma te za uređivača šuma b´A će naročito korisno vođenje računa upravo o pojmu i pokazatelju pr p s time da se on za njih ima temeljiti na normalnoj umješnosti i zalaganju radnika u radnom procesu; glavna njihova pažnja bit će okrenuta što boljem popravljanju i iskorišćivanju navedenih prirodnih i ekonomskih uvjeta (podizanju boniteta staništa i sastojina, što boljem korištenju tih boniteta, smanjivanju broja tkm po jedinici proizvoda, i si.). Zaključak Iz svega što smo obradili u tom napisu vidi se, da je podizanje proizvodnosti rada u šumarstvu (PR) — prema njezinim raznim oblicima (PRP, PR0, odnosno Pr0) pr0, odnosno Prp, prp) — nužno u uvjetima izgradnje socijalizma stimulirati bilo opravdanom šumarskom politikom (tačnije: privrednom politikom u oblasti šumarstva), bilo privredno-financijskim sistemom, bilo inikro-organizacijom u šumsko-privrednoj organizaciji. LITERATURA 1. Barne s R. M.: »Motion and Time Study«, 3. izd., 1950., New York, 1937.; prijevod na hrvatsko-srpski jezik VI izdanja od Čulića D. »Studij pokreta i vremena «, Zagreb, 1964. 2. Ermanski j O. A.: »Teorija i praktika racionalizacii«, 5. izd., Oiti., Izdateljstvo N. K. T. L., Moskva, 1933. 3. Hil f H. H.: »Bewegungsgeschwindigkeit und Einzeleffekt — Ein Beitrag zur Schätzung des Leistungsgrads bei einfachen Handarbeiten«, Die Forstarbeit (Mitt. des GEFFA), 3/4, Reinbek bei Hamburg, 1953., S. 1—3. 4. HilfH. H. — KaminskyG.: »Aufgaben, Methoden, Grenzen und Bedeutung arbeitsphysiologischer Untersuchungen bei der Forstarbeit«, Zeitschrift für Weltforstwirtschaft 17 (5) 1954, Sonderdruck, S. 169—174. 5. IFFA: »Allgemeine Anweisung für Leistungsuntersachungen (Arbeitsablauf- und Zeitstudien) bei der Waldarbeit«, Reinbek bei Hamburg, 1959. 6. Kamin sky G.: »Physiologische Grundlagen des Leistungsgrades«, Zentralblatt für Arbeitswissensehaft und soziale Betrk bspraxis, Frechen, 1954. 7. Kralji ć B.: »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva«, Zagreb, 1952. 8. Kralji ć B.: »Trajno iskorištavanje šumskog bogatstva FNRJ u cilju podizanja proizvodnih snaga«, Zagreb, 1962. 9. Kralji ć B.: »Ekonomska osnova progresivnog plaćnja radnog učinka«, Godišen Zbornik na Zemjodelsiko-šumarskiot fakultet na Univerzitetot Skopje, 1948—49, Kn. II, str. 35—39. 10. Kralji ć B.: »Ekonomika šumarstva«, udžbenik skraćenog kolegija za slušače Ekonomike Jugoslavije u III godištu Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, objavljen u zbirnoj knjizi analognih specijalnih ekonomika »Ekonomika Jugoslavije — II dio«, u redakciji Stipetića V., Zagreb, 1964., str. 67—114. 11. Kralji ć B.: »Uvjeti i problematika uvođenja 42-satnog radnog tjedna u šumsko- privređnim organizacijama i poduzećima za preradu drva«, Šum. list 9/10, 1964., str. 365—418. 12. Kralji ć B.: »Skraćenje radnog tjedna u anketiranim poduzećima šumarstva, drvne industrije i industrije celuloze i papira«, Šum. list 7/8, 1965., 284—304; 9/10, 1965., str. 391—412. 13. Kralji ć B.: »Znanstvena organizacija rada u šumarstvu«, skripta, Zagreb, 1965. 14. Marx K: »Kapital«, I, II i III knjiga, Zagreb, 1947—1948. 15. »Osnovni zakon o šumama«, Službeni list FNRJ, broj 16, 1951. 16. »Osnovni zakon o šumama«, Službeni list SFRJ, broj 26, 1965. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 33 <-- 33 --> PDF |
AUGMENTATION DE LA PRODUCTIVITE DANS L´ECONOMIE FORESTIERE — DU POINT DE VUE DE LA POLITIQUE FORESTIERE, DU SYSTEME FINANCIER ET DE LA MICROORGANISATION DANS LES CONDITIONS DU SOCIALISMS 4 Resume Nous pouvons distinguer deux especes de productivite (PR) dans l´economie forestiere: — 1´une PR„ par rapport ä l´effet de travail en forme d´accroissement ou rendement (en valeur) du volume sur pied de la production du bois sur pied, respectivement en forme de produits de l´exploitation des forets; — l´autre PR,, par rapport ä l´effet de travail en forme d´operations de travail dans l´eccnomie forestiere (preparation du sol en ha, semis en ha, plantation en ha, etc., ainsi que l´abbatage et fagonnage en m3 d´assortiment, transport en t/lkm d´assortiments des bois dans l´exploitation des forets, etc.). Dans les conditions du socialisme il se pose le probleme, comment stimule r les ouvriers d´une entreprise forestiere ä la productivite du travail aussi elevee que possible dans l´economie forestiere. I. On stimule la productivite de secon d typ e (PR0) par voie de normes de travail, etc., par analogie avec l´industrie.. Mais l´economie forestiere eprouve des difficultes considerables ä la realisation d´une tenue exacte et ä jour des feuilles de ccntröle des elements de la productivite; las difficultes tout particulieres entrainent la necessite de mesurer le temps de travail effectif des ouvriers qui travaillent dans la foret avec leurs outils propres et qui se deplacent au ehantier directement de chez soi.. Les difficultes se presentent aussi par rapport ä un enregtstrement exact du resultat effectif des travaux eulturaux, tout specialement ä cause de la longue duree de leurs effets.. Les difficultes particulieres sont occasionnees aussi par les influences hors de l´entreprise qui agissent comme une »force majeure« de fagon independante ä l´egard des efforts de l´ouvrier pour aecomplir l´effet de son travail. L´auteur a expose ces difficultes, il en a donne une analyse ainsi que des suggestions en vue des solutions possibles.. Tout particulierement il a interpiete los caracteristiques du Systeme ße reglement des comptes d´apres les unites economiques de l´economie forestiere lequel separerait ces effets externes et rendrerait possible l´observation et la stimulation de l´application de l´ouvrier au travail.. L´auteur a constate que la stimulatio n de telle productivite peut etre realisee dans les conditions du socialisme au moyen du Systeme economique et financier adapte ä 1´economie foreistiere ainsi que par voie de la formation des cadres dans les entreprises forestieres pour l´application et le perfectionnement du Systeme mentionne de reglement des comptes d´apres les unites economique dans l´economie forestiere! L´auteur presente ensuite les deux formes de la productivite des operations do travail (PR0) dans l´economie forestiere: — la premiere forme Pro qui depend des conditions de travail, du degre de rnecanisation, etc.; — la seconde forme pro qui ne depend pas de conditions de travail, ni du degre de rnecanisation, etc., parce que l´effet y est donne par les normes-heures determinees de fagon concrete. Pour la rationalisation du travail est tout specialement interessante la seconde forme mentionnee pro, mais eile exige l´etablissement des normes pour les travaux forestiers concrets, ainsi qu´une reorganisation du travail et d´une tenue des feuilles de contröle des ouvriers par voie d´endroit des outils ou une organisation speciale de 431 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 34 <-- 34 --> PDF |
l´observation des chantiers representatifs dans l´economie forastiere par la methođe des observations instantanees, ou par le mesurage de la duree du temps de travail journalier de l´ouvrier qui dans la foret travaille avec son propre outil se deplacant de chez soi au chantier et rentrant le soir du chantier ä sa maison (situee dans los villages avoisinants). En ce qui concerne le mesurage du temps de travail dans l´economie forestiere, les memes difficultes entraine aussi l´observation de la premiere forme de la productivite des operations de travail dans l´economie forestiere Pru. Les problemes justement indiques se rapportent ä toutes les activites dans 1´entreprise forestiere, et ce n´est que le temps de travail dans le genie forestier qui est mesure faeilement, parce que les ouvriers y travaillent d´ordinaire en plus grands groupes sous la surveillance directe du contremaitre ou de l´agent charge de la tenue des feuilles de contröle. II. La productivite de premie r typ e (PRp) rapiportee au debut de ce resume peut etre appelee la productivite du processus de l´economie forestiere. Cette productivite est tout particulierement difficile ä etre determinee pour le secteur de ia production du bois sur pied, oüil est difficile ä determiner l´accroissement (sa valeur) et oü est difficile ä delimiter les frais de sorte qu´ils correspondent ä l´accroissement (d´apres le principe de production ä l´etablissement du bilan des resultats de la production du bois sur pied), mais il est encore plus difficile de delimiter les frais de fagon qu´ils correspondent ä rendement respectivement au volume sur pied vendu (d´apres le principe de realisation ä l´etablissement du bilan des resultats de la production du bois sur pied). La delimitation des frais de la production du bo:s sur pied de maniere qu´ils correspondent ä l´accroissement ou au rendement — n´est encore solutionnee avec certitude en theorie non plus et encore moins adaptee aux besoins de la pratique forestiere. En outre le collectif de 1´entreprise forestiere dans les conditions du socialisme le plus souvent n´est pas encore effectivement en quelques pays du tout stimule pour l´execuiion de travaux culturaux ayant un effet ä longue terme.. Tenant cornpte de rimpossibilite pratique ä dresser dans la large pratique forestiere des entreprises forestieres le bilan des resultats de la production du bois sur pied — dans les conditions du socialisme, il faut pour cette raison stimu le r le collectif ouvrier par l´iintermediaire de la politique forestiere (particulierement par la legislation forestiere) pour le moment, et seulement dans la perspective plus eloignee par voie du system« economique et financier du pays adapte aux caracteristiques de l´economie forestiere, ainsi que par la micrcorganisation de la gestion dans 1 entreprise forestiere! A l´amelioration de la productivite dans le processus de 1´exploitatio n de s foret s ne se presentent pas de difficultes mentionnees qui soient d´importance — ä l´exception de Celles qui se rapportent au contröle exacte du temps de travail effectif absorhe au total de tous les ouvriers forestiers. L´augmentation de la productivite par le placement des investissements dans les installations du transport et dans l´equipement est stimulee d´ordinaire dejä par le bilan commercial ä court delai et par consequent dans ce but on n´a pas besoin de recourir ä la politique forestiere ou au Systeme economique et financier! |