DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ulaganja vlastitih investicionih sredstava šumsko-privredne organizacije (njezina kolektiva radnika). Da bi se takvo razgraničenje ostvarilo, svaka ekonomska odnosno radna jedinica u šumsko-privrednoj organizaciji za svako radilište planira odnosnu plansku cijenu koštanja i putem planske stope fondova — manje od one prosječne planske u šumsko-privrednoj organizaciji — povisuje je na odnosnu plansku cijenu proizvodnje. To je financijska norma, koja odgovara konkretnim uvjetima i normalnoj, odnosno u prošlom obračunskom razdoblju postignutoj, umješnosti i zalaganju odnosnih radnika. Ako ti radnici umjcšnošću i zalaganjem (organizacijom) ostvare odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvarivati za njih planirane odnosne fondove; ako ti radnici umješnošću i zalaganjem uspiju sniziti odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvariti i odnosni višak fondova; ako pak oni umješnošću i zalaganjem nižeg stupnja premaše odnosnu plansku cijenu koštanja, oni će ostvariti tek dio za njih planiranih odnosnih fondova ili ne će ostvariti nikakvo odlijevanje tj. ulaganje u fondove ili će čak morati podnijeti stanoviti gubitak, tj niže osobne dohotke od onih planskog (ukalkuliranog) nivoa. Pri tom, zbog raznih uvjeta gospodarenja, svako radilište ima svoj nivo planske cijene koštanja, pa i planske cijene proizvodnje. Prema tome, planska cijena proizvodnje pojedinog radilišta može biti različito niža, jednaka ili različito viša od općeg nivoa prodajnih cijena proizvođača na tržištu, isto važi i za svaku ekonomsku jedinicu koja obuhvaća više radilišta. Razlike se odlijevaju, tj. ulažu u centralni fond šumsko-privredne organizacije, ako su pozitivne; ako su pak negativne, one se naknaduju ekonomskoj jedinici izlijevanjem odnosnih sredstava iz centralnog fonda šumsko-privredne organizacije. Saldo svih navedenih odlijevanja i izlijevanja u šumsko-privrednoj organizaciji uvijek je pozitivnog predznaka, jer je prosječna planska stopa fondova ekonomskih odnosno radnih jedinica (koja se pri planiranju primijenila pri svakoj jedinici) bila manja od prosječne planske stope fondova čitave šumsko-privredne organizacije. Što je teritorij šumsko-privredne organizacije jednoličniji u pogledu mogućnosti ekonomski efikasnog investiranja u osnovna sredstva (šumske komunikacije, opremu i si.) i dugoročne biološke investicije (pošumljivanja, šumske melioracije, intenzivne šumske kulture, šumske plantaže, i si.) — to sredstva fondova mogu biti decentraliziranija na teritorijalne ekonomske odnosno radne jedinice, putem već e planske stope njihovih odvajanja u vlastite fondove.. Što je pak teritorij šumsko-privredne organizacije u navedenom razncličniji — to sredstva fondova trebaju biti centraliziranija u centralni fond šumsko-privredne organizacije, putem manj e stope fondova teritorijalnih ekonomskih odnosno radnih jedinica — kako bi se investicije mogle ekonomski najefikasnije ostvarivati! Uostalom, planski iznosi fondova za pojedine teritorijalne ekonomske odnosno radne jedinice šumsko-privredne organizacije mogu se i taksativno utvrditi na temelju dugoročnog plana razvitka šumsko-piivređne organizacije, odnosno njegova dugoročnog plana investiranja, izbalanciranog prema mogućnostima cjelovite šumsko- privredne organizacije i odobrenog´ od organa samoupravljanja. Sredstva tzv. »amortizacije šuma« — ako su utvrđena na temelju prosječnih normativa (za jedinice pojedinih drvnih šumskih sortimenata ili postotka amortizacije koji se primjenjuje na vrijednost šuma) za čitavo područje šumsko-privredne organizacije — trebaju biti centralizirana. Inače će teritorijalne ekonomske odnosno radne jedinice zbog diferencijalnih renta plodnosti — dakle bez zasluge odnosno krivnje njihovih radnika, a upravo zbog prosječnosti te »amortizacije« — ostvarivati nestimulativne čiste prihode II (u sadašnjosti — dohotke), a to znači nestimulativne vlastite fondove, pa eventualno i nestimulativne osobne dohotke za njihove radnike. |