DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 24 <-- 24 --> PDF |
T označuje vrijeme trošenja živog rada (energije) 2 za stvaranje radnog učinka U; pri tom se pretpostavlja da se živi rad (energija) troši optimalnom, tj. normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću, pa se utrošena energija žive radne snage može indirektno mjeriti mjerenjem radnog vremena; a pro označuje proizvodnost živog rada, koja ovisi samo o umješnosti i zalaganju radnika, a ne ovisi o uvjetima rada i oruđu za rad (stupnju mehanizacije); NSO označuje radni učinak, iskazan u obliku norma-sati (sati normalnog rada) trajanja operacije (najbolje na temelju tehničkih radnih normi) — pri konkretnim uvjetima rada i konkretnom oruđu za rad (stupnju mehanizacije); ES označuje efektivno vrijeme rada, iskazano u obliku faktičnih sati živog rada, pri kojima se uz date uvjete rada i dato oruđe za rad (stupanj mehanizacije) faktično ostvaruje radni učinak U (koji se normalno može ostvariti za određeni broj norma-sati); pri tom pod cfetivnim vremenom rada obuhvaća se ono vrijeme rada koje bi se plaćalo — kada bi se rad plaćao po radnom vremenu (vrijeme faktičnog rada i dozvoljenog odmora); i tu se iz već navedenih razloga pretpostavlja da se energija žive radne snage troši optimalnom, tj. normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću. Elementi Z, T, ES i NSO ne samo da se odnose na trošenje optimalnom, tj. normalnom, ili barem konstantnom intenzivnošću — već i na energiju živog rada iste kvalitete, tj. istog stupnja kvalificiranosti (jer i prema K. Marksu kvalificiran rad nije ništa drugo nego multipliciran nekvalificiran rad). Prema tome, pri t a č n o m praćenju proizvodnosti živog rada faktično je potrebno sve utroške energije živog rada svesti na jeđan, tj. uvjetni stupanj kvalificiranosti rađa. To se ostvaruje putem faktora pretvorbe, koji se temelje na uobičajenom odnosu plaća odnosno osobnih dohodaka raznih stupnjeva kvalificiranosti radnika; ili još bolje na odnosnu bodova koji se homogeno utvrđuju analitičkom procjenom radnih mjesta, pa i radnika, raznih stupnjeva kvalificiranosti. Pri tom kao temelj treba uzeti onaj stupanj kvalificiranosti, koji je u određenom radnom kolektivu najviše zastupljen. U širokoj praksi praćenja proizvodnosti rada gotovo je nemoguće uvažavati stroge teorijske zahtjeve čiste proizvodnosti rada. Zbog toga se redovito zadovoljavamo onom čistoćom koju nam osiguravaju podaci koji se odnose na rad mnogi h radnika u duži m razdobljima. Napominjemo da je drugi pokazatelj (pr0) za racionalizatora i ekonomista šumarstva mnogo interesantniji od prvog (Pro)- To stoga što u toj oblasti vrlo varijaju uvjeti rada od jednog do drugog radilišta, pa i od jednog do drugog dana, mjeseca i godine. Osim toga — interesantniji je za praćenje onaj dio opće proizvodnosti živog rada, koji isključivo ovisi o umješnosti i zalaganju radnika te je potpuno subjektivnog karaktera, pa je vrlo opravdano racionalno ga stimulirati. No, praćenju proizvodnosti živog rada u šumarstvu (PR, pa i P m i Pro) u našoj svakidašnjoj praksi — stoji na putu specifična poteškoća. Ona se sastoji u tome, što se općenito ni početak ni završetak, pa ni trajanje, dnevnog radnog vremena pri šumskom radu ne da pouzdano mjeriti, pa ni evidentirati. To važi za one šumske radnike, koji dnevno dolaze na rad izravno iz svojih obližnjih kuća i dnevno odlaze s rada svojim domovima (a rade vlastitim ručnim alatom ili alatom šumsko-privredne organizacije koji sa sobom nose na rad i s rada kući). Takvih ima još uvijek relativno mnogo u uvjetima šumarstva mnogih |