DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 90 RUJAN—LISTOPAD GODINA 1966. OSVRT NA EKSPLOATACIJU, DEGRADACIJU I UZGOJ POSAVSKIH HRASTIKA J. SAFAR Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Privredno značenje posavskih hrastovih šuma bilo je u prošlosti mnogo veće nego danas, tj. sve dok nisu posječeni ostaci prašuma i stare sastojine. Danas, na tom području imamo uglavnom mlade i srednjodobne sastojine, a malo dozrelih. Te šume, nekad slavne po odličnoj slavonskoj hrastovini, danas su svijetu poznatije po štetama od gubara i drugih štetnih insekata. Hrastove šume na području Panonske nizine u toku prošlih stoljeća razvijale su se samo pod utjecajem prirodnih faktora. U ogromnom području rasle su prašume na plodnom tlu. Poplava i mulja bilo je vjerojatno manje nego danas, jer se i u gornjim perimctrima rijeka i potoka šuma. malo eksploatirala. Šuma je tada potpunije štitila tlo od površinskih hidroerozijskih procesa na obroncima brda. U doba vegetacije, vode su se u šumama zadržavale vjerojatno manje nego danas. U njima je vladala bolja biogeocenotska ravnoteža: odraz dobre ustaljencsti odnosa između tla, klime, flore i faune. Kad se povećao broj pučanstva, iskrčene su velike površine šuma za ratarske kulture, livade i pašnjake. U doba osnivanja Vojne krajine započelo je jače naseljivanje ravnica. Potrebe za poljoprivrednim proizvodima i novim površinama sve su više rasle. Krupno drvo nije imalo veliku prođu. Sjekla su se većinom tanja stabla u blizini sela, a deblja i lošija se ostavljala. Kupac nije mogao lako doći do šume, ni drvo na velika svjetska tržišta, pa je eksploatacija bila malena. Osamnaesto je stoljeće velika prekretnica za opstanak i razvitak posavskih šuma. Otvorene su jake prometne žile prema Jadranu, prema svjetskim morima i svjetskim trgovinskim središtima. Godine 1726.—1732. izgrađena je karolinška cesta Karlovac—Kraljevica i g. 1774.—1798. Karlovac—Senj, a godine 1803.—1809. lujzinska cesta Karlovac—Rijeka. Pola stoljeća kasnije, izgrađene su željezničke pruge: Beč—Trst g. 1846, Zidani Most—Zagreb g. 1862, Zagreb—Sisak g. 1888. i zatim Zagreb—Rijeka g. 1878. Sava od Beograda do Siska bila je plovna za šlepove. Put u slavonske šume bio je gotovo posve otvoren. Slavonska hrastovina mogla se preko Sredozemlja, Budimpešte i Beča eksportirati širom čitavog svijeta na velika skladišta. Bilo je to otkriće za s v j 2 t s k i kapital. Otvoriše se srednjoj Evropi nova vrata svjetske trgovine za stjecanje kapitala. U Posavinu nagr |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 4 <-- 4 --> PDF |
nule su velike svjetske firme, i sjekira je čvrsto udarila o stare hrastike. Francuska dužica, njemačka dužica, željeznički pragovi, bulovi, kasnije furnirska roba . . .; novac—doba—novac; sve više bilo je novca, sve manje robe, a sve veće cijene. Mrtvi kapitali pretvoriše se u žive kapitale zapadnog svijeta. Bila je to »fabrika zlatnih kruna«. U zemlji je od tog bogatstva razmjerno malo ostalo: obrambeni savski nasipi, putovi, škole, drvarska industrija. Ove šume bile su u toku stoljeća svjedok jakih okršaja. Uzduž granice nekad moćne turske carevine i duže vremena u njenom sastavu a kasnije u sastavu Vojne krajine, te su šume bile poprište krvave i mutne historije naše. Krajišnik je za dobivenu zemlju i drvo plaćao danak svojom vlastitom krvlju. U razdoblju od postojanja prašuma do danas, u posavskim šumama vršili su se vrlo različiti zahvati: krčenje, pojedinačne sječe stabala, primitivne (»grabežne«) eksploatacije i zatim loš i, konačno, suvremen biološki način uzga janja i pošumljavanja. Postojeći stariji podaci nam o uzgoju malo govore. Više možemo saznati o eksploataciji. Nema dovoljno ni pojedinačnih podataka, a pogotovo nema sistematski složenih. Ovaj naš kratak osvrt na eksploataciju, degradaciju i uzgoj posavskih šuma rezultat je razmatranja napisa uglavnom iz stručne literature, i nema pretenziju da dade historiju razvitka šuma i šumarstva Posavine. Građu za ovaj osvrt razvrstali smo u šest dijelova: 1. preborno iskorišćivanje, 2. eksploatacijske sječe, 3. problem podmlađivanja, 4. zahvati u mlađim sastojinama, 5. degradacija šuma, 6. njega i melioracija. 1. PREBORNO ISKORIŠĆAVANJE Uz iskrčene površine, pokraj naselja, vadila su se stabla pojedinačno: šušci i tanja stabla za ogrjev i građu, iz boljeg drva izrađivale su se vile i lopate. Postepeno sve više iskorišćuju se krupnija, dobra i zdrava stabla, ali većinom tanja. Rimljani su pred dvije hiljade godina odvozili čitava hrastova debla po Savi i Dunavu u Crno more i Sredozemlje: za izgradnju monumentalnih zgrada i brodova. U blizini naselja preostala su stara lošija stabla, oko 5—25 po ha, a zatim su i ova izvađena, a zemljište upotrebljeno za poljoprivredne kulture, livade i pašnjake. Prema podacima koje je sakupio S e 1 a k (1926), do početka XIX vijeka bio je zapadni dio Hrvatske najmanje 65"/» pod šumom. Od tada, prvi trgovci izabiru bolja stabla i izrađuju francusku dužicu, izvoze je kolima do Save, lađama do Siska, Kupom i kolima do Karlovca i kolima do mora. Njemačka dužica i trupci izvozili su se Savom i Dunavom u Peštu, Beč i Njemačku. Od izabranih oborenih stabala iskoristio se samo najbolji ili barem bolji dio, a ostatak je ostavljen u šumi. Drvo se mnogo iskorišćavalo i za potrebe krajiške vojne uprave. Stalna paša stoke i žirenje onemogućili su podmlađivanje mnogih progaljenih sastojina. Pod utjecajem neurednog prebornog iskorišćavanja, paše i žirenja, mnoga šumska zemljišta su degradirana i, konačno, posve iskrčena. Upotrebljivo zemljište djelomice se iskorišćavalo poljoprivredno, a ostalo (bare i jako poplavljeno) je napušteno. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Zato se preborna sječa morala prekinuti, izuzevši iskorišćavanje sušaca. U toku projektiranja i izgradnje željezničkih pruga prema moru, u polovini XIX vijeka, počelo se uviđati da se eksploatacija prašuma mora voditi po nekom redu. U vezi s tom zamisli i potrebom izgradnje željezničke pruge Zemun— Sisak i obrambenih nasipa, osnovan je godine 1871. fond starih šuma (»Šume krajiške investicione zaklade«). Ali zbog sloma na bečkoj burzi god. 1873. eksploatacijske sječe su u tim šumama obustavljene i postepeno kasnije nastavljene. 2. EKSPLOATACIJSKE SJEČE Eksploatacija starih slavonskih hrastika za trgovinu počela se naglije razvijati u XVIII vijeku, jaka je u početku XIX vijeka, progresivno raste, i u razdoblju god. 1860—1920., prema Markoviću iManojloviću, postiže vrhunac (98.000 ha), zatim opada, ali se opet nastavlja do naših dana sve dok nije i posljednji dobar stari hrast oboren. Takvi su postupci stvorili na šumskim zemljištima nepovoljan omjer dobnih razreda. U području brodske i petrovaradinske imovne općine od 134.000 k. j . hrastovih šuma bilo je godine 1869. oko 20.000 k. j . branjevina, 8.000 k. j . mladika, 2.000 k. j . srednjodobnih sastojina i 104.000 k. j . prašuma (Šum. list 1906.). Najviše se iskoristilo godine 1905. (Marković —Manojlović, 1929.). Prve se pilane počele graditi navodno godine 1862. Proizvodnja dužica dostigla je vrhunac u godinama 1890—1893: godišnje prosječno oko 25,000.000 komada francuske dužice i 1,000.000 akova njemačke (Se lak, 1926). Slavonska je hrastovina na svjetskim tržištima bila bez konkurencije. Nakon prebornih i eksploatacijskih sječa ostao je godine 1920. ovaj nenormalan odnos dobnih razreda u posavskim šumama (Marković — Manojlović 1929): starost godina do 40 41—80 81—120 121— ´%> 57,5 28,3 7,8 6,4 Prema Metlaševi m podacima (g. 1926.), eksploatacija je ukupno progutala preko 12,000.000 m;! najfinijeg tehničkog drva starih hrastika; od 74.700 ha starih hrastovih šuma iz godine 1870. ostalo je potkraj godine 1925. samo oko 193.000 komada starih hrastova. Prejake sječe, degradacija šumskog zemljišta i loše stanje sastojina uzrokovali su veliku uzbunu među šumarskim stručnjacima. Petraci ć (1926) i Markovi ć (1927) napadaju sistem prostranih golih sječa; predlažu uvođenje sistema prirodnog podmlađivanja starih sastojina i prelaz na preboran način uzgoja. Ovaj pokret bio je reakcija na loše gospodarenje, pa se može jedino tako i protumačiti djelomično pogrešan prijedlog o uvođenju prebornog načina gospodarenja. U napisu »Kuda plovimo«, Ugrenovi ć (1927) postavlja pitanje: koja nas sila goni da hitno posiječemo naše stare sastojine; tempo sječe ne daje mogućnosti za valjano pošumljavanje i podizanje budućih šuma. Eksploatacija se vršila golom sječom uz predzabranu, koja je trebala trajati sedam godina. Ovakav zahvat mogao bi se nazvati: oplodna sječa u jednom sjeku, ili gola sječa s prirodnim podmlađivanjem i umjetnom nadopunom, ili oplodna sječa u jednom sijeku. Kupac je zbog podmlađivanja morao odstraniti »štetan podmladak« (uzgredne vrste drveća i grmlje), izuzevši na nižim zemljištima gdje se pretežno nalazio jasen. Ali prastari hrastici bili su većinom pre 403 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 6 <-- 6 --> PDF |
stari za potpuniju prirodnu obnovu i gdjekad tlo nije omogućilo podmlađivanje, pa je ovaj propis često bio bezuspješan. 3. PROBLEMI PODMLÄDIVANJA Godine 1846. prva skupština šumara Hrvatske otvorila je raspravu: kako treba gospodariti u starim hrastovim poplavnim šumama da se dobro podmlade. I kasnije se ovo pitanje sve više poteže, napose u vezi s predzabranorn, pa su se razvile žive diskusije među šumarskim stručnjacima. Ali loše političko- ekonomske okolnosti utjecale su da glas šumara nije došao do potpunog izražaja. Stare sastojine u prošlom stoljeću podmlađivale su se tako da je na poplavnim zemljištima uvedena predzabrana u toku oko pet godina i nakon gole sječe (oplodna sječa u jednom sijeku) zabrana. Na pojedine takve površine često se naseliše »bijele vrste drveća« (jasen, topole i vrbe). Malobrojan hrast nije se lako mogao osloboditi od potiskivanja drugih vrsta drveća, grmlja i korova, pa je trebalo prethodno ili naknadno vršiti »čišćenje«. Zbog velikih troškova u spašavanju hrasta od jasena, brijesta, graba i korova kao i zbog poteškoća prirodnog podmlađivanja, sve više se poklanja pažnja ručnom podmlađivanju. Kozara c (1896) navodi da su se posavske šume (prije razdiobe na državne i imovinske) podmlađivale prebornim sječama: šuma površine 300—500 k. j . stavila se pod zabranu ;drvo za ogrjev i građu davalo se korisnicima preborom, uglavnom tako da se najprije povadila »bijela šuma« (jasen, brijest, grab), a zatim hrastovi. U toku 10—15 godina razvili su se hrastici s 10—20% »bijele šume«. Nakon razdiobe šuma, umjesto tzv. preborne sječe u državnim šumama uvedena je gola sječa s petogodišnjom predzabranorn a da se prethodno nisu posjekla stabla uzgrednih vrsta drveća, i tako su se ponegdje stvorile više jasenove sastojine nego hrastove. To je bilo uzrokom da se pojavilo »jasenovo pitanje«, pa se u pojedinim sastojinama vršilo čišćenje određenog postotka jasenovih stabala. Takav postupak bio je tada za- šumarstvo dobar ali preskup, pa se u kupoprodajnim ugovorima odredilo da kupac u sječini obavi čišćenje. Posljedica je većinom bila ta da se zbog šablonskih zahvata stvoriše gotovo čisti hrastici. Praznine su popunjavane sjetvom pod motiku, u jako zakorovljenim tlima sadile su se biljke. Na temelju svojih opažanja i razmatranja, Kozara c se oborio na težnju za stvaranjem čistih hrastika: hrast može podnositi polusjenu u toku prvih godina kad se postepeno oslobađa; on brže prirašćuje u smjesi nego u čistim kulturama. Utvrdio je nadalje on da se niže redovno zamočvare, pa se tu nasele jasen, joha i vrbe. Kozara c (1886) razlikuje četiri tipa posavskih sastojina: 1. sa 10lJ/o jasena i brijesta na sušem tlu; 2. sa 30—4C);l/o jasena i brijesta na vlažnijem tlu; 3. učešće hrasta i jasena je podjednako na vlažnom tlu; 4. gotovo čiste jasenove sastojine na vrlo vlažnom tlu. Najljepše i najbolje bile su one sastojine, u kojima je hrast bio u smjesi s 30—40°/o jasena i brijesta. Pisac preporuča da se jasen unosi na mokra staništa, jer hrastov žir unište led i voda ako poplava traje do lipnja. Na pojedinim nepoplavljenim zemljištima, osobito u posjedu imovnih općina, nakon gole sječe i krčenja uvedeno je šumsko-poljsko gospodarenje: 404 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 7 <-- 7 --> PDF |
nekoliko godina ratarske kulture, a zatim se vršila sjetva ili sadnja hrasta (Divljak, 1900). Na temelju opsežnih ispitivanja (Marković-Manoj- I o v i ć, 1929), preporuča se oplodna sječa u dva sijeka s kratkom podmladnom dobom. Petrači ć god. 1926. predlaže oplodnu sječu s duljom podmladnom dobom i prebornu sječu. U novije doba (po S m i 1 a j u, 1939) nastoje se stvarati mješovite sastojine hrasta prirodnim podmlađivanjem uz petogodišnju predzabranu i pripremu tla (ugon svinja) i zatim zabranom; čistine se popune sjetvom i, po potrebi, sadnjom. Na tlima koja su obrasla jakim korovom i predrastom vršilo se šumsko-poljsko gospodarenje uz prethodnu pripremu tla. Zatim se obavljala njega podmlatka. Pod utjecajem Instituta, tačnije, Sumsko-pokusne stanice u Vinkovcima, god. 1950. bila se pokusno počela uvoditi mehanizacija pripreme tla i sadnje ne samo zbog pošumljavanja domaćim vrstama drveća nego, još više, za osnivanje plantaža topola. 4. PROBLEMI ZAHVATA U MLAĐIM SASTOJINAMA Da bi se sastojine mogle što bolje razvijati u skladu sa ciljem gospodarenja, vršila su se čišćenja i prorede. Prorede u daljnjoj prošlosti obavljale su se: 1. zbog namirivanja domaćeg stanovništva ogrjevom i tanjom građom, 2. zbog bolje koncentracije prirasta na hrastu. Proredom su mnogo vađena suha stabla u bližim predjelima. Čišćenju je bila svrha da se vađenjem »bijele šume« oslobodi hrast. Kao uzgojni postupak vršile su se uglavnom niske prorede sve do nedavna, ponegdje sve do naših dana. Zbog vađenja stabala za ogrjev i pod utjecajem niske prorede, u pojedinim mješovitim sastojinama gotovo su posve nestale uzgredne vrste drveća. Tako su dvoslojne i višeslojne mješovite sastojine pretvorene u čiste ili gotovo čiste jednolične u kojima se zbog pregustog gornjeg sklopa često nisu mogli dovoljno razviti hrastove krošnje. Hankony i (1890) saopćuje za šume u slavonskoj Podravini da se obavlja čišćenje grmlja, topola i vrba, a prorede se gotovo ne vrše u mladim sastojinama zbog velikih troškova. K o z a r a c (1896) je već tada bio protiv nastojanja da se čišćenjem stvaraju čisti hrastici, i to na temelju ovih razloga: 1. pridružene vrste drveća mogu podići šumsku rentu, 2. hrast u smjesi ima bolji prirast, 3. otpornost sastojine je bolja, 4. vjerojatno će jasenovina, brestovina i druge vrste drva imati u budućnosti veću upotrebljivost i veću cijenu nego do tada. U doba kad su se biološke nauke tek počele jače razvijati u šumarstvu i kad se nije mogla predvidjeti velika potražnja za tzv. sporednim vrstama drveća, takav smion stav i zaključak pokazuje kako je ovaj naš stručnjak i književnik već u prošlom stoljeću bio dobar biolog i odličan ekonomist. Isti pisac preporuča da se u mladićima ne vrši čišćenje pridruženih vrsta drveća ako nisu starije (tj. više) od hrasta i ako im je smjesa do 50%. Od 60—80. dine starosti treba biti više hrasta u sastojini, prosječno 70%, jer mu tada počije vrijednost brže rasti. Potkraj XIX vijeka, izbilo je tzv. jasenovo pitanje. Razvila se bojazan da će jasen ugroziti hrast. Benakovi ć (1885) prvi je upozorio da jasen nije štetan hrastu. Na temelju opažanja, Kozar ac (1896) je dao pravo mjesto jasenu i odredio njegovu ulogu na pojedinim staništima. Neshvaćen morao je svoje gledište potanje obrazlagati u diskusijama na temu »Fraxinus excelsior strašilo«. A i kasnije, u toku prva dva decenija ovog stoljeća, pojedini stručnjaci morali su ustati na obranu jasena, ističući biološko-uzgojne i trgovinsko-industrijske razloge. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Tretirajući problem proreda, Z e z u 1 k a (1915) saopćuje da starih hrastovih šuma ima sve manje, i zato treba uvesti prorede. Prorjeđivanje može se započeti u pedesetoj godini sastojine, da na ugiba potisnuto drveće; prije se ne može započeti jer su šumarije odviše opterećene drugim radom. Idućim proradama treba utjecati na prirast glavnog dijela sastojine, ali sklop mora biti dovoljno gust tako da se ne razvijaju novi izbojci (živici) na deblima. Topolu ne trijebiti kao do sada, jer pod njom nije ugrožen hrast; također se ne smije uništavati ni klen, sve do se ne počne sušiti. Grab je potreban zbog zaštite tla sve do konca ophodnje, jer hrast u smjesi s grabom postigne veće visine i bolji oblik. S brijestom treba obzirno postupati. Pisac zagovara uglavnom nisku proredu, ali ona mora imati u prvom redu uzgojnu svrhu a ne zadatak namirivanja ogrjevom. M i 1 e t i ć (1922) preporuča rano i intenzivno čišćenje sastojina do četrdesete godine (»sitna proreda«), naročito radi oslobađanja hrasta od konkurencije breze, ive i topole. Čišćenje se moglo vršiti tamo gdje je bila velika potreba za ogrjevom. Jošove c (1924) upozoruje da se u prorijeđenim sastojinama stabla suše, jer sastojine nisu bile pravodobno čišćene; a kod obavljanja proreda nije se omogućio normalan razvitak hrastovim krošnjama. Markovi ć i Manojlovi ć (1929) preporučuju uvođenje visoke prorede tako da omjer hrasta prema drugim vrstama drveća bude biološki dobar do konačne sječe. Šokčevi ć (1939) iznosi da se iskorišćavanja državnih šuma putem proreda započelo uglavnom godine 1922., a dotle su se vadila suha stabla. Osnovni razlog proširivanju proreda bile su velike potrebe na ogrjevu u pripojenoj Vojvodini, za vojsku u Beogradu i zbog prihoda, jer je starih šuma za sječu bilo malo. Prorede su se vršile uglavnom u onim predjelima koji su bili bliže plovnim rijekama, cestama i željeznici, dok su u drugima čak 70—80 godišnjim sastojinama trunula suha stabla. U daljnjoj fazi razvitka šumske privrede, prema Smilajevi m (1939) konstatacijama, nakon čišćenja započinje se u 20—30. godini prorjeđivati. Za mješovite sastojine pisac predlaže visoku proredu. Stvaranje čistih hrastika i niske prorede utjecale su da se sastojine i tlo sve više degradiraju, podmlatka tu gotovo nema, krošnje stabala u gornjem sastojinskom sloju nisu dovoljno razvijene, pa je potrebno da se zbog stvaranja boljeg tla i povoljnije sastojinske klime stvore bolje okolnosti. Zato se za mlađe degradirane čiste hrastike preporuča podsadnja drugim vrstama (Lončar , 1949., Babogredac, 1952). 5. DEGRADACIJA ŠUMA Na razmjerno velikom dijelu nizinskog područja Posavine hrastove šume bile su u raznim stadijima degradacije. Pod utjecajem antropogenih, biotskih i abiotskih faktora smanjivao se opstanak i razvitak ne samo hrasta nego i jasena. Brijest naglo nestaje. Biološki opstanak ovih šuma bio je ozbiljno ugrožen; u mnogim je sastojinama onemogućeno normalno gospodarenje (S p a i ć 1955). To je bila katastrofalna pojava za šumarstvo istočnog dijela naše zemlje. Pojedina područja nizinskih šuma dobra za proizvodnju prvorazredne hrastovine postala su nepodesna za optimalno podmlađivanje autohtonih vrsta drveća. Starih hrastika gotovo više nema. Srednjodobne i mlađe sastojine prevla |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 9 <-- 9 --> PDF |
davaju. Svjetska historijska slava naših hrastovih šuma je ugasnula, one su danas poznatije zbog šteta od gubara i degradacije; svjetska inozemna literatura o tome govori mnogo (K 1 i m e s c h 1924., Josifović 1927., Ton 1927., Po skin 1931., Barbey 1934., Pavari-de Philipis 1941., i dr.). Prema podacima koje su dali Marko vić i Manojlović (1929), od 1909. do 1926. u Hrvatskoj je izvađeno posušenih hrastovih stabala oko 1,730.000 m3, na površini 158.C21 k. j . 30—100 godišnjih sastojina, najviše između god. 1909—1916. i 1920—1923. Podataka za daljnja razdoblja nema dovoljno. Na temelju podataka, ´koje je sakupio Vajd a (1948. i 1952.), u razdoblju od godine 1920. do 1948. posušilo se oko 2,035.000 m1 brijestova u šumama NR Hrvatske, najviše u području lužnjakovih šuma, pa je tako hrast u mješovitim šumama još više ugrožen. U posavskim šumama, prema Manojlovićevim podacima, tok sušenja hrasta bio je ovaj: god. 1910. drvna masa 42.669 m3 god. 1918. drvna masa 65.129 m» „ 1911. „ „ 203.939 „ „ 1919. „ 106.185 „ „ 1912. „ ,, 161.590 „ „ 1920. ,, 28.279 , „ 1913. ,, „ 38.973 „ „ 1921. 18.264 , M „ 1914. ,, ,, 26.187 „ „ 1922. „ 80.023 , „ 1915. „ „ 43.933 „ „ 1923. ,, 187.022 i ,, 1916. ,, u 159.142 „ „ 1924. ,, 360.849 , „ 1917. „ „ 99.619 „ „ 1925. „ 109.245 i Ukupno 1,731.043 m« Koji su uzroci toliko jake degradacije? U poremetnji prirodnih odnosa redovno djeluje više faktora, od kojih je često jedan najznačajniji. Na degradaciju posavskih šuma utjecali su antropogeni, biotski i abiotski faktori, u daljoj prošlosti uglavnom zasebno, a kasnije sve više kompleksno; jer inače se ne može protumačiti kako se moglo dogoditi da se na velikim površinama najboljih staništa u našoj zemlji degradiraju čitave sastojine, dok je istodobno u nekim drugim zemljama Evrope hrast relativno dobro održao svoju biološku otpornost prema jakim klimatskim promjenama, insekatskim štetnicima i gljivičnim oboljenjima. Sušenje slavonskih hrastika je nakon Oslobođenja veoma smanjeno tretiranjem šuma protiv gubara kemijskim preparatima iz aviona (Spaić, Androić, Kovači ć). Tok degradacije može se, s uzgojnog gledišta, protumačiti ovim utjecajima (vidi cit. lit. u ediciji našeg Instituta »Masovna pojava i suzbijanje gubara« 1953.): a) Antropogeni faktori 1. Brzi tempo masovnih sječa u starim hrasticima onemogućio je redovan tok pošumljavanja i koncentraciju pažnje stručnog osoblja na razmatranje o problemima obnove, njege i zaštite šuma. »Gole sječe s prirodnim podmlađivanjem « često nisu mogle valjano obnoviti sastojine. A težnja da se, po stranim uzorima, stvore čiste sastojine od financijski najvrednijih vrsta drveća utjecala je da su ponegdje osnivane monokulture hrasta. 2. Čišćenje šuma od tzv. bijelog drva, zbog spašavanja ugroženog hrasta, i niske prorede stvorili su čiste i pretežno čiste hrastike, jednoličan sklop s |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 10 <-- 10 --> PDF |
nedovoljno razvijenim krošnjama i korijenjem hrasta, s nepovoljnijom sastojinskom klimom i lošim razvitkom tla. 3. Dubokim kanalizacijama snižena je ponegdje razina donje vode te je za drveće, u starijim i srednjodobnim sastojinama, bio mnogo izmijenjen režim vlage u tlu. Izgradnja obrambenog nasipa uz Savu spriječila je ponegdje brzo otjecanje poplavnih voda u korita vodotoka, pa su one često i u doba vegetacije onemogućile redovan tok pedogenetskih procesa, bioloških funkcija korijenja i razvitka podmlatka. 4. Preopterećenost nekih sastojina pašom krupne stoke utjecala je da je rahlost tla postala manja, smanjen je kapacitet za vodu i zrak, mikrobiološka aktivnost u tlu je oslabila. b) Biotski faktori 5. Zbog promjene nekih klimatskih faktora, napose zbog viših temperatura i češćih suša (Vajd a 1948) neotporne sastojine još više oslabiše, a štetni se insekti namnožiše. Masovni napadaji insekata na prvo mlado lišće, zatim napadi pepelnice na drugo mlado lišće, ponekad nekoliko godina uzastopce, k tomu podzemne parazitske gljive — sve to još je više utjecalo na slabljenje otpornosti hrasta. 6. Ugibanje brijesta i ponegdje sušenje jasena ponegdje je znatno smanjilo obrast i sklop i tako povećalo neotpornost sastojina. 7. Niske prorede utjecale su da krošnje nadstojnih i srednjostojnih hrastova, napose u umjetno osnovanim čistim sastojinama, nisu bile dovoljno razvijene, korijenov sistem nije imao dovoljno prostranstva u mladosti za razvoj, pa drveće nije bilo dovoljno vitalno. Nakon sušenja brijesta i jasena ili nakon visokih proreda otvorio se gornji sklop, ali relativno stare krošnje i korijenje nisu mogli reagirati proširivanjem svojih organa. Preostali hrastovi prilagođivali su se pojnajviše tako da su iz proventivnih pupova stvarali živice koji su zatim razvijali deblje grane; tako se doduše povećao transpiracijski aparat, ali iskvario kvalitet debla, vrhovi stabala su se sušili. 8. Pojedine degradirane sastojine osvojili su u donjem sloju trn, glog i dr. Zbog loše provedenih oplodnih sječa i zbog nedovoljnog ili prekasnog čišćenja u pojedinim sastojinama prevladao je grab. c) Abiotski faktori 9. Zbog sniženja razine donje vode (kanalizacijom) i zbog zadržavanja gornje vode u prirodnim depresijama za vrijeme vegetacije i pod utjecajem prekomjernog broja stoke ponegdje je bio izmijenjen režim vode i zraka u tlu. 10. Sušenje hrasta, brijesta i jasena, jake sječe i tzv. kvalitetne sječe najboljih stabala odviše su otvorili sklop krošanja. Zato je izmijenjen ne samo kompleks mikroklimatskih faktora nego i pedoloških, napose u čistim i jednoličnim sastojinama. Općenito: na degradaciju i deklasifikaciju pojedinih hrastovih sastojina istosmjerno je utjecalo mnogo činilaca podneblja, tla, životinjskog i biljnog svijeta pod posrednim i neposrednim negativnim utjecajima čovjeka, djelomice J bez njegova utjecaja. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 11 <-- 11 --> PDF |
6. NJEGOVANJE I MELIORACIJA Zametak intenzivnije njege stvarao se u drugoj četvrtini ovog stoljeća. Razdoblje intenzivnije njege i melioracije posavskih šuma razvija se uglavnom nakon sječe većine starih hrastika i prestanka tzv. kvalitetnih sječa. Prijašnje uzgojne sječe u mladim sastojinama: čišćenje »bijelog drva´< i niske prorede ne možemo smatrati njegom u suvremenom smislu,, jer je čišćenje imalo pretežno zadatak da se stvaraju »čišće sastojine«, a prorede su služile prvenstveno namirivanju potreba na ogrjevu i tanjoj građi za potrebe sela. Jak poticaj za intenzivniju njegu i melioraciju dao je Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH i njegove stanice: instruktažama, ekspertizama, rezultatima istraživanja i pokusa (Marki ć, Lončar, Babogredac, Dragi š i ć, H e r p k a, H a n z 1, Hren). Uvođenje nešablonske i vrlo intenzivne njege sastojina, primjena mehanizacije u pripremi tla za pošumljivanje, melioracije degradiranih tala i intenzivna njega sastojina, stvaranje velikih rasadnika, suvremeno osnivanje kultura topola, intenzivna zaštita sastojina aviometodom i mehaniziranim raspišivačima insekticida — sve to ukazuje da je šumarstvo u Posavini krenulo u novi pravac razvitka. Budućnost će pokazati koliko je šumska privreda u posavskoj nizini na novim temeljima krenula naprijed. U području Posavine pojavljuje se nov činilac koji će vjerojatno utjecati na razvitak šuma. Naime, u vezi s problemima bržeg unapređivanja poljoprivrede, već u doba prije I svjetskog rata a veoma intenzivno u novoj Jugoslaviji (od god. 1949. do danas) treba da se po projektima hidrotehničke melioracije unaprijedi razvitak ratarstva, voćarstva i stočarstva. Projekt iz god. 1958. predviđa stvaranje šest retencijskih prostora za višak poplavnih voda (Odransko polje, Žutica, Brezovica, Opeka, Ribarsko polje i Mokro polje). Izrađuju se detaljniji planovi hidromelioracije za čitavo slivno područje Save od Zagreba do Beograda. Kako će i koliko te melioracije stvarno utjecati na biogeocenozu isušivanih i poplavljivanih šumskih sastojina i, prema tome, na šumsku privredu, ne može se prosuditi samo na temelju izrađenih teoretskih analiza i razmatranja. UPOTREBLJENA LITERATURA Anić, M.: O proređivanju šuma u šumskoj upravi Draganec. Šum. list, 1931. Babogredac , Đ.: Melioracija degradiranih sastojina u bosutskom području. Šum. list, 1952. Barbey , A.: A l´ombre des chenaies de Slavonie. Journal forest Suisse, 1934. Dekanić , I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća u posavskim šumama kod Lipovljana. Šumarski fakultet, Zagreb, 1962. Divja´k, M.: Podmlađivanje šuma kod imovne općine Petrovaradinske. Šum. list, 1900. Ettinger , J.: Hrastt lužnjaci, Šum. list 1880. Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1890. G 1 a v a č, V.: Osnovno fitocenološko raščlanjenje šuma u Posavini. Šum. list, 1962. Hankonyi , S.: Šume u slavonskoj Podravini. Šum. list, 1890. H e s m e r, H.: Jugoslawiens Forst- und Holzwirtschaft. Berlin 1940. Deutscher Forst verein Jahresbericht 1939. Jošovec , A.: Sušenje hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu. Šum. list, 1924. Ka vina, K.: Odumirani slavonskych dubu. Veda prirod, 1933. Kalinić , M.: Prilog poznavanju šumskih tala bosutskog područja. Šum. list, 1960. 409 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Kesterčanek , F.: Prilozi za povijest šuma i šum. gospodarstva kod Hrvata. Šum. list, 1882. i 1883. Klimetsch , J.: Eichensterben in Jugoslawien. AUg. Forst, u. Jagd. Ztg. 1924. Ko z ar a c, J.: K pitanju podmlađivanja posavskih hrastika. Šum. list, 1886. O uz goju posavskih hrastovih sastojina u prvim periodima ophodnje. Šum. list, 1896. Lončar , L : O pravilnoj obnovi sastojina lužnjaka i graba. Šum. list, 1949. Manojlović , P.: Sadanje stanje hrastovih šuma u Slavoniji. Pola stoljeća šumar stva, Zagreb, 1926. Marković. Lj. i Manojlović, M.: Sušenje hrasta lužnjaka u šumama Hrvatske i Slavonije. Beograd, 1929. Me ti a š, J.: Slavonske stare hrastove šume, eksploatacija i kretanje cena u prošlo sti. Pola stoljeća šumarstva, Zagreb, 1926. Miletić , 2.: O sitnim proredama. Šum. list, 1922. P a r t a š, I.: Hrast u visokoj šumi. Šum. list, 1898. Philip p is, A.: Querceti di Slavonia. La rivista forestale italiana, 1941. Petračić , A.: O uzrocima sušenja hrastovih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb, 1926. Rol, R.: Le deperissement des chenaies. Revue forest, franc. 1951. Selak, J.: Razvitak naše drvne industrije. Pola stoljeća šumarstva. Zagreb, 1926. Smilaj , I.: Način uzgoja i iskorišćavanja slavonskih hrastika. Šum. list, 1939. Spaić, Kovačevi ć, Vajda i dr.: Masovna pojava i suzbijanje gubara. Institut za šumarska i lovna istraživanja. Zagrebj 1953. Spaić , I.: Problematika zaštite šuma u NR Hrvatskoj. Šum. list, 1955. Š a f a r, J. i dr.: Šumarski elaborati za područje meliorativnih sistema Posavine. In stitut za šumarska i lovna istraživanja NRH 1949., 1958. i 1963. Š a f a r, J.: Šume na području Gornje Posavine u vezi s projektom hidrotehničke melioracije. Šum. list, 1960. Š o k č e v i ć, Gj.: Specijalno iskorišćavanje srednjodobnih slavonskih sastojina pu tem proreda. Šum. list, 1939. Ton, J.: Vsychany slavonskich doubrav. Ceskoslovensky les, 1927. Ugrenović , A.: Kuda brodimo. Šum. list, 1927. Vajda , Z.: Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih posavskih i donjo podravskih nizinskih šuma. Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH. 1948. Vajda , Z.: Uzroci epidemijskog ugibanja brijestova. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb, 1952. Yossifowitsch , M.: Le deperissement du chene dans les forets de Slavonic. Revue des eaux et forets, 1926. Zezulka : Proreda slavonskih hrastika. Šum. list, 1915. EIN RÜCKBLICK AUF DIE EXPLOITATION, DEGRADIERUNG UND ERZIEHUNG VON EICHENBESTÄNDEN IN DER SAVA-NIEDERUNG Zusammenfassung Die Eichenwälder der Sava-Niederung, längs der Grenze Kroatiens und Bosniens, wurden einstmal sehr bekannt durch die Einrichtung der Militärgrenze, bzw. durch die Kämpfe mit den Türken, als auch durch die grossen Vorräte an Masse und Wert des »slawonischen Eichenholzes«. Im laufenden Jahrhundert sind diese Wälder weit bekannter geworden, leider nach den verheerenden Schäden, die durch den grossen Schwammspinner und das Eingehen der Eichenstämme verursacht wurden. In den letzten zwei Jahrzehnten sind sie aktuell geworden durch die Ergebnisse einer systematischen Bekämpfung des grossen Schwammspinners vom Flugseug aus, auch durch die Bemühungen zur Durchführung zeitgemässer Wirtschaftspläne. In seiner Studie gibt der Verfasser einen zusammenfassenden Bericht über die Entwicklung der erwähnten Wälder seit Anfang des vorigen Jahrhunderts bis heute. Dieser Bericht wurde vom Verfasser in sechs Kapitel eingeteilt und zwar: Plenterausbeutung, Exploitationshiebe, Probleme der Verjüngung und Aufforstung, Eingriffe in die jüngeren Bestände, Degradierung der Bestände ,Waldpflege und — Melioration. Woraufhin der Verfasser die folgende aufklärende Frage stellt: Welche nachteilige Auswirkungen würde die Ausführung des Projektes der landwirtschaftlichen Hydromelioration in bezug auf die Entwicklung dieser Wälder nach sich ziehen? |