DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 4     <-- 4 -->        PDF

nule su velike svjetske firme, i sjekira je čvrsto udarila o stare hrastike. Francuska
dužica, njemačka dužica, željeznički pragovi, bulovi, kasnije furnirska
roba . . .; novac—doba—novac; sve više bilo je novca, sve manje robe, a sve
veće cijene. Mrtvi kapitali pretvoriše se u žive kapitale zapadnog svijeta. Bila
je to »fabrika zlatnih kruna«. U zemlji je od tog bogatstva razmjerno malo
ostalo: obrambeni savski nasipi, putovi, škole, drvarska industrija.


Ove šume bile su u toku stoljeća svjedok jakih okršaja. Uzduž granice nekad
moćne turske carevine i duže vremena u njenom sastavu a kasnije u sastavu Vojne
krajine, te su šume bile poprište krvave i mutne historije naše. Krajišnik je za dobivenu
zemlju i drvo plaćao danak svojom vlastitom krvlju.


U razdoblju od postojanja prašuma do danas, u posavskim šumama vršili


su se vrlo različiti zahvati: krčenje, pojedinačne sječe stabala, primitivne


(»grabežne«) eksploatacije i zatim loš i, konačno, suvremen biološki način uzga


janja i pošumljavanja. Postojeći stariji podaci nam o uzgoju malo govore. Više


možemo saznati o eksploataciji. Nema dovoljno ni pojedinačnih podataka, a


pogotovo nema sistematski složenih.


Ovaj naš kratak osvrt na eksploataciju, degradaciju i uzgoj posavskih


šuma rezultat je razmatranja napisa uglavnom iz stručne literature, i nema


pretenziju da dade historiju razvitka šuma i šumarstva Posavine. Građu za


ovaj osvrt razvrstali smo u šest dijelova:


1. preborno iskorišćivanje,
2. eksploatacijske sječe,
3. problem podmlađivanja,
4. zahvati u mlađim sastojinama,
5. degradacija šuma,
6. njega i melioracija.
1. PREBORNO ISKORIŠĆAVANJE
Uz iskrčene površine, pokraj naselja, vadila su se stabla pojedinačno: šušci
i tanja stabla za ogrjev i građu, iz boljeg drva izrađivale su se vile i lopate.
Postepeno sve više iskorišćuju se krupnija, dobra i zdrava stabla, ali većinom
tanja. Rimljani su pred dvije hiljade godina odvozili čitava hrastova debla po
Savi i Dunavu u Crno more i Sredozemlje: za izgradnju monumentalnih zgrada
i brodova. U blizini naselja preostala su stara lošija stabla, oko 5—25 po ha, a
zatim su i ova izvađena, a zemljište upotrebljeno za poljoprivredne kulture,
livade i pašnjake.


Prema podacima koje je sakupio S e 1 a k (1926), do početka XIX vijeka bio je
zapadni dio Hrvatske najmanje 65"/» pod šumom. Od tada, prvi trgovci izabiru bolja
stabla i izrađuju francusku dužicu, izvoze je kolima do Save, lađama do Siska, Kupom
i kolima do Karlovca i kolima do mora. Njemačka dužica i trupci izvozili su se
Savom i Dunavom u Peštu, Beč i Njemačku. Od izabranih oborenih stabala iskoristio
se samo najbolji ili barem bolji dio, a ostatak je ostavljen u šumi. Drvo se mnogo
iskorišćavalo i za potrebe krajiške vojne uprave.


Stalna paša stoke i žirenje onemogućili su podmlađivanje mnogih progaljenih
sastojina. Pod utjecajem neurednog prebornog iskorišćavanja, paše i
žirenja, mnoga šumska zemljišta su degradirana i, konačno, posve iskrčena.
Upotrebljivo zemljište djelomice se iskorišćavalo poljoprivredno, a ostalo (bare
i jako poplavljeno) je napušteno.