DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 41 <-- 41 --> PDF |
,2<2 naStt ptaköii BOROVE OSE PILARICE Diprion pini L. i Diprion sertifer Geoffr. Dr IVAN SPAIC UVOD Borovim iglicama hrane se mnogi insekti, no stepen njihove štetnosti je različit. Neki od njih mogu totalno obrstiti borove sastojine na velikim površinama pa ih svrstavamo u skupinu najvećih štetnika. To su gusjenice nekolicine štetnih leptira i pagusjenice obične i smeđe ose pilarice. O ova dva velika štetnika raspravlja se u ovom članku. Obična i smeđa borova pilarica (zolja, pilatka) Diprion pini L. i Diprion sertifer Geoffr. spadaju u familiju Diprionidae (ose pilarice), podred Symphyta (ose biljarice), red Hymenoptera (opnokrilci). Rodu Diprion pripada još nekoliko vrsta, koje žive na boru (D. simile, socium, pallidum i dr.), ali one po svom štetnom djelovanju daleko zaostaju iza dviju navedenih. D. pini i sertifer odavna su poznati u evropskoj šumarskoj praksi. Postoje podaci o kalamitetima, koje su oni prouzrokovali, unatrag više od 100 godina Rašireni su u čitavoj Evropi pa tako i kod nas. I u našim krajevima odavna se zna za štete na borovima od ovih osa pilarica. Poslije II .svjetskog rata imali smo masovnu pojavu ovih osa na više područja. Naročito je poznata masovna pojava D. pini u Srbija na Maljenu, koja je započela oko god. 1950. i trajala nekoliko godina tako da se radi spašavanja ugroženih borovih sastojina moralo primijeniti aviokemijsko suzbijanje pagusjenica. Istih godina u Srbiji je zabilježena pojava ove ose još u Dubočici i Rugovskoj klisuri, a u Hrvatskoj na Đurđevačkim pijescima. Osim ovih pojava na većim površinama, koje su registrirane u stručnoj štampi, često su ovi štetnici konstatirani u borovim kulturama na manjim površinama na području čitave države. Prema dosadašnjem iskustvu čini se da u Srbiji prevladava D. pini, a u Hrvatskoj D. sertifer. MORFOLOGIJA IMAGO — Kod svih osa biljarica pa tako i kod D. pini "i sertifer postoji spolni dimorfizam tako da se ženka i mužjak mogu lako razlikovati. D. pini — Ženka je duga 8—10 mm. Glava je crna, a ticala pilasta. Prsište je pretežno tamno,, skoro crno, osim pronotuma, koji je žut. Prednji i stražnji segmenti zatka su žuti, a središnji crni. Na kraju zatka s donje strane nalazi se leglica (ovipozitor) u obliku piliće, koja služi za prorezivanje iglica prigodom odlaganja jaja. Ženke su debele, teške. (SI. 1 a). Izradu ovog članka financirao je Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko, iz sredstava dobijenih od Sav. fonda za naučni rad. |