DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 41 <-- 41 --> PDF |
,2<2 naStt ptaköii BOROVE OSE PILARICE Diprion pini L. i Diprion sertifer Geoffr. Dr IVAN SPAIC UVOD Borovim iglicama hrane se mnogi insekti, no stepen njihove štetnosti je različit. Neki od njih mogu totalno obrstiti borove sastojine na velikim površinama pa ih svrstavamo u skupinu najvećih štetnika. To su gusjenice nekolicine štetnih leptira i pagusjenice obične i smeđe ose pilarice. O ova dva velika štetnika raspravlja se u ovom članku. Obična i smeđa borova pilarica (zolja, pilatka) Diprion pini L. i Diprion sertifer Geoffr. spadaju u familiju Diprionidae (ose pilarice), podred Symphyta (ose biljarice), red Hymenoptera (opnokrilci). Rodu Diprion pripada još nekoliko vrsta, koje žive na boru (D. simile, socium, pallidum i dr.), ali one po svom štetnom djelovanju daleko zaostaju iza dviju navedenih. D. pini i sertifer odavna su poznati u evropskoj šumarskoj praksi. Postoje podaci o kalamitetima, koje su oni prouzrokovali, unatrag više od 100 godina Rašireni su u čitavoj Evropi pa tako i kod nas. I u našim krajevima odavna se zna za štete na borovima od ovih osa pilarica. Poslije II .svjetskog rata imali smo masovnu pojavu ovih osa na više područja. Naročito je poznata masovna pojava D. pini u Srbija na Maljenu, koja je započela oko god. 1950. i trajala nekoliko godina tako da se radi spašavanja ugroženih borovih sastojina moralo primijeniti aviokemijsko suzbijanje pagusjenica. Istih godina u Srbiji je zabilježena pojava ove ose još u Dubočici i Rugovskoj klisuri, a u Hrvatskoj na Đurđevačkim pijescima. Osim ovih pojava na većim površinama, koje su registrirane u stručnoj štampi, često su ovi štetnici konstatirani u borovim kulturama na manjim površinama na području čitave države. Prema dosadašnjem iskustvu čini se da u Srbiji prevladava D. pini, a u Hrvatskoj D. sertifer. MORFOLOGIJA IMAGO — Kod svih osa biljarica pa tako i kod D. pini "i sertifer postoji spolni dimorfizam tako da se ženka i mužjak mogu lako razlikovati. D. pini — Ženka je duga 8—10 mm. Glava je crna, a ticala pilasta. Prsište je pretežno tamno,, skoro crno, osim pronotuma, koji je žut. Prednji i stražnji segmenti zatka su žuti, a središnji crni. Na kraju zatka s donje strane nalazi se leglica (ovipozitor) u obliku piliće, koja služi za prorezivanje iglica prigodom odlaganja jaja. Ženke su debele, teške. (SI. 1 a). Izradu ovog članka financirao je Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko, iz sredstava dobijenih od Sav. fonda za naučni rad. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Mužjak je manji (7—8 mm) i vitkiji. Čitavo mu je tijelo potpuno crno, a ticala široko dvostruko češljasta. (SI. 1 b). SI. 1 a SI. lb SI. 1. Diprion pini: 3) ženka, b) mužjak. Diprion sertifer: c) ženka, d) mužjak. Iz Eschericha. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 43 <-- 43 --> PDF |
D. sertifer — Ženka je duga 8—10 mm. Čitavo je tijelo u osnovi crvenkastocrno, a potpuno crn je samo stražnji dio prsišta i prvi segment zatka. Intenzitet crvenkaste, smeđe i crne boje veoma varira tako da postoje svjetliji i tamniji primjerci. Ticala su crna, pilasta. (SI. 1 c). Mužjak je dug 6—8 mm, obično potpuno crn, no ponekad su središnji segmenti zatka malo crvenkasti. Ticala su crna, dvostruko češljasta. (SI. 1 d). JAJA — su dugoljasta, bjelkasta. Po položaju jaja u iglici može se dosta sigurno odrediti, koja ih je od ove dvije vrste odložila. D. pini odlaže, naime, jaja u iglicu tako da se ona nalaze u nizu jedno do drugog. D. sertifer ih također odlaže u nizu, ali su ona međusobno razmaknuta prosječno za dužinu jajeta. (SI. 2). SI. 2. Jaja D. sertifer (a) i D pini (b). Iz Eschericha. LARVE — osa biljarica zovemo pagusjenice zbog toga što su slične larvama (gusjenicarna) leptira. Međutim gusjenice i pagusjenice mogu se sigurno razlikovati po broju nogu. Gusjenice, naime, najčešće imaju ukupno (prsne i* trbušne) 5—8, a pagusjenice 9—11, iznimno 4 para nogu. Pagusjenice Diprion vrsta imaju ukupno 11 pari nogu. Larve D. pini su zelenožućkaste boje. Sa svake strane duž tijela nalaze se dva niza crnih crtica ili točkica, koje obrazuju isprekidane linije. Larve D. sertifer su s gornje strane mutnozelene, s donje strane svjetlije. Duž leđa proteže se bjelkasta linija, a sa strana u visini stigma po jedna dosta široka, isprekidana crna linija. Larve ovih vrsta najlakše se razlikuju po boji glave. Ona je naime kod D. sertifer crna, a kod D. pini crvena ili crvenosmeđa. Odrasle larve ovih vrsta duge su oko 3 cm. (SI. 3). |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 44 <-- 44 --> PDF |
SI. 3. Larve D. pini (a) i D. sertifer (b). Iz Eschericha. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 45 <-- 45 --> PDF |
KOKON — Odrasla larva zapređe se u čvrstu čahuru — kokon — u kom se, prolazeći kroz stadije eonimfe, pronimEe i kukuljice, preobrazi u imago. Kokon je smeđe boje, dugoljast, na krajevima zaobljen, dug 8—10 mm. (SI. 4). SI. 4. Otvoreni i neotvoreni kokoni borovih pilarica. BIOLOGIJA D. pini ima kod nas dvije generacije godišnje, a u sjevernoj Evropi i višim brdskim polažajima jednu generaciju. Insekt prezimljuje u stadiju kokona u zemlji. Ose se pojavljuju u aprilu i maju. Ženke odlažu jaja u nizovima od 5—20 komada u iglice bora. Pri tome ženka napili iglicu i u nju uloži jaje tako da ono jednim dijelom strši iznad površine iglice. Uskoro se iz njih izlegu larve. One brste u skupinama. Ako ih se uznemiri, sve gotovo u isti mah zauzmu karakterističan položaj u obliku slova S. Time one nastoje zaplašiti svoje prirodne neprijatelje. U julu larve se zakukulje u kokonima, koji su kod ove generacije smješteni u pukotinama kore na deblu i granama ili između iglica. Ose izlaze početkom kolovoza i odmah odlažu jaja, iz kojih se za 10—14 dana izlegu pagusjenice. One brste sve do kraja oktobra ,a tada se spuste na zemlju te se začahure na tlu ili stelji i prezime kao eonimfe. U proljeće se zakukulje, a ose izlaze u aprilu i maju. D. sertifer prezimi u stadiju jajeta, što je kod osa biljarica veoma rijetko. U aprilu ili maju izlegu se pagusjenice. One brste oko dva mjeseca. Začahuruju se na stablu ili u tlu odnosno u četinku. Ose se pojavljuju u septembru i odmah odlažu jaja, koja prezime. Prema tome D. sertifer ima samo jednu generaciju godišnje. Međutim kod obje ove vrste, kao i kod drugih osa pilarica, listarica (Tenthredinidae) i uopće Symphyta poznato je tzv. preležavanje, koje trajanje razvoja generacije znatno produžuje. Insekt, naime, može u kokonu preležati jednu ili više godina i tek tada nastaviti razvoj. Poznate su ose biljarice, kod kojih čitava populacija obavezno preleži jednu ili više godina. Kod D. pini i sertifer preleži samo jedan i to manji dio populacije, dok se veći dio normalno razvija bez preležavanja. Postotak preležalih kokona varira u pojedinim godinama i lokalitetima. Nije rijetko da preleži čak jedna četvrtina ili jedna trećina svih kokona. Ovo je veoma važna činjenica, o kojoj uvijek treba voditi računa prigodom suzbijanja osa biljarica. Iz neoplođenih jaja D. pini i D. sertifer izlegu se također pagusjenice (partenogeneza), no iz njih se razvijaju isključivo mužjaci. 443 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Obje ove ose spadaju u grupu povremenih štetnika, koji se masovno pojavljuju u kraćim ili dužim vremenskim razmacima, a zatim ih opet za izvjesno vrijeme nestane. BILJKE HRANITELJICE Pagusjenice obiju ovih osa napadaju u prvom redu obični i crni bor, D. pini preferira obični bor, dok se D. sertifer jednako često može naći na jednom i drugom. Obje vrste napadaju također borovac, planinski bor i limbu. D. pini i D. sertifer su dakle u pogledu hrane vezane isključivo na nekoliko vrsta borova pa spadaju u skupinu oligofagnih štetnika. D. pini je, doduše, konstatiran također na arišu i duglaziji ,ali se na ovim vrstama ne može razviti. ŠTETE Stete uzrokuju pagusjenice brštenjem iglica. Veličina štete ovisi o jačini napadaja odnosno o stepenu defolijacije. Pagusjenice D. sertifer hrane se samo prošlogodišnjim i starijim iglicama, dok mlade ovogodišnje izbojke pošteđuju. Mlada obrštena stabla imaju zbog toga karakterističan izgled, budući da ostanu pošteđene samo iglice na vrho vima grančica. Pagusjenice D. pini I. generacije također izbjegavaju mlade iglice, ali pagusjenice II. generacije brste i njih i čak ih preferiraju starijim iglicama. Mlade pagusjenice obrste krajeve iglice, ali srednje rebro ne diraju. Ta rebra se ubrzo posuše te poput požutjelih savijenih niti ostaju na stablu. Obrštena su stabla zbog toga žutozelena. Odrasle pagusjenice požderu čitavu iglicu sve do rukavca. Na stablu se, prema tome, uvijek može raspoznati, gdje su brstile mlade, a gdje stare pagusjenice. (SI. 5). SI. 5. Diprion sertifer. Lijevo: brstenje mladih pagusjenica (srednje rebro pošteđeno). U sredini: brstenje odraslih pagusjenica (iglice potpuno obrštene sve do rukavca). Iz Schwerdtfegera. D. pini napada borove u svim dobnim razredima, a D. sertifer pretežno kulture. Šteta se očituje u gubitku prirasta. Međutim brstenje u ekstremno sušnim godinama može prouzrokovati i sušenje stabala, naročito u kulturama. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Osim toga na oslabljena stabla napadaju brojni sekundarni štetnici (Buprestidae, Curculionidae, Cerambycidae, Ipidae i dr.), što može bitno utjecati na veličinu štete, pogotovo jer se radi o četinjačama, a ne o listačama, koje mnogo brže regeneriraju asimilacione organe. D. pini ima dvije generacije godišnje. Njegove pagusjenice dva puta u istoj godini brste iglice pa ga prema tome treba smatrati opasnijim štetnikom od D. sertifer. Međutim ovaj posljednji javlja se pretežno u kulturama, koje su mnogo osjetljivije na oštećenja od starijih sastojina pa se tako njihova štetnost donekle izjednačuje. PRIRODNI NEPRIJATELJI U prirodi postoje mnogi organizmi, koji pomažu čovjeku u borbi protiv ovih opasnih štetnika. U jajima parazitira osica AchrysochareUa ruforum. Ona ima dvije generacije godišnje kao i D. pini pa uništava jaja obiju njegovih generacija. Zabilježeni su slučajevi da je ova csica totalnim parazitiranjem jaja na nekim lokalitetima sama likvidirala zarazu D. pini. Iz kokona je dobijeno preko 70 vrsta osa najeznica i muha gusjeničarki. Među osama najeznicama ističu se Microcryptus i Excenterus vrste, zatim Pimpla alternans, Microplectron juscipennis, a među muhama Sturmia inconspicua. Crveni šumski mravi naročito su korisni. Cesto puta su borove sastojine s kolonijama ovih mravi ostale sačuvane, dok su susjedne sastojine bez kolonija bile obrštene. Umjetnim naseljavanjem i razmnožavanjem crvene šumske mrave već se koristi u praksi za suzbijanje ovih i drugih štetnika. Prema podacima iz literature, korist od ptica u tamanjenju larvi nije dovoljno jasna. Izgleda da mnoge ptice izbjegavaju pagusjenice, budući da one u samoobrani izlučuju tekućinu neugodnog mirisa. Najkorisnije su sjenice i čvorci. Miševi i voluharice unište velik broj kokona, kada se oni nalaze u zemlji. Prema tome od ovih malih glodavaca naročito stradaju kokoni II. generacije D. pini, koja se čahuri isključivo u zemlji. Kokoni u zemlji stradaju također od parazitskih gljiva. Djelovanju gljiva naročito su izvrgnuti kokoni prigodom preležavanja. Od svih biotskih faktora koji djeluju u pravcu likvidiranja zaraze najvažniji su patogeni mikroorganizmi. Larve Diprion vrsta stradaju u masi od nekih epidemijskih bolesti, koje uzrokuju virusi i bakterije. Upravo su Diprion vrste bile objekt mnogih istraživanja o mogućnosti praktične primjene patogenih mikroorganizama za suzbijanje gospodarski važnih štetnika. SUZBIJANJE Predobrana 1) Podizanje pojasa listača oko borovih kultura — Svrha je ove mjere da se spriječi preletanje osa iz okolnih po´dručja u kulturu. Pojas mora biti viši od kulture i dovoljno širok. Za podizanje pojasa ne valja upotrijebiti topole, jer se time stvaraju povoljni uslovi za razvoj onih štetnih heterecičnih gljiva, čiji se razvojni ciklus odvija na boru i topoli. Izolacioni pojas listača ujedno će dobro poslužiti kao zaštita od drugih štetnika bora, a napose od šumskog požara. 445 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 48 <-- 48 --> PDF |
2) Naseljavanje crvenih šumskih mravi — U umjetno podignutim kulturama redovito nema kolonija crvenih šumskih mrava. Budući da su to veoma korisni insekti, treba ih umjetnim putom naseliti, a njihove mravinjake zaštićivati. Kemijske metode Pagusjenice se može sigurno uništiti prskanjem ili zamagljivanjem kakvim DDT preparatom. U kulturama se taj posao najbolje može obaviti aparatom »Fontane« ili ručnim zamagljivačem »Swingfog«, a u odraslim sastojinama aparatima većeg dometa. Tretiranje treba obaviti dok su pagusjenice još mlade. Prigodom suzbijanja osa pilarica treba voditi računa o preležavanju. Izvjestan dio kokona, naime, preleži jednu ili više godina. Zbog toga se može desiti da se unatoč potpuno uspjelom suzbijanju idućeg proljeća pagusjenice ponovno pojave. U tom slučaju tretiranje treba ponoviti. LITERATURA B es em er A. F. H.: Die Verbreitung und Regulierung der Diprion pini-Kalamität in den Niederlanden in den Jahren 1938—1941. Medeeling van het Comite ter bestudeering en bestrijding van insectenplagen in bosschen. No. 5/1942. Eliesc u G.: Beiträge zur Kenntnis der Morphologie, Anatomie und Biologie von Lephyrus pini L. Zeitschrift für angewandte Entomologie, Bd. XIX., Hft. 1-2/1932. Escheric h K.: Die Forstinsekten Mitteleuropas. Bd. V. Berlin 1942. FORESTRY COMMISSION: Leaflet No. 35/1955. Gösswal d K.: Physiologische Untersuchungen über die Einwirkung ökologischer Faktoren, besonders Temperatur und Luftfeuchtigkeit, auf die Entwicklung von Diprion (Lophyrus) pini L. zur Feststellung der Ursachen des Massenwechsels. Zeitschrift für angewandte Entomologie, Bd. XXII., Hft. 3/1935. Maksimovi ć M.: Pojava obične borove zolje na Maljenu. Šumarstvo 4/1951. Mamonto v D.: Uništavanje obične borove zolje na Maljenu aviometodom. Zaštita bilja 6—7/1951. Milevi ć K — Spasovi ć D.: Suzbijanje obične borove zolje (Diprion pini L.) na Maljenu. Šumarstvo 4/1954. Schwerdtfege r F.: Die Waldkrankheiten. Berlin 1944. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 49 <-- 49 --> PDF |
"3-z pccSloJtl Sumacätca DVA STOLJEĆA ŠUMARSTVA NA VELEBITU Šumsko gospodarstvo Senj je donijelo odluku da na svečan način obilježi dvijestogodišnjicu postojanja stručne šumarske organizacije na području velebitskih šuma. Ove se godine navršilo dvije stotine godina od osnutka Šuma rij e Krasno , koja danas organizacijski pripada teritoriji Šumskog gospodarstva Senj. Samu organizaciju proslave izvršilo je Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Senj. Prema programu proslava je održana u mjestu Krasno. Direktor Šumskog gospodarstva Senj inž. Juraj Paveli ć je priredio prijem u prostorijama Šumarije Krasno. Nakon toga je održana svečana sjednica Radničkog savjeta Šumskog gospodarstva Senj kojoj su prisustvovali članovi: inž. Stipe Tomljanović , predsjednik Radničkog savjeta i upravitelj Šumarije Krasno, D e v č i ć Nikola, Glavaš Ante, M e d a r i ć Ivan, M i š k u 1 i n Slavko (svi zaposleni u Šumariij Krasno), Mure ta Juraj, Rukavina Ivan, T o n- k o v i ć Mihovil (Crikvenica), G r a n i ć Joso (Jablanac), B o 1 o n i ć Ante (Krk), Vlastelić Ante, Vukelić Ivan (Lukac), Vulić Pave (Novi Vinodolski), Berket Ivan (Rab), Katalinić Ante, Katalinić Joso (Joka), P r p i ć Vlade, S a m a r ž i j a Jure, Tomljanović Marko (Senj). Sjednici savjeta prisustvovali su, uz direktora Šumskog gospodarstva Senj inž. Juru Pavelić a, još i neki članovi Upravnog odbora: Marković inž. Petar (upravitelj šumarije Senj), Š i m i č i ć Josip (upravitelj šumarije Rab), Tomljanovi ć Marko (upravitelj šumarije Jablanac) i Z o r ič i ć Franko (šef transporta Novi Vinodolski). Na ovoj svečanoj sjednici Radnički savjet je zaključio, da se nastavi rad na istraživanju povijesti šumarstva ovih krajeva i da se materijalno pomogne stručna štampa — Šumarski list. Nakon sjednice proslava je nastavljena u prostorijama krasnarskog Doma, gdje se u velikoj dvorani okupilo oko 300 učesnika, većinom šumarskih i drvarskih radnika zaposlenih u šumariji Krasno i drvarskom pogonu DIP-a Senj (pilana u Krasnom). U prigodno ukrašenoj dvorani bila je na zidu istaknuta parola u stihovima: »Nema ništa ljepše no stablo na stijeni i golet kad se šumom zazeleni.« Učesnike je pozdravio predsjednik Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Senj inž, Vilim Hible r i dao riječ inž. Vladimiru Severinskom , direktoru DIP-a Senj, da prikaze prisutnima svoje dosadašnje rezultate u istraživanju povijesti tamošnjeg šumarstva. Inž. Vladimir Seve r in s ki je održao slijedeći referat: |