DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Zato se preborna sječa morala prekinuti, izuzevši iskorišćavanje sušaca. U toku projektiranja i izgradnje željezničkih pruga prema moru, u polovini XIX vijeka, počelo se uviđati da se eksploatacija prašuma mora voditi po nekom redu. U vezi s tom zamisli i potrebom izgradnje željezničke pruge Zemun— Sisak i obrambenih nasipa, osnovan je godine 1871. fond starih šuma (»Šume krajiške investicione zaklade«). Ali zbog sloma na bečkoj burzi god. 1873. eksploatacijske sječe su u tim šumama obustavljene i postepeno kasnije nastavljene. 2. EKSPLOATACIJSKE SJEČE Eksploatacija starih slavonskih hrastika za trgovinu počela se naglije razvijati u XVIII vijeku, jaka je u početku XIX vijeka, progresivno raste, i u razdoblju god. 1860—1920., prema Markoviću iManojloviću, postiže vrhunac (98.000 ha), zatim opada, ali se opet nastavlja do naših dana sve dok nije i posljednji dobar stari hrast oboren. Takvi su postupci stvorili na šumskim zemljištima nepovoljan omjer dobnih razreda. U području brodske i petrovaradinske imovne općine od 134.000 k. j . hrastovih šuma bilo je godine 1869. oko 20.000 k. j . branjevina, 8.000 k. j . mladika, 2.000 k. j . srednjodobnih sastojina i 104.000 k. j . prašuma (Šum. list 1906.). Najviše se iskoristilo godine 1905. (Marković —Manojlović, 1929.). Prve se pilane počele graditi navodno godine 1862. Proizvodnja dužica dostigla je vrhunac u godinama 1890—1893: godišnje prosječno oko 25,000.000 komada francuske dužice i 1,000.000 akova njemačke (Se lak, 1926). Slavonska je hrastovina na svjetskim tržištima bila bez konkurencije. Nakon prebornih i eksploatacijskih sječa ostao je godine 1920. ovaj nenormalan odnos dobnih razreda u posavskim šumama (Marković — Manojlović 1929): starost godina do 40 41—80 81—120 121— ´%> 57,5 28,3 7,8 6,4 Prema Metlaševi m podacima (g. 1926.), eksploatacija je ukupno progutala preko 12,000.000 m;! najfinijeg tehničkog drva starih hrastika; od 74.700 ha starih hrastovih šuma iz godine 1870. ostalo je potkraj godine 1925. samo oko 193.000 komada starih hrastova. Prejake sječe, degradacija šumskog zemljišta i loše stanje sastojina uzrokovali su veliku uzbunu među šumarskim stručnjacima. Petraci ć (1926) i Markovi ć (1927) napadaju sistem prostranih golih sječa; predlažu uvođenje sistema prirodnog podmlađivanja starih sastojina i prelaz na preboran način uzgoja. Ovaj pokret bio je reakcija na loše gospodarenje, pa se može jedino tako i protumačiti djelomično pogrešan prijedlog o uvođenju prebornog načina gospodarenja. U napisu »Kuda plovimo«, Ugrenovi ć (1927) postavlja pitanje: koja nas sila goni da hitno posiječemo naše stare sastojine; tempo sječe ne daje mogućnosti za valjano pošumljavanje i podizanje budućih šuma. Eksploatacija se vršila golom sječom uz predzabranu, koja je trebala trajati sedam godina. Ovakav zahvat mogao bi se nazvati: oplodna sječa u jednom sjeku, ili gola sječa s prirodnim podmlađivanjem i umjetnom nadopunom, ili oplodna sječa u jednom sijeku. Kupac je zbog podmlađivanja morao odstraniti »štetan podmladak« (uzgredne vrste drveća i grmlje), izuzevši na nižim zemljištima gdje se pretežno nalazio jasen. Ali prastari hrastici bili su većinom pre 403 |