DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 50     <-- 50 -->        PDF

DVJESTOGODIŠNJICA ŠUMARIJE KRASNO
(Referat održan 11. IX 1966. u Krasnu)
In&. VLADIMIR SEVERINSKI


Kod proslave ove obljetnice morat ćemo se osvrnuti na ondašnje političke
prilike, zatim ćemo razmotriti stanje šumarstva ne samo u ovim krajevima
nego i u ostalim dijelovima naše zemlje i na koncu podrobnije analizirati ona
dokumenta, iz kojih možemo izvući zaključak da je šumarija Krasno formirana
prije 200 godina.


Kod političkih prilika imamo u vidu Vojnu Krajinu nastalu nakon propasti
nacionalnih država na Balkanu seobom pučanstva, koje je bježalo ispred
turskog zuluma. To pučanstvo se naseljavalo u rijetko napučene krajeve, te je
uz zatečeno domaće žiteljstvo pružalo ogorčen otpor daljnjoj turskoj najezdi.


Bečki dvor i austrijski vojni zapovjednici brzo su uočili neobičnu hrabrost
tih žitelja, pa su krajeve uz tursku granicu izuzeli ispod vlasti hrv. bana i sabora
te od njih formirali Vojnu Krajinu, koja se protezala od Jadranskog mora
do Rumunjske obuhvativši dio Primorja, Liku, Kordun, Baniju, Slavoniju,
Srem i Južnu Vojvodinu. Granica Vojne Krajine prema Turskom carstvu bila
je kroz stoljeća vrlo nestabilna, već prema tome kako je kojoj strani bila
sklona ratna sreća.


O počecima Vojne Krajine nisu historičari jedinstveni, dok jedni smatraju
početkom Vojne Krajine osnivanje kapetanata u Koprivnici, Križevcima i Ivanić
Gradu 1538. godine, to drugi vide početak Vojne Krajine u zauzimanju
Senja 1469. godine po Blažu Majeru jednom od vojskovođa ugarsko-hrvatskog
kralja Matije Koorvina. Međutim organizacija Vojne Krajine provedena je tek
1630. godine, kada je izdan statut Vojne Krajine u Regensburgu.


Ostaje historijska činjenica, da se na teritoriju Vojne Krajine s vremenom
razvila vojska visokih vojničkih sposobnosti, koja je za interese habsburške
dinastije bila kroz 3 i po stoljeća upotrebljavana ne samo u borbama protiv
Turaka, nego i po ostalim bojištima Evrope.


Na tom teritoriju sve je bilo sprovođeno u život putem vojničkih zapovjedi:
kako da se zemlja obrađuje, kada se sije i žanje, gdje i kada će biti sajamski
dan, gdje da se sagradi crkva i škola, pa je čak i za ženidbu trebalo odobrenje
zapovjednika kompanije. Disciplina je bila vrlo stroga i za najmanje
prekršaje primjenjivana je tjelesna kazna, a u težim slučajevima i smrtna.


Da bi vojnika bilo što više omladini je bio zabranjen polazak škola i učenje
obrta, zemljište koje graničar uživa pripadalo je caru, a graničar ga nije smio
napuštati. Tačno je međutim da graničar nikada nije bio kmet u u smislu feudalnog
odnosa u banskoj Hrvatskoj.


Izvjesna odstupanja od takvog strogog vojničkog života bila su jedino u
takozvanim vojno-krajišaim odnosno trgovačkim komunitetima. Naime neka




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 51     <-- 51 -->        PDF

mjesta kao Bag, Senj, Gospić, Otočac, Brinje, Ogulin, Karlovac, Koprivnica,
Bjelovar itd. dobila su stanovite privilegije sa ciljem da bi se unapredio obrt
i trgovina te stvorio srednji stalež po uzoru na evropske gradove. Građani ovih
mjesta bili su oslobođeni od ratne službe, za vršenje upravnih poslova birali
su svoje magistrate bili su oslobođeni od rabote i kuluka, sami su određivali
kontribuciju i vršili njezinu raspodjelu na građane tešu imali pravo na besplatno
drvarenje i nošenje sablje.


Ostali graničari van komuniteta bili su obavezni na ratnu službu od 16—60
godina starosti, na vojne vježbe, besplatan rad i podvoz, na ukonačivanje vojske
itd. Kao naknadu za te obaveze imalo je žiteljstvo među inim pravo na
građevno i ogrevno drvo te žirenje i pašu u carskim šumama.


Nova cesta u šum. predjelu »Jelovac«
Foto: Dipl. ing. Jure Pavelić


Vojna Krajina je tokom stoljeća doživljavala razne reorganizacije, od kojih
je za nas interesantna ona iz 18. stoljeća kada su formirane regimente ili pukovnije
sa svojom teritorijalnom nadležnošću, od kojih je na našem području
ostalo 11 i to: lička, otočka, ogulinska, slunjska, I. banska (u Glini), II. banska
(u Petrinji), gradiška, križevačka, đurđevačka, brodska i petrovaradinska. Od
svake ove regimente, kao što ćemo kasnije vidjeti, formirana je jedna imovna
općina nakon ukidanja Vojne Krajine. Regimente su se dijelile na kompanije,
pa je tako na našem području bila kompanija u Jurjevu i Jablancu. Otočka
pukovnija je spadala u karlovački generalat kamo su spadale i lička, ogulinska
te slunjska. U prošlom stoljeću je Vojna Krajina regulirana zakonima, kao
onim iz 1807. i 1850. godine, a posebni utjecaj na odnose u Vojnoj Krajini je
izvršen proglasom bana Jelačića 1848. godme, pod utjecajem revolucionarnih




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 52     <-- 52 -->        PDF

strujanja u Evropi, kada je u Provincijalu ukinuto kmetstvo. U Vojnoj Krajini


je tada graničar postao vlasnik svojega zemljišta, djecu je mogao slati u školu


i zanate, a riješen je i nekih drugih obaveza.


Naravno da je ovakav surov život našeg naroda, koji je često bio pogor


šavan ratovima sa Turcima, a i provalama Turaka u mirno vrijeme, gdje je


glad i neimaština bila redovita pojava, ostavio štetne tragove i na šumi. Ne


samo da se šuma često krčila i palila, da bi se došlo do pašnjaka i poljoprivred


nog zemljišta, nego se i potreba na drvetu podmirivala na neracionalan način.


Ovo se moglo tim više vršiti što o šumi nije nitko vodio nikakovog računa.


Postojala je doduše neka vrsta seoske milicije za čuvanje šume, no od toga, kao


što se vidi iz kasnijeg izvještaja šumarskih stručnjaka, nije bilo nikakve koristi


Sume uz more i postojeće komunikacije bile su devastirane.


Na prva organizirana gospodarenja sa šumom nailazimo tek početkom
osamnaestog stoljeća u drugim zemljama pa i kod nas. Međutim prve podatke


o šumama i trgovini drvetom nailazimo mnogo ranije. Tako je već u senjskom
statutu iz 1388. godine bilo propisano:

u članu 9, 11, 12, 13 i 17 da se trgovinom drveta smije, bez plaćanja
dažbina, baviti samo senjski plemić i to samo uo stanovitih ciuijina sorsortimenata
— u članu 121 odobrava se uvoz i izvoz drveta senjskim plemićima bez
plaćanja dažbina



u članu 122 određuje se taksa koju će trgovac plaćati plemstvu

no za nas je najinteresantniji član 128 u kojem je odobrena slobodna
sječa šume ne samo plemićima, nego i ostalim građanima senjskim s
tim, da su plemići imali pravo sjeći 8 dana prije ostalih građana iz čega
možemo zaKljučiti, da je u ono vrijeme bilo dovoljno šume, jer dalmatinski
statuti iz 13. i 14 .stoljeća već donose propise o čuvanju šuma.
Nadalje spominje Š u 1 e k, da je u članu 33 poznatog »Tripartitum«-a kojega
je izdao Vladislav II. Jagelović 1514. godine bila zabranjena sječa drveta
i napasivanje u tuđoj šumi.


Prve međutim vijesti o krasanskim šumama navodi Sladovi ć u »Povijesti
senjske i modruško-krbavske biskupije« da je Ferdinand I. 1527. godine
darovao senjskom kaptolu za »pođušje« svog šurjaka Ljudevita II. Krasansku
goru u senjskom »ujatu«. Kao što znamo Ljudevit II. je 1526. godine poginuo
na Mohačkom polju u borbi s Turcima.


Nešta ranije, to jest 1466. godine, spominju se za vladanja kralja Matije
Korvina dva mlina, pilana i stupa u Svici, što je sve darovano fratrima. Prva
pilana u ovim krajevima a vjerojatno i u čitavoj našoj zemlji podignuta je
1430. godine u Crikvenici.


U XV. i XVI. stoljeću poznata je živa trgovina drvetom u Senju, pa se spominju
i domaći trgovci kao Larić, Škalac, Barac, Mileusnić, Vlahović i Vranicani.


Pravo interesovanje za šumu nastaje međutim koncem XVII. odnosno početkom
XVIII. stoljeća. Uslijed sve veće upotrebe drveta i sve radikalnijih
sječa nastaje strah pred nestašicom drveta, pa u to vrijeme nastaju i prva djela
iz šumarstva od kojih treba naročito spomenuti »Svlvicultura Oeconomica« iz
]712. godine od H. C. C a r 1 o v i t z a, gdje on skreće pažnju na predstojeće
pomanjkanje drveta. Prva međutim šumarska knjiga na našem jeziku, kako




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 53     <-- 53 -->        PDF

navodi sam pisac, štampana je u Zagrebu 1866. godine, a to je »Korist i gojenje


suma« Bogoslava S u 1 e k a. o^nje


Iz XVIII. stoljeća potječu i prvi šumski redovi ,tako je 1732. godine donesen
šumski red za Istru, 1737. za varaždinski generalat, 1755. za slavonsku
Vojnu Krajinu 1764. privremeni, a 1765. definitivni šumski red za karlovački
generalat i 1767 za bakarski dominij. Već 1769. godine izdaje carica Marija
Terezija na kajkavskom jeziku neke vrste zakon o šumama, koji se ni e


Radnički savjet pred Šumarijom Krasno


mnogo razlikovao od spomenutih šumskih redova. Posebno su interesantne i
austrijske uredbe za Sloveniju iz 16. i 17. stoljeća. Naravno da tu treba spomenuti
i urbarske regulacije Marije Terezije iz 1755. godine u kojima su bili
uređeni odnosi između feudalaca i njihovih podložnika. Te regulacije sadržavale
su propise o pravu drvarenja, zabrani samovoljnog krčenja, odobravanju
sječe i naplati šumskih šteta, a svi ti propisi bili su razrađeni u kasnijim
austrougarskim zakonima.


Nas naravno najviše interesira Šumski red karlovačkog generalata jer je
s njim povezano formiranje šumarije Krasno. Događaji su se ovako odvijali
Na osnovu odluke carice Marije Terezije iz 1762. godine c zabrani izvoza hrastovme
sposobne za brodogradnju sastali su se iste godine predstavnici dvorskog
ratnog vijeća, dvorskog trgovačkog vijeća i nekih drugih oblasti, pa su
ustanovili stanje suma u pojedinim pokrajinama i dali prijedlog koje miere
treba poduzeti da bi se spriječio izvoz građe sposobne za brodogradnju a u
iskorištavanju i čuvanju šuma zaveo red. Na to je carica donijela odluku- da


451




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 54     <-- 54 -->        PDF

se ima pristupiti otkupu drveta uz primjerenu cijenu i to najprije iz šuma


Vojne Krajine, jer je tamo bila cijena najmanja, a drveta se najviše izvažalo,


da se naročito čuva drvo sposobno za brodogradnju i da se formira društvo


koje će se baviti brodogradnjom i koje će biti voljno preuzeti skladišta drveta.


Posebno se stavlja u zadatak komandantu karlovačkog generalata da imade


putem svojih inženjera mapovati šume karlovačkog generalata i sastaviti opise


tih šuma sa naznakom površine i stanja šuma, vrste drveta, kada se postizava


sječivost, za koje svrhe se drvo upotrebljava, koliko ga treba za vlastitu po


trebu, a koliko je prodavano, uz koju cijenu, dali je kakav red bio propisan i


kakove su štete.


Osim toga je stavljeno u zadatak i tršćanskoj intendanci, na koju je prenesen
sav nadzor nad gospodarenjem šumama, da osigura otkup drveta, da pripremi
potrebna skladišta i novčana sredstva za tu svrhu, da postavi potrebno
šumarsko osoblje koje će se brinuti o izvršavanju šumskog reda i da tom osoblju
izda potrebne instrukcije.


Na osnovu ovih naloga sastavio je inžinjer-major Pierke r izvještaj sa
opisom šuma i razdiobom u ćlstrikte za ličku pukovniju, otočku pukovniju ´
dio ogulinske pukovnije. U izvještaju se nalazi da su šume otočke regimente
podjeljene u 12 distrikata i osim toga kao posebni predjeli izlučeni Podgorje
i Senjska Draga. Granica otočkih šuma protezala se od Plitvičkih jezera — zapravo
od jezera Galovac, pa preko hrpta Plješivice — dakle ondašnjom turskom
garnicom do granice sa ličkom pukovnijom.


Kod opisa šuma otočke regimente naročito je istakuta uščuvanost tih šuma
na onom dijelu, koji zbog teške konfiguracije terena nije bio pristupačan za
eksploataciju. Naprotiv u predjelima gdje je bio moguć izvoz konstatirana je
devastacija, odnosno krajnje neracionalna sječa.


Već u izvještaju navedno je pitanje postavljanja »Waldbereitera« (lugara
na konju) i njima pripadajućih lugara. Imajući u vidu nalog carskog dvora da
se osigura što više hrastovine za brodogradnju, to je u izvještaju naročito
istaknuto da u »militarskim« šumama ima dovoljno hrastovine za brodogradnju,
a naročito da se odlični jarboli vanredne debljine i veličine nalaze u Konjskoj
Dragi. Osim toga spominje se hrastovina u četvrtom distriktu to jest u
Kosinju. Isto tako hrastovine ima kod Kutareva, Krasna, u Senjskom Bilu i kod
Melnica.


No da bi se mogla vršiti sječa i izvoz zrelih stabala konstatirano je, da su
postojeći putevi i vlake u tako lošem stanju, da ih je potrebno djelimično popraviti
i djelimično sagraditi nove, kod čega se navode četiri glavna puta za
otočke šume i to prema Stinici, Sv. Jurju, Senju i Povilama. Sastavljač ovog
izveštaja major Pierker navodi dalje da bi po zamisli »Waldmeistera« Franzonija
trebalo ukupno sagraditi 8 putova, koji bi prema troškovniku nekog
zidarskog palira iz Rijeke imenom Kollcnca stajali 66.000 forinti. Razmatra se
i način gradnje tih putova, da li ih raditi u vlastitoj režiji u kom slučaju ne bi
bili solidno izvedeni, jer se radi o erarskom novcu, a troškovi bi bili veliki zbog
teškog smještaja radnika u predjelima bez živeža i vode. Razmatra se nadalje
mogućnost davanja tih radova u zakup, u kom slučaju također ne bi bili solidni,
pa se kao najpovoljnije predlaže da se izgradnju tih putova povjeri vojnicima
graničarima uz cijenu od 10 novčića za jedan kvadratni hvat. Uz to bi
im se dao i alat. Kod toga se predlaže da se graničari skupljaju u veća naselja,
radi lakše obrane od razbojnika i radi lakše kontrole graničara po zapovjednicima
kompanija.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Predviđeni putovi bili bi: prvi iz Crnog Padeža preko Dušikrave u Rakovicu,
drugi iz Gornjeg Kosinja ispod Kozjaka preko Mirova u Stinicu, treći iz
Dolnjeg Kosinja preko Goljaka, Krasna, Krasanske Dulibe i Volarica u Jurjevo,
četvrti iz Kutareva do Krasna i dalje u Jurjevo, peti iz Otočca preko Kompolja,
Crnog Kala i Vratnika u Senj, šesti put bi imala biti vlaka iz Kapele preko
Jezerana, Vodoteča, Ribovca i Krivog Puta u Senj, sedmi od Male Javornice
preko Krmpota i Ledenica u Povile i osmi opet od Male Javornice preko Bijelih
Stijena, Mošuna, Pletena i Ledenica u Povile.


Nadalje izvještaj razmatra potrebu podizanja skladišta za drvo u pojedinim
lukama, pa se preporučuju otvorena skladišta i daju stanovite upute za
manipulaciju sa drvetom u tim skladištima.


Vrh Zavišana — meteorološka stanica


Osim toga podnosilac izvještaja traži mogućnost podizanja daljnjih pilana,
jer je potreba na daskama velika, no konstatira da nema nigdje prikladne tekuće
vode za pogon osim u Švici ,ali navodi da tu postoji već od ranije nekoliko
pila, a u blizini ima malo šuma, dok je privoz iz daleka težak.


Posebno se izvještaj osvrće na Podgorje i tvrdi da je taj predjel još prije
80 godina bio obrašten najdebljom i najljepšom šumom, ponajviše hrastovinom
i daje upute kako bi trebalo saditi žir, barem na onim mjestima kamo je voda
odnijela zemlju, te upozoruje na štetnost koza.


Ovaj izvještaj je nastavljen »opisom« šuma kojemu se prilaže karta sa
ucrtanim distriktima i putovima.


U opisu svakog distrikta navedeni su predjeli i doline koje on obuhvaća,
naznačena su brda kojima je omeđašcn, nadalje daje površina u jutrima te po
vrstama drveta broj stabala po jutru i ukupno. U nekim distriktima navedeno




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 56     <-- 56 -->        PDF

je stanje mladika a za sječivo drvo mogućnost njegove upotrebe. Na koncu je
za cijelu pukovniju načinjena rekapitulacija postojećeg i sječivog drveta sa
brojem stabala po pojedinim vrstama drveta. Vidimo iz toga da je ova prva
inventarizacija naših šuma izvršena brojanjem stabala, jer kubna mjera u šumarstvu
nije u ono vrijeme bila poznata, pa ni za gotove Sortimente, a metar
je kao što znamo uveden tek nakon francuske revolucije.


Redom od juga prema sjeveru bile su ove šume podijeljene u slijedeće
distrikte: 1) Ravni Padež, koji je približno zapremao današnje područje Mirova,
Lubenovca, Šatorine i dijela Štirovače. 2) Srakina Duliba je zapremala
područje Ledene Drage, Apatišana i Rainca. 3) Begovac—Konjsku Dragu i Lisine.
4) Kosinj — šumske predjele oko Gornjeg i Donjeg Kosinja. 5) Kutarevo


— predjele oko Kutareva. 6) Krasno — Krasnarsku Dulibu, Nadžak Bilo i Jelovac.
7) Zavižan — predjele oko Zavižana i Jezera. 8) Senjsko Bilo — Senjsko
Bilo, Senjsku Dulibu, Brušljan i Stubicu. 9) Ritovac predjele Miškovica, Vučjak
i dio brinjeske šumarije. 10) Crnac — šumske predjele od Jezerana prema Drežnici.
11) Kulivrat — Jasenovo Bilo, Ričičko Bilo i Dulibu, i 12) Velika Duliba
je zapremala šumske predjele oko Mošuna i Crnu Dragu. Distrikti Mrkopalj,
Drežnica, Brezna i Zagorje »padali su u ogulinsku pukovniju a Senjska Draga
je posebno izdvojena, jer se u to vrijeme vodio spor između Senja i Vojne Krajine
oko toga kome pripada Senjska Draga.
U navedenih 12 distrikata otočke pukovnije te u Podgorju i Senjskoj Dragi
nabrojeno je 20 miliona i 600 hiljada stabala, od čega otpada 10 miliona na
bukvu, 8,5 miliona na jelu i smreku, a ostalo na javor, hrast, jasen i druge
vrste drveta. Od toga je predviđeno za sječu 5,376.000 stabala od čega 2,400.000
bukve i 2,610.000 jele i smreke iz čega možemo zaključiti da ondašnji šumari
nisu bili zaintetresirani na poravak omjera u koriš četinjača. Podrobnije podatke
o površini šuma, obrastu sastojina te količini stabala po vrstama drveta
i pukovnijama dano je po ing. O. Piškoriću u Šum .listu 9—10/1965. godine, pa
ćemo to izostaviti.


Nakon što su prikupljeni svi izvještaji i prijedlozi sastala se 11., 16. i 23.
februara 1765. godine u Karlovcu mješovita komisija pod predsjedanjem komandanta
karlovačkog generalata generala Beka, a prisutni su bili viši oficiri
karlovačkog generata, inženjerski oficiri koji su sudjelovali u inventarizaciji
i mapiranju šuma te »Waldmeister« Franzoni. Zadatak je te mješovite komisije
bio, kako vidimo iz zapisnika, da regulira šumski red i vlake, da namjesti
»Waldbereitere« i »Forstknechte« u šumama karlovačkog generalata, da ustanovi
taksu za drvo koje se bude dovozilo u komercijal-magazine i da sredi odnose
sa Senjem. Ovaj zadatak je komisiji postavljen od carice Marije Terezije
s tim da ubuduće upravu nad šumama karlovačkog generalata vodi generalkomanda
u Karlovcu, da namješta šumare i lugare, dok će nadzor nad šumama
voditi »Waldmeister« Franzoni radi čega se dodjeljuje karlovačkom generalatu.


Nakon vijećanja doneesni su slijedeći zaključci:


1) Glede razmještaja šumara i lugara na temelju prijedloga Franzonija da
se od 3 uzeta šumara postavi jedan u Oštarijama za sve šume ličke pukovnijo,
jedan da se postavi u Krasnu za šume otočke pukovnije i Drežnicu i jedan u
Petrovoj gori za ostale šume ogulinske pukovnije i šume slunjske pukovnije.
Prvome šumaru da se dodjele dva strana i šest domaćih lugara, otočkom šu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 57     <-- 57 -->        PDF

maru četiri strana i osam domaćih lugara te trećemu jedan strani i četiri domaća
lugara. Svakom šumaru određena je godišnja plaća od 450 forinti, a
lugaru 120 forinti i stan odnosno stanarina.


2) Franzoni je sastavio nacrt instrukcija za šumare i nacrt šumskog reda
kao i cjenik drveta na panju, koje navedena komisija predlaže ratnom vijeću
na odobrenje.


U instrukciiama za šumare svih c. i kr. militarskih šuma u karlovačkom
generalatu, koje instrukcije imadu 27 članova, u prva četiri člana se šumarima
skreće pažnja da imadu savjesno i pošteno obavljati svoju dužnost, u 5. članu
im se zabraniuie bilo kakvo bavljenje trgovinom drveta, u 6. naređuje da se
sječa ima vršiti u doba godine, kako je propisano šumskim redom, da se prvenstveno
imadu iskoristiti vjetrolomi, suhari i oštećena stabla te da se na sječinama
ostavi dovoljno sjemenjaka, 7. da se opisom i procjenom predviđena sječiva
količina ne smije prekoračiti, 8., 9. i 10. vodi računa o mladiku, 11. član
brani šumarima i lugarima prisvajanje ovršina, 12. stavlia u dužnost sadnju
žira i biljaka, 13. član brani izradu šimle i dužice, a naročito špananje, 14. govori
o lovu, 15. da se kod izvlačenja ne bi sjekla mlađa stabla za podvaljke,


16. član preporuča da lugar stanuje u šumi, a šumar što bliže šume, 17. da
šumar za lugare sastavi dobre instrukcije i u koliko su n^ismeni da im svake
nedielje tako dugo čita, dok ne zapamte, 18. govori o zanljenama i nedjeliniim
izvještajima šumara, 19. o zabrani skitnje po šumama, 20. o otpustu iz službe
za nesavjesno vršenje dužnosti, 21. o doznačnici, 22. o prestanku važnosti do-
značnice, 23. govori o šumskoj taksi, 24. o popravcima puteva, 25. o zabrani
primanja mita, 26. o pregledu šuma po izaslaniku general-komande i 27. član
o zabrani udaljavanja šumara iz sjedišta bez pismenog odobrenja general-komande.
U šumskom redu koji ima 34 člana u prva četiri se govori o zabrani sieče
svježih stabala, a odobrava samo ležika i izvale, u 5. nalaže se stručni nadzor
nad šumama po šumarima kao i čuvanje po lugarima, u 6. se predviđa izuzetna
doznaka zdravih stabala, u 7. zabranjuje palenje plotova i ograda u zimi, u 8.
preporuča se izgradnja zatvorenih peći mjesto otvoren´h ognjišta, 9. član naređuje
da se koze zbog štetnosti imadu likvidirati za 6 godina, 10. zabranjuje
izgradnju stanova u šumi, naročito prema turskoj međi, 11. preporučuje sadnju
žira, bukvice, pitomog i divljeg voća te vrba, 12. daje upute za doznaku, 13
preporuča veće korištenje bukovine, pa i palenje ugljena, kako bi se oslobodile
vrednije vrste drveta, 14. zabranjuje palenje borovine za katran, 15. zabranjuje
upotrebu hrastovine, osim uz specijalnu dozvolu, a isto tako u 16. briiesta i
jasena, u 17. članu se odobrava graničarima čišćenje vlastitog zemljišta od
bukve, jasike i lijeske, u 18. se zabranjuje podbjeljivanje, u 19. se naređuje
ostavljanje međašnih stabala, u 20. se zabranjuje sječa stabalaca za učvršćivanje
sijena, u 21. se odobrava ispaša samo u bukovim šumama, u 22. se odobrava
izrada obruča samo od bukve i lijeske, u 23. članu odobrava se sječa
samo od studenoga do veljače, a u drugo doba godine samo izuzetno i to kad
mjesec pada. Kod tog propisa moramo se osvrnuti na jedno praznovjerje, koje
nije bilo rasprostranjeno samo u našim krajevima, nego je bilo poznato i u
ostalim zemljama Evrope, pa je dospielo čak i u propise. I šumski red susjednog
bakarskog dominija iz 1767. godine u članu 12. dozvoljava van zimskih
mjeseci sječu u mjesecu augustu, ali samo onda kada mjesec pada. Postojalo
je u ono vrijeme mišljenje, da se u noći sokovi stabla kreću iz debla u lišće, pa


455




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 58     <-- 58 -->        PDF

da je prema tome deblo oboreno u noći siromašnije na sokovima i zato trajnije.
Kako je za sječu u noći međutim bila potrebna mjesečina, to se dozvola sječe
povezala sa mjesečinom. Drugi su opet bili mišljenja da samo bjelogoricu treba
sjeći kod padajućeg mjeseca, a crnogoricu kod rastućeg. Dr Frančišković navodi,
da se stanovito vjerovanje u utjecaj mjeseca u rast izbojaka sačuvao u
Kastavštini do naših dana. U 24. članu zabranjuje se opet izrada šimle i špananje,
u 25. se preporuča pilanama u Brušanima i Zvečaju da se iskoristi oblovina
kojoj prijeti propadanje, 26. zabranjuje smolarenje smreke, 27. govori o
sprečavanju vatre, 28. o zaštiti mladika, 29. o prevršivanju radi dobivanja
»scalo« — gradnje. Da je ovakav propis bio umjestan i opravdan dokazuje nam.
Bogoslav Šulek u spomenutoj knjizi o koristi i gojenju šuma, gdje on 100 godina
nakon donošenja ovog šumskog reda navodi, te kao primjer naznačuje
karlovačku krajinu i njezine pukovnije ogulinsku, otočku i ličku, gdje imade
panjeva i 12 stopa visokih. Tko ne bi tome vjerovao upućuje ga na »Štirovaču«
koja zbog visokih panjeva izgleda kao kakvo groblje. Osim toga spominje veliku
nemarnost krajišnika kod rušenja stabala u visokom snijegu. U 30. članu
čuvanje šume stavlja se u zadatak i kraiiškim oficirima, 31. nalaže šumarima
da moraju obilaziti teren, 32. govori o prijavi štete, 33. o načinu postupka kod
prijave i 34. o žalbi, te se konačno zabranjuje šumarima, lugarima i čuvarima
da zlostavljaju graničare.


Kao treće »Waldmeister« Franzoni je predložio pet cjenika na panju to jest
šumske takse, koja se od izrađenih ili procijenjenih sortimenata ima uplatiti u
vojnu blagajnu.


Prvi cjenik se odnosi na hrastovu oblovinu, drugi na bukovu, treći na brijest,
jasen i javor, četvrti na smreku, jelu i bor i peti na grede ili bordunale
smreke, jele i bora koji su u ovom cjeniku bili kvađratičnog, a i pravokutnog
presjeka. Dimenzije su kod oblovine bile iskazane, dužina u hvatima te obod
stabala u sredini dužine u stopama, dok je kod greda dužina iskazana u hvatima,
a širina i debljina u palcima.


Najmanja dužina kod hrastove, bukove, brestove, jasenove i javorove oblovine
je bila predviđena sa jednim hvatom, dok je kod smreke, jele i bora, s
obzirom da se tu radilo o jarbolima, bila predviđena sa 6 hvati, kod greda je
najmanja dužina predviđena u cjeniku bila 5 hvati, jer je kraća roba bila svrstavana
u »caro« građu te se od svakog »cara« naplaćivalo 3 novčića na panju.


Ovaj cjenik đrveta na panju, koji je prvi poznati za ove krajeve, možemo
smatrati pretečom svih kasnijih cjenika šumske takse, a zajedno sa bakarskim
tarifama čini osnov kasnijim senjskim uzansama za drvo iz 1891. godine, s tom
razlikom što su bakarske tarife bile predviđene i za izvoz, pa su imale i cijene
u lirama, dok su Franzonijeve tarife bile cjenik drveta na panju, a one dogovorene
sa baronom Gusićem bile otkupne cijene za drvo preuzimano u drvne
magazine. Navedena »caro-građa« spominje se na strani 54. i u senjskim uzansama,
to su jelove grede pod nazivom dupljaci, šestaci, petaci ,četvrtaci, šestakinje,
petakinje, mernice itd. već prema dužini i profilu. Prema senjskim uzan
sama mogla se ova građa prodavati po kubnom metru, po mletačkoj kubnoj
stopi, koja je imala 0,042 m3 ili po »caro«-mjeri, kod čega je šestak od 9,4 m
dužine i 17 X 23 cm profila imao 2,5 »cara«, dakle kod ovog sortimenta bi u
1 ms išlo 27 komada ili 6,75 »cara«, za mernicu od 5,5 m dužine i profila 9X12
cm trebalo bi za 1 m3 17 komada, a kako je taj komad imao 0,5 »cara«, to bi u
1 m3 išlo 8,5 »cara«.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 59     <-- 59 -->        PDF

3) Da bi se mogla izvršiti eksploatacija i drvni materijal izvoziti na more
upozorio je Franzoni komisiju, da treba izgraditi slijedeće putove: sadanju
vlaku u Stinicu, vlaku u Lukovo, novi put od Konjske Drage preko Krasna u
Jurjevo, predloženu cestu za Senj, iz Drežnice preko Krmpota put u Senj, te
stari put za Povile.


4) Franzoni predlaže da bi putevi bili široki 1,5 hvati sa dovoljno širokim
zavojima, te skreće komisiji pažnju kao i major Pierker, da će troškovi izgradnje
putova biti vrlo visoki što obzirom na manju potražnju za drvetom
može rentabilnost eksploatacije dovesti u pitanje.


5) Kod određivanja otkupnih cijena za drvo ustanovljeno je da je teško to
odrediti, ier su troškovi dovoza različiti s obzirom na teškoće izvoza, pa da tu
cijenu skladištar pogodi sa vozačima. U koliko se ne bi mogli složiti da vojno
zapovjedništvo i šumski ured cijenu pravilno odmjere. Za obaranje se predlaže
cijena od 24 novčića po jednoj stopi oboda i predlaže se graničarima nabaviti
pile iz Donje Austrije i podučiti ih u šumskom radu po izvježbanim radnicima
bakarskog kraja. Kod raspravljanja o taksi koja će pripadati vojnoj kasi ustanovljeno
je da je ona niža od one u bakarskom dominiju, no da je to i opravdano
jer je izvoz u krajiškim šumama teži, a u bakarskoj taksi da je uračunata
i carina.


Dvorsko ratno vijeće primivši ove prijedloge nakon savjetovanja sa trgovačkim
vijećem donijelo je 6. VII 1765. godine rjeešnje da se pitanje izgradnje
i popravka putova zasada odlaže, a isto tako i pitanje cijena, dok se instrukcije
za šumarsko osoblje i šumski red mogu dati u tisak, čime su oboje odobreni.


Samo odlaganje rješenja o izgradnji putova i magazina za drvo kao i otkupnih
cijena za drvne Sortimente u tim magazinima nije dugo trajalo, jer se
već 11. X 1765. godine sastala mješovita komisija dvorskog ratnog vijeća i
dvorskog trgovačkog vijeća na kojoj je konstatirano: da se već mnogo pregovaralo
o tome u prošlim godinama, kako da se obustavi razvlačenje drveta iz
vojničkih šuma, kako da se urede cijene i podignu drvni magazini u Bagu i
Senju. Nadalje je u zapisniku tog zasjedanja ustanovljeno da su čuvanju šuma,
uređenju budućih sječina te trgovini drvetom udareni temelji, jer su prema
izvještaju tršćanske intendanture od 20. IV 1765. godine šume najvećim dijelom
procjenjene i mapirane, postavljeni nužni šumari i lugari uz godišnji trošak od


3.750 forinti, da je za to osoblje donesena instrukcija i šumski red te da je sporazumom
između senjskog kapetana barona Gusića i »Waldmeistera« Franzonija
donesena tarifa za obaranje stabala kao i otkupna cijena za drvne magazine.
Osim tog konstatirano je da te otkupne tarife nisu definitivne, jer ih ne
prihvaća tršćanska intendantura, jer se boji da bi visokim cijenama drveta bila
uništena trgovina, te da će se te cijene morati i onako mjenjati nakon izgradnje
putova. Problem su i visoki troškovi za izgradnju putova.
Na tom sastanku je donesen zaključak: odluka od 1762. godine da se trgovanje
drvetom stavi samo u nadležnost trgovačke komore neće se moći provesti
u život, nego tu treba da surađuju trgovačka komora i vojno zapovjedništvo.
Kraj ovakovog stanja trgovačka komora nema odakle namaknuti sredstva
za šumarsko osoblje što je već doseglo godišnji izdatak od 4.000 forinti. Prema
zamisli ove komisije vojno zapovjedništvo treba da se brine o što hitnijoj izgradnji
putova, da ustanovi sječne i transportne pristojbe i da čuva šume, dok
će trgovačka komora brinuti o izgradnji drvnih magazina, a dobit iz tog posla
da dijele na pola. Za početni kapital dali bi 10.000 forinti vojno zapovjedništvo




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 60     <-- 60 -->        PDF

;


i to u vidu drveta, 10.000 forinti dala bi trgovačka komora, a u taj posao bi
trebalo uvući i privatnike sa 5.000 forinti kapitala, s tim da se,njima povjeri
vođenje drvnih magazina. Za hrastovinu je predviđeno da bi bilo obavezno
predavanje u drvne magazine, dok bi za ostale vrste drveta također bila ustanovljena
cijena otkupa, kojom bi se mogli koristiti graničari ,da se na taj način
spriječi da ih privatni trgovci niskim cijenama oštećuju.


U smislu ovih zaključaka, a na osnovu odluka carice Marije Terezije izdalo
je dvorsko trgovačko vijeće 5. XII 1765. godine rješenje tršćanskoj intendanturi
da to provede u život dok je dvorsko ratno vijeće 14. XII 1765. godine tu odluku
dostavilo karlovačkom komandantu Beku, da onaj dio koji se na njega odnesi
provede u život i o učinjenom izvijesti.


Dakle ako imamo u vidu sam naslov članaka Bogoslava Kosovića iz Šumarskog
lista 1914. godine: »Prvi stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj
Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, prvi šumski red za
iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za
drvnu građu, prve misli o pošumljavanju primorskog krša itd. po originalnim
podacima c. k. ratnog arhiva u Beču i drugdje priopćeno itd.« nadalje ako
imamo u vidu zaključke zasjedanja u Karlovcu gdje se na str. 260. Šum. lista
1914. godine navodi u zaključku zasjedanja u Karlovcu, da se od uzetih šumara
jedan postavi u Krasnu, kao i izvještaj tršćanske intendanture na str. 371. da
su postavljeni nužni šumari i lugari uz godišnji trošak od 3.750 forinti, što približno
odgovara šemi i predviđenim plaćama, kao i navod na 372. str. da su
beriva šumarskog osoblja dosegla već godišnji izdatak od 4.000 forinti, onda
nema nikakove sumnje da je u to vrijeme u Krasnu formirana izvjesna šumarska
organizacija, koja se u prvo vrijeme zvala Šumski ured, kako je to na str.


263. naznačeno. Naravno da bi se tragajući po dokumentima na koje se poziva
Kosović mogle te stvari detaljno upoznati. Sa naređenjem generalu Beku iz
konca 1765. godine Kosović završava svoju raspravu.
Daljnju historiju ovih šuma možemo pratiti u fragmentima iz Vaničekove
povijesti Vojne Krajine kao i iz Bachove povijesti otočke regimente. Naravno
da ti podaci nisu ovako suvisli, kao što su kod Kosovića, gdje su razmatranja
skoncentrirana prvenstveno na šumarstvo.


Imamo podatke da je 1768. godine bilo zabranjeno izdavanje drveta primorskim
kompanijama, a to su u Jurjevu i Jablancu, da je iste godine regimenta
dobila od »Waldbereitera« nekoga Gottfrida Strange-a iz Oštarija, dok
je u Oštarije otišao Forstknecht Danijel Pricz.


Drvni depoi u Jurjevu i Jablancu bili su sagrađeni 1773. godine, sve za
potrebe otočke regimente, a za nadzor nad depoima bio je određen neki »Waldmeister
« Ghezzi, koji od 1773. godine stanuje u Jurjevu.


Cesta Jurjevo—Krasno građena je 1774. i 1775. godine, nadzor je vodio
neki Pipan, koji je primao mjesečni dodatak od 6 forinti. U isto vrijeme sagrađena
je i strazarnica u Stinici, a takva je bila podignuta i u Grabovi kod Jurjeva.
Zadatak je strazarnica bio da se spriječi šverc drveta, a od jedne i druge
stražarnice vide se još i danas zidovi.


Godine 1781. sagrađen je u Jurjevu stan za manipulanta drvetom, a 1784.
godine izdala je General-komanda novu tarifu za drvo, a oficiri su bili postavljeni
za kontrolore depoa, pa se tako u Jablancu spominje neki poručnik
Izza. Od Bacha saznajemo da je iste godine postavljen za direktora regimentskih
šuma neki Waldenfels, koji je na toj dužnosti ostao sve do 1796. godine.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Da su se graničari bavili izradom šume i drveta vidi se iz podataka 1795.
godine, kada je 283 graničara dobilo željezo za okivanje kola i po 9 forinti pomoći.


Godine 1801. bili su za manipulante u depoima određeni samo penzionirani
oficiri sa godišnjom nagradom od 100 forinti, dok je 1802. godine, kako to bilježi
Bach, bilo u šumama otočke regimente postavljeno 40 čuvara.


Poznato je iz Vaničeka, da su na početku 19. stoljeća u krajiškim šumama
bile i dalje znatne štete, nadalje da je 1807. godine izvršeno novo snimanje ;
nova razdioba u sječine te se tada prvi put spominje šumarska taksacija. Za
šumarske direktore izdane su tada nove instrukcije. Međutim slabo gospodarenje
sa šumama nastavljeno je i dalje pa je dvorski šumar Gilam, koji je sa
komisijom obišao krajiške šume, ustanovio rasipničko trošenje drveta, a naročito
se tužio na uzurpacije tako da je major Herdy morao izvršiti novu izmjeru
šuma.


Tako je došla i 1848. godina kada su Jelačićevom proklamacijom izvjesna
ograničenja koja su postojala u pogledu korištenja šume po graničarima bila
ukinuta pa je opet bilo neograničeno dozvoljeno drvarenje, ispaša i žirenje
prema kućnoj potrebi, skupljanje kestena, buiadi i ležike svaki dan, lugari nisu
smjeli pretraživati kuće, ukinuta je taksa itd.


Godine 1871. i slijedećih izvršeno je razvojačenje Vojne Krajine, pa je na
ime otkupa služnosti, koje su imali graničari u carskim šumama izvršena razdioba
tih šuma između državnog erara i krajišnika, odnosno kako su se kasnije
nazivali pravoužitnika, tako da je pola površine šuma pripalo krajišnicima, od
čega su formirane imovne općine, dok je druga polovica šuma pripala državnom
eraru.


Imovnim općinama pripale su redovito šume uz naselja i komunikacije no
te su bile manje vrijedne. Ipak bilo je vrlo bogatih imovnih općina, kao na pr.
brodska.


U pogledu taksacije htio bih još samo napomenuti da u našoj sekciji u Rijeci
postoji gospodarska osnova pod nazivom »Gospodarstvena osnova kr. šum.
uprave Krasno«, izrađena po Kr. šum. rediteljstvu u Sušaku 1910. i 1911. godine.
Ova osnova sastavljena je u hrvatskom i madžarskom jeziku, a poziva se
na reviziju iz 1903. i 1904. godine, te spominje i prvu gospodarsku osnovu sastavljenu
1883. godine u njemačkom jeziku. Te osnove se očito odnose na
državne šume.


Također smatram, da treba pozdraviti odluku radničkog savjeta Šumskog
gospodarsva Senj, donesenu na današnjoj svečanoj sjednici u Krasnu, kojom
je stavljeno u zadatak grupi šumara, da obradi cjelokupni historijski razvitak
krasanskog šumarstva sve do naših dana.


LITERATURA


1.
Koso vi ć B.: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli
itd. Šumarski list 1914. godine .
2.
Dr Ing. Franciškovi c S.: Razvoj šumskog gospodarstva u zapadno-hrvatskom
visočju.
3.
Van i ček F.: Specialgeschichte der Militärgrenze, Wien 1875.
4.
Sule k B.: Korist i gojenje šumah, Zagreb 1866.
5.
Bac h F.: Otočaner — Regimentsgeschichte, Karlovac 1855.
*




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Nakon održana referata pozvao je predsjednik Radničkog savjeta Šum. gospodarstva
Senj, inž. Stipe Tomljanović , učesnike proslave na zajednički
ručak na slobodnom prostoru pred društvenim Domom. Poslije ručka ´razvilo
se pravo narodno slavlje mještana iz Krasna koji su već stoljećima sudbinski
vezini uz šumsku privredu i šume sjevernog Velebita.


Povodom proslave priređena je stručna ekskurzija u šume sjevernog Velebita.
Društvo ITŠID Senj priredilo je za svakog učesnika šapirografiranu informaciju
o pojedinim, objektima ekskurzije.


Ekskurzija je krenula iz Senja Jozefinskom cestom (građena 1772—1779 a
rekonstruirana 1838—1843) do Vratnika a odatle novom šumskom cestom kroz
gosp. jedinicu Senjsko bilo u gosp. jedinicu. Jelovac. Ovdje su učesnici prošli
novom cestom — odvojkom — od 4 km kojom je otvoren jedan šumski kompleks
s kvalitetnom bukvom i podstojnim bujnim jelovim mladikom. Odatle je
ekskurzija krenula u Krasno, a poslije podne je nastavljen put kroz gosp. jedinicu
Zavižan do velebitskog vrha Zavižan, odnosno do meteorološke stanice na
Zavižanu. Nakon kraćeg zadržavanja nastavljen je put kroz Lomsku dulibu u
tektonsku uvalu Štirovaču, poznatu po svojim smrčevim sastojinama. Danas se
u Štirovači gospodari sa posebnom pažnjom, a jedan je dio (odjeli 38—30 sa
108 ha) proglašen prirodnim rezervatom. Odatle se ekskurzija preko prevoja
Alan spustila na jadransku magistralu i vratila natrag u Senj.


Zvonimir Potočić