DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 52 <-- 52 --> PDF |
strujanja u Evropi, kada je u Provincijalu ukinuto kmetstvo. U Vojnoj Krajini je tada graničar postao vlasnik svojega zemljišta, djecu je mogao slati u školu i zanate, a riješen je i nekih drugih obaveza. Naravno da je ovakav surov život našeg naroda, koji je često bio pogor šavan ratovima sa Turcima, a i provalama Turaka u mirno vrijeme, gdje je glad i neimaština bila redovita pojava, ostavio štetne tragove i na šumi. Ne samo da se šuma često krčila i palila, da bi se došlo do pašnjaka i poljoprivred nog zemljišta, nego se i potreba na drvetu podmirivala na neracionalan način. Ovo se moglo tim više vršiti što o šumi nije nitko vodio nikakovog računa. Postojala je doduše neka vrsta seoske milicije za čuvanje šume, no od toga, kao što se vidi iz kasnijeg izvještaja šumarskih stručnjaka, nije bilo nikakve koristi Sume uz more i postojeće komunikacije bile su devastirane. Na prva organizirana gospodarenja sa šumom nailazimo tek početkom osamnaestog stoljeća u drugim zemljama pa i kod nas. Međutim prve podatke o šumama i trgovini drvetom nailazimo mnogo ranije. Tako je već u senjskom statutu iz 1388. godine bilo propisano: — u članu 9, 11, 12, 13 i 17 da se trgovinom drveta smije, bez plaćanja dažbina, baviti samo senjski plemić i to samo uo stanovitih ciuijina sorsortimenata — u članu 121 odobrava se uvoz i izvoz drveta senjskim plemićima bez plaćanja dažbina — u članu 122 određuje se taksa koju će trgovac plaćati plemstvu — no za nas je najinteresantniji član 128 u kojem je odobrena slobodna sječa šume ne samo plemićima, nego i ostalim građanima senjskim s tim, da su plemići imali pravo sjeći 8 dana prije ostalih građana iz čega možemo zaKljučiti, da je u ono vrijeme bilo dovoljno šume, jer dalmatinski statuti iz 13. i 14 .stoljeća već donose propise o čuvanju šuma. Nadalje spominje Š u 1 e k, da je u članu 33 poznatog »Tripartitum«-a kojega je izdao Vladislav II. Jagelović 1514. godine bila zabranjena sječa drveta i napasivanje u tuđoj šumi. Prve međutim vijesti o krasanskim šumama navodi Sladovi ć u »Povijesti senjske i modruško-krbavske biskupije« da je Ferdinand I. 1527. godine darovao senjskom kaptolu za »pođušje« svog šurjaka Ljudevita II. Krasansku goru u senjskom »ujatu«. Kao što znamo Ljudevit II. je 1526. godine poginuo na Mohačkom polju u borbi s Turcima. Nešta ranije, to jest 1466. godine, spominju se za vladanja kralja Matije Korvina dva mlina, pilana i stupa u Svici, što je sve darovano fratrima. Prva pilana u ovim krajevima a vjerojatno i u čitavoj našoj zemlji podignuta je 1430. godine u Crikvenici. U XV. i XVI. stoljeću poznata je živa trgovina drvetom u Senju, pa se spominju i domaći trgovci kao Larić, Škalac, Barac, Mileusnić, Vlahović i Vranicani. Pravo interesovanje za šumu nastaje međutim koncem XVII. odnosno početkom XVIII. stoljeća. Uslijed sve veće upotrebe drveta i sve radikalnijih sječa nastaje strah pred nestašicom drveta, pa u to vrijeme nastaju i prva djela iz šumarstva od kojih treba naročito spomenuti »Svlvicultura Oeconomica« iz ]712. godine od H. C. C a r 1 o v i t z a, gdje on skreće pažnju na predstojeće pomanjkanje drveta. Prva međutim šumarska knjiga na našem jeziku, kako |