DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 60 <-- 60 --> PDF |
; i to u vidu drveta, 10.000 forinti dala bi trgovačka komora, a u taj posao bi trebalo uvući i privatnike sa 5.000 forinti kapitala, s tim da se,njima povjeri vođenje drvnih magazina. Za hrastovinu je predviđeno da bi bilo obavezno predavanje u drvne magazine, dok bi za ostale vrste drveta također bila ustanovljena cijena otkupa, kojom bi se mogli koristiti graničari ,da se na taj način spriječi da ih privatni trgovci niskim cijenama oštećuju. U smislu ovih zaključaka, a na osnovu odluka carice Marije Terezije izdalo je dvorsko trgovačko vijeće 5. XII 1765. godine rješenje tršćanskoj intendanturi da to provede u život dok je dvorsko ratno vijeće 14. XII 1765. godine tu odluku dostavilo karlovačkom komandantu Beku, da onaj dio koji se na njega odnesi provede u život i o učinjenom izvijesti. Dakle ako imamo u vidu sam naslov članaka Bogoslava Kosovića iz Šumarskog lista 1914. godine: »Prvi stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, prvi šumski red za iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za drvnu građu, prve misli o pošumljavanju primorskog krša itd. po originalnim podacima c. k. ratnog arhiva u Beču i drugdje priopćeno itd.« nadalje ako imamo u vidu zaključke zasjedanja u Karlovcu gdje se na str. 260. Šum. lista 1914. godine navodi u zaključku zasjedanja u Karlovcu, da se od uzetih šumara jedan postavi u Krasnu, kao i izvještaj tršćanske intendanture na str. 371. da su postavljeni nužni šumari i lugari uz godišnji trošak od 3.750 forinti, što približno odgovara šemi i predviđenim plaćama, kao i navod na 372. str. da su beriva šumarskog osoblja dosegla već godišnji izdatak od 4.000 forinti, onda nema nikakove sumnje da je u to vrijeme u Krasnu formirana izvjesna šumarska organizacija, koja se u prvo vrijeme zvala Šumski ured, kako je to na str. 263. naznačeno. Naravno da bi se tragajući po dokumentima na koje se poziva Kosović mogle te stvari detaljno upoznati. Sa naređenjem generalu Beku iz konca 1765. godine Kosović završava svoju raspravu. Daljnju historiju ovih šuma možemo pratiti u fragmentima iz Vaničekove povijesti Vojne Krajine kao i iz Bachove povijesti otočke regimente. Naravno da ti podaci nisu ovako suvisli, kao što su kod Kosovića, gdje su razmatranja skoncentrirana prvenstveno na šumarstvo. Imamo podatke da je 1768. godine bilo zabranjeno izdavanje drveta primorskim kompanijama, a to su u Jurjevu i Jablancu, da je iste godine regimenta dobila od »Waldbereitera« nekoga Gottfrida Strange-a iz Oštarija, dok je u Oštarije otišao Forstknecht Danijel Pricz. Drvni depoi u Jurjevu i Jablancu bili su sagrađeni 1773. godine, sve za potrebe otočke regimente, a za nadzor nad depoima bio je određen neki »Waldmeister « Ghezzi, koji od 1773. godine stanuje u Jurjevu. Cesta Jurjevo—Krasno građena je 1774. i 1775. godine, nadzor je vodio neki Pipan, koji je primao mjesečni dodatak od 6 forinti. U isto vrijeme sagrađena je i strazarnica u Stinici, a takva je bila podignuta i u Grabovi kod Jurjeva. Zadatak je strazarnica bio da se spriječi šverc drveta, a od jedne i druge stražarnice vide se još i danas zidovi. Godine 1781. sagrađen je u Jurjevu stan za manipulanta drvetom, a 1784. godine izdala je General-komanda novu tarifu za drvo, a oficiri su bili postavljeni za kontrolore depoa, pa se tako u Jablancu spominje neki poručnik Izza. Od Bacha saznajemo da je iste godine postavljen za direktora regimentskih šuma neki Waldenfels, koji je na toj dužnosti ostao sve do 1796. godine. |