DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 63 <-- 63 --> PDF |
POGLED U ŠUMARSTVO HRVATSKE PRED 100 GODINA (B. Šulek: Korist i gajenje šumah, Zagreb 1866.) 1 Ilirski pokret obuhvatio je i kretanja privrede i to preko »Hrvatsko-slavonsko gospodarskog društva« osnovanog 1842. g. Ubrzo po svom osnivanju Gospodarsko društvo počelo je izdavati »List mesečni Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva « (koji izlazi sve do danas kao »Gospodarski list«). Iako je prvenstveni cilj Gospodarskog društva bio unapređivanje poljoprivrede, nije bilo zapostavljeno ni šumarstvo a zauzimanjem šumara Dragutina Kosa, Franje Spor era i Ante T om i ć a. Ova trojica aktivni su i kao pisci pa se već u prvom godištu »Lista mesečnog . . .« nalaze njihovi članci o aktualnim temama koje gledajući iz današnjice zaključujemo o problemima tadašnjeg šumarstva. Iako šumarski trolist Kos-Šporer-Tomić oko 1865. g. imaju iza sebe znatno djelovanje u šumarstvu i niz objavljenih manjih i većih šumarskc-stručnih radova, pa iako u Križevcima djeluje Gospcdarcko- šumarsko učilište, a u novinama se javljaju i neki šumari, ipak »Kralj evsko-namjesničko vieće za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju«, povjerava botaničaru Bogoslavu Šulek u pisanje knjige objavljene 1866. godine pod naslovom »Korist i gojenje šumah, osobito u tro jednoj kraljevini«. Nije isključeno, da je tome razlog, što se od navedenih nitko ne nalazi u Zagrebu (Šporer je u Mehadiji, Tomić u Banatu) a šumari G.-š. učilišta (Cordašić, Klava) bili su zauzeti svoijm redovnim dužnostima. Šulekova knjiga imala je zadatak da upozori na teške posljedice »zlog gospodarenja u šumah« tom »ponajvećem blagu naše domovine« kako u Predgovoru kaže Šulek. Sa šumama su slabo gospodarili (kako se navodi u jednoj naredbi iz 1863. g. Hrvatsko-slavonskog dvorskog ureda u Beču), ne samo maloposjednici nego i mnogi veleposjednici, jer ne poduzimaju ništa za obnovu posječenih šuma koje su važne, kaže se u Naredbi, »za narodno gospodarstvo, zdravlje i klimu«. Što više, veleposjednici se suprotstavljaju akciji Dvorskog ureda što je napisano i u jednoj brošuri koju je po nalogu grofa Eltza u Vukovaru napisao njegov šumar A. Divald. Divald izričito navodi, da je povod pisanja njegove brošure navedena Naredba Dvorskog ureda nastojeći pobiti njezine teze. Tako se u brošuri posebno naglašava da su za klimu važne šume samo na apsolutnim šumskim staništima, a u Hrvatskoj i Slavoniji nalaze se još stotine hiljada hektara šume na relativnim šumskim tlima; da zbog visoke šumovitosti (43l3/o) nema bojazni od pomanjkanja drveta; da se obešumljenje (pretvaranje šuma u druge kulture) može više smatrati kultivacijom nego pustošenjem, itd. Brošura se posebno zalaže za liberalizaciju u šumskom gospodarstvu, jer »sloboda« u gospodarenju ni u jednoj zemlji Monarhije nije imala loše ili nezadovoljavajuće posljedice za šumu (lit. 1. str. 23.), a garancija dobrom gospodarenju su izebraženi kadrovi jer . . . neizobraženi radnik ne može usprkos zakona ispravno koristiti ni najbolje tlo ni najkrasniju šumu« i predlaže osnivanje šumarskih škola. Šulek uopće ne spominje A. Divalda, ali se s mnogo sigurnosti može zaključiti, da je njegova brošura bila jedan od važnijih povoda za knjigu »Korist i gajenje šuma«. To se može zaključiti iz Predgovora u kojem Šulek kaže: »Visoka naša domaća vlada, videć kako se kod nas zlo gospodari u šumah, koje su ponajveće blago naše domovine, i razabiruć, da je tomu ponajviše uzrok nepoznavanje znamenitosti i vriednosti njihove: pozva me, da napišem popularnu knjigu, u kojoj bi se razložila velika korist šumah i hude posljedice njihova zatora, da ih narod naš više počne cieniti, pa i saditi.. . Stoga sam dodao ovomu svomu razlaganju i kratak naputak, kako treba šumariti, to jest šumu pametno upotrebljavati i saditi...« A knjigu Šulek ne piše »za izučene šumare, nego za vlastnike šumah, koji su se ovom strukom go |