DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 65 <-- 65 --> PDF |
postupkom, i toga radi da sadimo više šuman, koje će se smatrati kao napredak čovječnosti, jer pripravljaju dohodak budućemu naraštaju«. To treba provesti i intervencijom vlasti, jer »tko će dakle zamjeriti državi, ako onakvoj raspikući za dobe ruke sveže, i postavi mu skrbnika — zakon, — da tim odvrati od njega nevolju, a od sebe nepriliku? — Doista imaju sve države zakc.nah, koji vladi upravo nalažu, da zaprieče onakvo ludo potepanje imovine«. »Pravo države na nadziranje šuma « Šulck obrazlaže na preko 20 stranica uz izvadak nekih propisa Zakona o šumama iz 1858. god. Za prikaz stanja šuma na degradiranom dijelu Krškog područja koristi uglavnom opis šuma na Hvaru po Ulageru i jednom prikazu u zadarskom »Novom listu« 1865. g. Poenta je tih prikaza da »prave šume pako neima više osim gdjekejeg mladoga i malenog borika« (Unger za otok Hvar) odnosno »da je u Dalmaciji s gorom (šumom) zlo i naopako« (Novi list). 2.3 Treći dio knjige — »Gojenje šumah« — nakon epćeg dijela obrađuje prirodno i vještačko pomlađivanje te pošumljavanje Krša. Svrha je ovog dijela, piše Šulek »samo ukratko naputiti vlastnike manjih šumah, šta im valja raditi, da im nepropadnu i kako ih treba gojiti«, jer »tko želi temeljito proučiti šumarstvo, mora tu znanost dvie godine danah učiti na našem gospođarsko- šumarskom učilištu u Križevcu «, a »tko ima velike šume, mora i onako držati po zakonu vješte šumare«. Glavna pak načela šumarstvu su »1) pametna poraba obstojeće šume, i 2) podmladak posječene šume«. U dijelu o vrstama šuma Šulek u prvom redu diferencira prirodnu šumu i gospodarsku, koja se »po pravilih šumarstva goji ili gaji«; za gospodarsku šumu daje naziv gaj ili dubrava. Po vrsti drveća razlikuje šume četinjača i šume listača, a po načinu sječe »šumarenje« šestarenjem tj. »kad se šuma ošestari. ., podieli na razmjerne dielove« i »prieborno šumarenje . . . kad se u šumi ono sieče, što baš treba, sad veliko stablo, sad hrastić; a pomladjivanje ostavlja se naravi.« Nešto opširnije obrađena je visoka šuma, niska i srednja. Visoka šuma pogodna je za veći šumski posjed, »sitna šuma valja samo ondje, gdje je velika skupoća i potreba drvah, a malo šumah«, a srednja šuma »imade puno dobrih svojstava«. Dobra su svojstva srednje šume: »da pored drvah za ogrjev daje puno drvah za raznovrstni, kadšto skupocjeni lies, za krivadke (Krumhölzer) itd.; da u njoj puno trave raste, a visoko drveće žirom obilato radja; da se iz nje puno stelje dobavljati može, nit se tim baš jako obustavlja rast drveća; da tlo osobito popravlja... Stoga je srednja šuma za mnoge okolice znamenita i baca najveći dohodak. Nego uprav ovakvo šumarenje je najmučnije; jer potrebuje od šumara puno opreznosti, izkustva i vještine ,osobito kod proračunanja budućeg stanja šume.« U dijelu pomlađivanja sastojina obrađeno je pomlađivanje prirodnim načinom (čistom, oplodnom i prebornom sječom) te vještačko (sjemenom i sadnicama) — Za sabiranje sjemena od kakvoće sjemenskih stabala naglašeno je samo da moraju biti »potpuno zdrava, te nit odviše mlada ni odviše stara« iako je prije naveden jedan članak »vrsnog šumara g. Rašlića « objavljenog u »Pozoru« u kojem se kaže, da bi se kod sječe sastojina trebala »ostaviti za pomlađivanje šuma .. . najbolja stabia«, ali: ako sjeme »ne možeš sam nakupiti, kupuj od pouzdana sjemenara.<. — Dubina jame za sadnju biljke ovisi o visini biljaka (u običnoj ilovači... za sadnice 5 ao ö stopah visoke i kao palica debele ... 3 do 4 stope široke, a 1 do \lA stopu duboku jamu,... za 2 do 4 stope visoke i s prsta debele sadnice ... 8 do 1U palacah duboke jame) jer »preduboke jame ne valjaju « i to stoga što kroz rahlu zemlju korjenje lako prodire »te tako drvo teži više u aub nego u vis«; šire i dublje jame treba kopati samo »u zemlji p ješko vito j i prudovitoj «. Zanimivo je, da za sadnju sadnica preporuča kopanje jama »šumarskim svrdlom«, kojim se postiže i brže izvođenje radova. Za uzgoj vrsta kojima je potrebna zasjena preporuča za četinjače zasjenu od listača, a za listače zasjenu od četinjača (bora ili jele), preporuča i podizanje mješovitih sastojina: »Sadnice od listača, visoke 5 do 7 stopah, sadi 15 do 16 stopah razdaleko; a da se šuma prije sklopi, pomeći med ju njih boriće i srnrekiće, koje ćeš posije, kad se šuma zgusne, opet moći izvaditi«. Za vještačka pošumljavanja Šulek posebno naglašava ekonomski momenat što se očituje u navođenju troškova pošumljavanja i koristi koje se mogu ostvariti. Tako čitamo: — da »za jedno jutro zemlje dostaje 300 do 500 krpah ili jamićah, i sav trošak za sjeme i težake iznosit će 3 do 5 forintih; — da će trošak za sjeme biti manji »ako ne šiješ omaške nego u brazdice 6—8 palacah razdaleko. Šulek i posebno razmatra »probitačnost sadjenja šumah« i naglašava, da se samo na najboljem staništu može |