DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 7     <-- 7 -->        PDF

nekoliko godina ratarske kulture, a zatim se vršila sjetva ili sadnja hrasta
(Divljak, 1900). Na temelju opsežnih ispitivanja (Marković-Manoj-
I o v i ć, 1929), preporuča se oplodna sječa u dva sijeka s kratkom podmladnom
dobom. Petrači ć god. 1926. predlaže oplodnu sječu s duljom podmladnom
dobom i prebornu sječu.


U novije doba (po S m i 1 a j u, 1939) nastoje se stvarati mješovite sastojine
hrasta prirodnim podmlađivanjem uz petogodišnju predzabranu i pripremu
tla (ugon svinja) i zatim zabranom; čistine se popune sjetvom i, po
potrebi, sadnjom. Na tlima koja su obrasla jakim korovom i predrastom vršilo
se šumsko-poljsko gospodarenje uz prethodnu pripremu tla. Zatim se obavljala
njega podmlatka. Pod utjecajem Instituta, tačnije, Sumsko-pokusne stanice u
Vinkovcima, god. 1950. bila se pokusno počela uvoditi mehanizacija pripreme
tla i sadnje ne samo zbog pošumljavanja domaćim vrstama drveća nego, još
više, za osnivanje plantaža topola.


4. PROBLEMI ZAHVATA U MLAĐIM SASTOJINAMA
Da bi se sastojine mogle što bolje razvijati u skladu sa ciljem gospodarenja,
vršila su se čišćenja i prorede. Prorede u daljnjoj prošlosti obavljale su se:


1. zbog namirivanja domaćeg stanovništva ogrjevom i tanjom građom, 2. zbog
bolje koncentracije prirasta na hrastu. Proredom su mnogo vađena suha stabla
u bližim predjelima. Čišćenju je bila svrha da se vađenjem »bijele šume« oslobodi
hrast. Kao uzgojni postupak vršile su se uglavnom niske prorede sve do
nedavna, ponegdje sve do naših dana. Zbog vađenja stabala za ogrjev i pod
utjecajem niske prorede, u pojedinim mješovitim sastojinama gotovo su posve
nestale uzgredne vrste drveća. Tako su dvoslojne i višeslojne mješovite sastojine
pretvorene u čiste ili gotovo čiste jednolične u kojima se zbog pregustog
gornjeg sklopa često nisu mogli dovoljno razviti hrastove krošnje.
Hankony i (1890) saopćuje za šume u slavonskoj Podravini da se obavlja
čišćenje grmlja, topola i vrba, a prorede se gotovo ne vrše u mladim sastojinama
zbog velikih troškova. K o z a r a c (1896) je već tada bio protiv nastojanja
da se čišćenjem stvaraju čisti hrastici, i to na temelju ovih razloga:


1. pridružene vrste drveća mogu podići šumsku rentu, 2. hrast u smjesi ima
bolji prirast, 3. otpornost sastojine je bolja, 4. vjerojatno će jasenovina, brestovina
i druge vrste drva imati u budućnosti veću upotrebljivost i veću cijenu
nego do tada. U doba kad su se biološke nauke tek počele jače razvijati u šumarstvu
i kad se nije mogla predvidjeti velika potražnja za tzv. sporednim
vrstama drveća, takav smion stav i zaključak pokazuje kako je ovaj naš stručnjak
i književnik već u prošlom stoljeću bio dobar biolog i odličan ekonomist.
Isti pisac preporuča da se u mladićima ne vrši čišćenje pridruženih vrsta drveća
ako nisu starije (tj. više) od hrasta i ako im je smjesa do 50%. Od 60—80.
dine starosti treba biti više hrasta u sastojini, prosječno 70%, jer mu tada počije
vrijednost brže rasti.
Potkraj XIX vijeka, izbilo je tzv. jasenovo pitanje. Razvila se bojazan
da će jasen ugroziti hrast. Benakovi ć (1885) prvi je upozorio da jasen nije štetan
hrastu. Na temelju opažanja, Kozar ac (1896) je dao pravo mjesto jasenu i odredio
njegovu ulogu na pojedinim staništima. Neshvaćen morao je svoje gledište potanje
obrazlagati u diskusijama na temu »Fraxinus excelsior strašilo«. A i kasnije, u toku
prva dva decenija ovog stoljeća, pojedini stručnjaci morali su ustati na obranu jasena,
ističući biološko-uzgojne i trgovinsko-industrijske razloge.