DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Tretirajući problem proreda, Z e z u 1 k a (1915) saopćuje da starih hrastovih šuma ima sve manje, i zato treba uvesti prorede. Prorjeđivanje može se započeti u pedesetoj godini sastojine, da na ugiba potisnuto drveće; prije se ne može započeti jer su šumarije odviše opterećene drugim radom. Idućim proradama treba utjecati na prirast glavnog dijela sastojine, ali sklop mora biti dovoljno gust tako da se ne razvijaju novi izbojci (živici) na deblima. Topolu ne trijebiti kao do sada, jer pod njom nije ugrožen hrast; također se ne smije uništavati ni klen, sve do se ne počne sušiti. Grab je potreban zbog zaštite tla sve do konca ophodnje, jer hrast u smjesi s grabom postigne veće visine i bolji oblik. S brijestom treba obzirno postupati. Pisac zagovara uglavnom nisku proredu, ali ona mora imati u prvom redu uzgojnu svrhu a ne zadatak namirivanja ogrjevom. M i 1 e t i ć (1922) preporuča rano i intenzivno čišćenje sastojina do četrdesete godine (»sitna proreda«), naročito radi oslobađanja hrasta od konkurencije breze, ive i topole. Čišćenje se moglo vršiti tamo gdje je bila velika potreba za ogrjevom. Jošove c (1924) upozoruje da se u prorijeđenim sastojinama stabla suše, jer sastojine nisu bile pravodobno čišćene; a kod obavljanja proreda nije se omogućio normalan razvitak hrastovim krošnjama. Markovi ć i Manojlovi ć (1929) preporučuju uvođenje visoke prorede tako da omjer hrasta prema drugim vrstama drveća bude biološki dobar do konačne sječe. Šokčevi ć (1939) iznosi da se iskorišćavanja državnih šuma putem proreda započelo uglavnom godine 1922., a dotle su se vadila suha stabla. Osnovni razlog proširivanju proreda bile su velike potrebe na ogrjevu u pripojenoj Vojvodini, za vojsku u Beogradu i zbog prihoda, jer je starih šuma za sječu bilo malo. Prorede su se vršile uglavnom u onim predjelima koji su bili bliže plovnim rijekama, cestama i željeznici, dok su u drugima čak 70—80 godišnjim sastojinama trunula suha stabla. U daljnjoj fazi razvitka šumske privrede, prema Smilajevi m (1939) konstatacijama, nakon čišćenja započinje se u 20—30. godini prorjeđivati. Za mješovite sastojine pisac predlaže visoku proredu. Stvaranje čistih hrastika i niske prorede utjecale su da se sastojine i tlo sve više degradiraju, podmlatka tu gotovo nema, krošnje stabala u gornjem sastojinskom sloju nisu dovoljno razvijene, pa je potrebno da se zbog stvaranja boljeg tla i povoljnije sastojinske klime stvore bolje okolnosti. Zato se za mlađe degradirane čiste hrastike preporuča podsadnja drugim vrstama (Lončar , 1949., Babogredac, 1952). 5. DEGRADACIJA ŠUMA Na razmjerno velikom dijelu nizinskog područja Posavine hrastove šume bile su u raznim stadijima degradacije. Pod utjecajem antropogenih, biotskih i abiotskih faktora smanjivao se opstanak i razvitak ne samo hrasta nego i jasena. Brijest naglo nestaje. Biološki opstanak ovih šuma bio je ozbiljno ugrožen; u mnogim je sastojinama onemogućeno normalno gospodarenje (S p a i ć 1955). To je bila katastrofalna pojava za šumarstvo istočnog dijela naše zemlje. Pojedina područja nizinskih šuma dobra za proizvodnju prvorazredne hrastovine postala su nepodesna za optimalno podmlađivanje autohtonih vrsta drveća. Starih hrastika gotovo više nema. Srednjodobne i mlađe sastojine prevla |