DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 9     <-- 9 -->        PDF

davaju. Svjetska historijska slava naših hrastovih šuma je ugasnula, one su
danas poznatije zbog šteta od gubara i degradacije; svjetska inozemna literatura
o tome govori mnogo (K 1 i m e s c h 1924., Josifović 1927., Ton
1927., Po skin 1931., Barbey 1934., Pavari-de Philipis 1941.,
i dr.).


Prema podacima koje su dali Marko vić i Manojlović (1929), od 1909.
do 1926. u Hrvatskoj je izvađeno posušenih hrastovih stabala oko 1,730.000 m3, na
površini 158.C21 k. j . 30—100 godišnjih sastojina, najviše između god. 1909—1916. i
1920—1923. Podataka za daljnja razdoblja nema dovoljno. Na temelju podataka, ´koje
je sakupio Vajd a (1948. i 1952.), u razdoblju od godine 1920. do 1948. posušilo se
oko 2,035.000 m1 brijestova u šumama NR Hrvatske, najviše u području lužnjakovih
šuma, pa je tako hrast u mješovitim šumama još više ugrožen. U posavskim šumama,
prema Manojlovićevim podacima, tok sušenja hrasta bio je ovaj:


god. 1910. drvna masa 42.669 m3 god. 1918. drvna masa 65.129 m»


„ 1911. „ „ 203.939 „ „ 1919. „ 106.185 „
„ 1912. „ ,, 161.590 „ „ 1920. ,, 28.279 ,
„ 1913. ,, „ 38.973 „ „ 1921. 18.264 ,


M


„ 1914. ,, ,, 26.187 „ „ 1922. „ 80.023 ,
„ 1915. „ „ 43.933 „ „ 1923. ,, 187.022


i


,, 1916. ,, u 159.142 „ „ 1924. ,, 360.849 ,
„ 1917. „ „ 99.619 „ „ 1925. „ 109.245


i


Ukupno 1,731.043 m«


Koji su uzroci toliko jake degradacije?
U poremetnji prirodnih odnosa redovno djeluje više faktora, od kojih je
često jedan najznačajniji. Na degradaciju posavskih šuma utjecali su antropogeni,
biotski i abiotski faktori, u daljoj prošlosti uglavnom zasebno, a kasnije
sve više kompleksno; jer inače se ne može protumačiti kako se moglo dogoditi
da se na velikim površinama najboljih staništa u našoj zemlji degradiraju čitave
sastojine, dok je istodobno u nekim drugim zemljama Evrope hrast relativno
dobro održao svoju biološku otpornost prema jakim klimatskim promjenama,
insekatskim štetnicima i gljivičnim oboljenjima. Sušenje slavonskih
hrastika je nakon Oslobođenja veoma smanjeno tretiranjem šuma protiv gubara
kemijskim preparatima iz aviona (Spaić, Androić, Kovači ć).


Tok degradacije može se, s uzgojnog gledišta, protumačiti ovim utjecajima
(vidi cit. lit. u ediciji našeg Instituta »Masovna pojava i suzbijanje gubara«
1953.):


a) Antropogeni faktori


1. Brzi tempo masovnih sječa u starim hrasticima onemogućio je redovan
tok pošumljavanja i koncentraciju pažnje stručnog osoblja na razmatranje o
problemima obnove, njege i zaštite šuma. »Gole sječe s prirodnim podmlađivanjem
« često nisu mogle valjano obnoviti sastojine. A težnja da se, po stranim
uzorima, stvore čiste sastojine od financijski najvrednijih vrsta drveća utjecala
je da su ponegdje osnivane monokulture hrasta.
2. Čišćenje šuma od tzv. bijelog drva, zbog spašavanja ugroženog hrasta,
i niske prorede stvorili su čiste i pretežno čiste hrastike, jednoličan sklop s