DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 38 <-- 38 --> PDF |
PROŠIRENOST NEKIH VRSTA RĐA U ŠUMSKIM RASADNICIMA Dr IVANKA MILATOVIC — Dr ANA ŠARlC UVOD Na listovima topola pojavljuje se više vrsta rđa iz roda Melampsora, koje na tim domaćinima obrazuju uredo i teleuto generaciju, a ecidijsku generaciju na različitim drvenastim i zeljastim biljkama. Morfološki se sve ove vrste rđa gotovo i ne razlikuju, kao ni po simptomima. Tačnija identifikacija pojedine vrste moguća je kad se utvrdi biljka na kojoj se stvaraju ecidije i kad se s tim ecidiosporama umjetno inficira topola. Umjetna infekcija je potrebna zato što na istoj prelaznoj hraniteljki stvara ecidijsku generaciju više vrste rđa. Tako na Allium spp. obrazuju ecidije Melampsora allii-populina Kleb, i M. salicis albae Kleb., na arišu M. larici-populina Kleb, i M. lanci tremulae Kleb. Prema Gremmen-u (2) neke vrste rđa u uredostadiju moguće je razlikovati i morfološki na osnovu građe parafiza u uredosorusima. M. larici-populina Kleb, ima parafize s kijačastom glavicom i jako zadebljalom membranom u gornjem dijelu glavice, M. allii populina Kleb, ima parafize s okruglom glavicom i ravnomjerno zadebljalom membranom, dok glavicu kijačasta oblika ali s ravnomjerno zadebljalom membranom ima M. pinitorqua (A. Br.) Rostr. i M. larici-tremulae Kleb. Osim toga pojedine vrste su specijalizirane na određene vrste topola (1, 2). Tako M. pinitorqua napada u uredostadiju i teleutostadiju samo bijele topole (Leuce), M. allii-populina crne topole (Aigeiros), a M. larici-populina crne i balsamaste (Tacamahaca) topole. MATERIJAL I METODE RADA U šum. rasadniku u Banovoj Jarugi opažen je unatrag nekoliko godina jak napad rđe na P. deltoides, P. trichocarpa, P. nigra, kao i na pojedinim kultivarirna eurameričkih križanaca crnih topola. Primarna infekcija javlja se tek u drugoj polovici juna. Na listovima u to vrijeme ima same malo uredosorusa i uglavnom ostaju nezapaženi, a tek u toku jula i augusta pojavljuje se rđa u vrlo jakoj mjeri kao posljedica već sekundarnih infekcija uredosporama. Budući da u samom rasadniku i neposredno oko njega raste vrlo obilno Allium vineale, posumljalo se da bi ta vrsta mogla biti prelazna hraniteljka, odnosno da se radi o rđi Melampsora allii-populina Kleb. Međutim kod pregleda rasadnika početkom maja nisu nađene ecidije na luku. Tek slijedeće godine kad je rasadnik pregledan sredinom aprila naišlo se na mnogobrojne edicije na luku. Ali nalazom ecidija pitanje vrste rđa nije bilo riješeno, jer kao šio je već spomenuto na Allium spp. stvara još ecidije Melampsora salicis-albae i autecijska vrsta Puccinia porri (Stow.) Wint. Stoga je trebalo provjeriti mfekcijskim pokusima o kojoj se vrsti rđa radi. Nakon što je prethodno ispitana klijavost ecidiospora (42´% ecidiospora klijalo je nakon 24 sata na 23° C u kapi vode, si. 1), izvršena je umjetna infekcija |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 39 <-- 39 --> PDF |
topola u rasadniku Šumarskog fakulteta u Zagrebu u kojem nikad nisu bile utvrđene prirodne infekcije s M. allii-populina. Umjetna infekcija je izvršena 28. aprila na Populus nigra, P. deltoides, P. e. cv. regenerata i P. e. cv. serotina. SI. 1. Klijanje ecidiospora s Allium vineale u kapi vode Fig. 1. Germinated aecidioapores from Allium vineale in drop of water, after 24 hours Na svakoj biljci zaraženi su listovi na dvjema granama od kojih je jedna ostavljena u vlažnoj sredini (u vrećicama od plastike) a druga pod prirodnim uslovima. REZULTATI 14 dana nakon infekcije tj. 11. 5. pojavio se prvi uredosorus na P. deltoides, a 3. 6. opažena je već jaka zaraza na P. deltoides i nešto slabija na P. e. cv. serotina. Mikroskopskim pregledom zaraženih listova konstatiralo se, da se u ure— dosorusima nalaze parafize s okruglom glavicom i ravnomjerno zadebljalom membranom, karakteristične za M. allii-populina. Postignuta infekcija ecidiosporama s luka na P. deltoides i P. e. cv. serotina, dakle na crnim topolama, zatim morfologija parafiza dokazuju da se radi o vrsti Melampsora allii-populina Kleb., (si. 2a). 00 i© a\l \ I 1 / ^ \ / SI. 2. a) Parafize Melapsora allii-populina Kleb. b) Parafize Melampsora larici-populina Kleb. Fig. 2. a) Paraphyses Melampsora allii-populina Kleb. b) Paraphyses Melampsora larici-populina Kleb. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Međutim u istom rasadniku zapažen je jak napad i na balzamastim topolama koje ne napada M. allii-populina. Kad je izvršen mikroskopski pregled listova tih topola ,pokazalo se da mnogi listovi imaju uredosoruse s paralizama koje imaju glavicu kijačasta oblika s jako zadebljalom membranom u gornjem dijelu glavice što morfološki odgovara M. larici-popv.lina Kleb. (si. 2b) koja napada crne i balzamaste topole. Ova se vrsta mogla determinirati samo prema morfologiji parafiza, jer prelazne hraniteljke ariša na kojem rđa obrazuje ecidijsku generaciju nije bilo moguće naći ni u bližoj ni u daljoj okolici. Pojava M. larici-populina u ovom rasadniku može se objasniti samo tako, da je zaraza unesena u rasadnik sa sadnim materijalom, a da se vrsta dalje održavala prezimljavanjem u vidu uredomicelija u kori grana i u pupovima topole, dakle bez posredstva prelazne hraniteljke što ovim radom nije provjereno. Kako se raspolagalo i sa zaraženim materijalom i iz drugih rasadnika u SR Hrvatskoj (Livade — Istra, Sinj, Križovljan grad), izvršeni su mikroskopski pregledi zaraženih listova, a rezultati su izneseni u tabeli br. 1, iz koje se tabele dobiva uvid o rasprostranjenju ovih dviju vrsta rđa na raznim vrstama i kultivarima topole u rasadnicima u SR Hrvatskoj. Tab. — Table 1. M. larici-populina M. allii-populina M. larici-populina M. allii-populina P. euramericana P. nigra P. euramericana cv. marylandica cv. regenerata P. euramericana P. euramericana cv. Jacometti L W 42 cv. serotina P. euramericana P. deltcćdes cv. robusta P. euramericana W. L. 162 P. euramericana W. L. P 202 b P. euramericana cv. serotina L 209 Lippstädter Appel P. trichocarpa DISKUSIJA U rasadnicima topola u Hrvatskoj pojavljuju se dvije vrste rđa, Melampsora allii-populina Kleb, i Melampsora larici-populina Kleb. Obje ove vrste pojavljuju se u dosta velikoj mjeri u gotovo svim rasadnicima. Prva je identificirana na osnovu umjetnih infekcija i morfologije parafiza, dok je druga samo prema morfologiji parafiza. zato što nije bilo moguće naći ecidijsku generaciju, jer Larix ne raste ni u bližoj ni daljnjoj okolici. Pretpostavlja se da i ova vrsta rđe može da prezimi u vidu uredomicelija kao što je slučaj s M. pinitorqua u Italiji. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Iz tabele br. 1 vidljivo je rasprostranjenje ovih dviju vrsta rđa na raznim vrstama i kultivarima topole. Listovi su sakupljeni u raznim rasadnicima u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Istri. Kako vidimo M. allii-populina dolazi samo na topolama iz grupe Aigeiros (crne topole), a kao naročito osjetljiva pokazala se vrsta P. deltoides kao i svi kultivari nastali križanjem od te vrste. Nadalje se pokazalo da se vrste roda Melampsora na topolama mogu identificirati i prema građi parafiza, odnosno da građa parafiza može da posluži kao diagnostički karakter što je veoma važno, jer time znatno olakšava identifikaciju i skraćen postupak. LITERATURA 1. Bu t in, H. 1957: Die blatt- und rindenbewohnenden Pilzen der Pappel unter besonderer Berücksichtigung der Krankheitserreger. Mitt. Biol. Bundesanst. f. Landund Forstw. Berlin, Dahlem, 91. 10—13. 2. G rem men, J. 1954: Op Populus en Salix voorkomende Melampsora-soorten in Ncderland. Tijdschr. Plantenziekten, 60, 243—260. 3. Kleb ahn, II. 1914: ürtdineen. In: Kryptogamenflora der Mark Brandenburg. Pilze III. 4. Moriondo , F. 1954: Osservazioni sul ciclo biologico della Malampsora der pioppo in Italia. Italia Forestale e Montana, IX, 5, 3—8. 5. Ric h ens, R. H. 1945: Forest tree breeding and genetics. Imperial Agricultural Bureaux, England. Jcind publication No 8. 6. Trotter , A. 190´8: Flora italica crytogama. Uredinales, 400—407. SPREADING OF CERTAIN SPECIES OF RUST FUNGI IN NURSERIES Summary In nurseries in Croatia the poplars are affected by two species of rust. Melampsora allii poipulina occuring on Aigeiros popplars ad M. larici populina on Tacamahaca and Aigeiros poppalrs. There is no difference in symptom´s expression between these two species and for the exact identification of species is necessary to know the aeciostage and with aeciospores to infect the popplar. Studiyng the morfology of paraphyses the authors concluded that just the morfology of paraphyses could serve as a diagnostic character. The identification of. M. allii populina was performed by means of artificial infection and the form of paraphyses, while M. larici populina at the basis of morfology of paraphyses |