DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 76     <-- 76 -->        PDF

cJyekzol&Q


PROF. DR ING. ĐURO NENADlC


Sredinom jula 1966. umro je u Zagrebu
naš dugogodišnji i zaslužni profesor, fundator
našeg fakulteta, b. rektor Zagrebačkog
Sveučilišta, b. pomoćnik ministra šuma
i ruda, nestor hrvatskog šumarstva —
prof, dr ing. Đuro Nenadić, čije je ime


čvrsto povezano s prošlošću našeg fakulteta,
kao i s osnivanjem i razvojem visokoškolske
šumarske nastave na Hrvat
skom Sveučilištu. Sahranjen je na Mirogoju
uz veliko učešće šumarskih stručnjaka,
znanaca i poštovalaca.


Prof. Nenadić rođen je 24. IV 1876.
u Rudopolju u Lici. Potekao je iz siromašne
seljačko-radničke ličke obitelji. Gimnaizjsko
školovanje svršio je u Zagrebu,
gdje je maturirao 1898. g. Šumarstvo je
studirao na Šumarskoj akademiji u Zagrebu,
gdje je diplomirao 1901. g. Pripadao
je među prve diplomante Šumarske
akademije.


Odmah po završetku studija postavljen
je za šumarskog vježbenika kod Petrovaradinske
imovne općine u Sremskoj Mitrovici,
a već 1902. g. bio je premješten
Šumarskom odsjeku Zemaljske vlade u
Zagrebu.


God. 1905. izabire Zemaljska vlada dva
najsposobnija diplomanta Šumarske akademije
— Đuru N e n a d i ć a i Andriju
Petračića — i šalje ih na dvogodišnji
šumarski studij na Bavarsko sveučilište u
München. Nenadi ć je poslan sa zadatkom
da se teoretski usavrši u predmetima:
Uređivanje šuma i Računanje vrijednosti
šuma sa šumskom statikom ,kao i da
postigne »čin doktora svoje struke«. I
Nenadić i Petrović proveli su uspješno
svoj studijski boravak. Obojica su
doktorirali na Sveučilištu u Münchenu
1907. g.


Nenadi ć je na osnovi disertacije o
rentabilitetu gospodarenja u hrastovim
šumama visokog i niskog uzgojnog oblika
u Hrvatskoj i Slavoniji postigao čast doktora
državnih gospodarskih nauka.


Slanje Nenadića i Petračića na
studij u München ima historijsko značenje
s obzirom na razvoj šumarske nastave
kod nas. Diplomanti Šumarske akademije
u Zagrebu nisu imali pravo da upravljaju
našim državnim šumama. Državnim šumama
upravljali su kod nas uglavnom
mađarski šumari. Bila je stoga opća težnja
da se što prije osposobi domaći nastavni
kadar i da se šumarska nastava digne na
univezitetski rang. To je zapravo bio i povod
za slanje Nenadića i Petračića
na studij u Bavarsku.