DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 50     <-- 50 -->        PDF

PROCJENA STUPNJA NASLJEDNOSTI VISINA I PROMJERA
ZA BIJELU VRBU (Salix alba L.)
IZRAČUNATA IZ KLONSKOG TESTA KOD STAROSTI BILJAKA 1/1*


Mr A. KRSTINIC, đipl. inž. šumarstva


UVOD


U programima za oplemenjivanje šumskog drveća procjena nasljednosti
pojedinih svojstava zauzima sve značajnije mjesto. Prema W r i g h t-u (10)
nasljednost pojedinog svojstva je jedan od najvažnijih podataka u genetskoj
studiji jer izražava realnost fenotipskih vrijednosti i predviđa efekat križanja.
Ukoliko je izračunata nasljednost parametar koji karakterizira određenu populaciju,
u tom slučaju na temelju izračunate nasljednosti te varijabilnosti
svojstva za koje smo izračunali nasljednost u konkretnoj populaciji možemo
predvidjeti poboljšanje u ovoj generaciji, koje se može realizirati kroz uzgojne
radove (8). Prema V/r i g h t-u (10) na temelju procjene stupnja nasljednosti i
selekcionog diferencijala u konkretnoj populaciji možemo predvidjeti poboljšanje
putem selekcionog oplemenjivanja u slijedećoj generaciji. Kod vrsta koje
se mogu vegetativno razmnožavati može se predvidjeti na temelju stupnja nasljednosti
pojedinog svojstva kakvo direktno poboljšanje možemo očekivati, s
obzirom na to svojstvo, od selekcije plus stabala.


Pod pojmom nasljednosti podrazumijevamo slijedeće:


1.
poznavanje načina nasljeđivanja;
2.
poznavanje broja nasljednih osnova koje određuju pojedino svojstvo i
povezanost njihova djelovanja;
3.
u kojoj je mjeri neko svojstvo genetski uvjetovano, a u kojoj mjeri
utječe na njega okolina.
Prema V i d a k o v i ć-u (3) nasljednost pojedinih svojstava kod šumskog
drveća podliježe različitom stupnju genetske kontrole. Nasljednost se kreće u
širokim granicama od 1—100%. U zavisnosti s time kažemo da neko svojstvo
podliježe vrlo visokom, visokom odnosno srednjem stupnju genetske kontrole
ili oak da je u velikoj mjeri uvjetovano okolinom. S obzirom na spomenutu
klasifikaciju visinski i debljinski prirast spadaju u grupu svojstava srednje
genetske kontrole


U kolikoj je mjeri neko svojstvo genetski uvjetovano, a u kolikoj mjeri na
njega utječe okolina, može se odrediti iz slijedećih odnosa:


1.
potomstvo i jedan roditelj,
2.
potomstvo i prosječni roditelj,
*Ova istraživanja financirana su od strane Republičkog fonda za naučni rad SRH.


48




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 51     <-- 51 -->        PDF

3. iz half-sib familija,
4. iz full-sib familija,
5. iz klonskog testa.
Općenito uzevši nasljednost je odnos genotipske varijance prema fenotipskoj
varijanci. Genotipska varijanca može sadržavati samo aditivnu varijancu,
u kom slučaju govorimo o nasljednosti u užem smislu (h2Ns), a može uz aditivnu
varijancu sadržavati još i varijancu dominance te interakcije, a u tom
slučaju govorimo o nasljednosti u širem smislu (h´-´us).


U ovom radu procijenit ćemo iz klonskog testa u kojoj su mjeri visine odnosno
promjeri uvjetovani nasljeđem, a u kojoj mjeri okolinom. Na ovaj način
izračunata nasljednost predstavlja totalno realiziranu nasljednost.


Istraživanjem nasljednosti visina bavili su se slijedeći istraživači: Matt hew
s (Hattemer 2) 1960. godine kod hibrida L. europea x L. leptolepis,
Ster n (Hattemer 2) 1960. god. kod Betula verucosa, Squilla c e (Hattemer
2) 1960. god. kod Pinus silvestris, Callaha m (Hattemer 2) 1961. god.
kod Pmus ponderosa, T o d a (7, 6) 1958. i 1963. kod Cryptomeria japonica i Pinus
silvestris, Burto n V. Barne s (Hattemer 2) 1962. god. kod Pinus strobus,
C. E. E h r e n b e r g (Hattemer 2) 1963. god. kod Pinus silvestris, S iveck
i i Giertyc h (5) 1965. god. kod Populus pyramidalis, Populus maximowiczii
te Populus laurifolia i Populus nigra, te drugi istraživači.


Rad o stupnju nasljednosti promjera kod Cryptomeria japonica objavio je
1958. i 1963. god. R. T o d a (7, 6).


METODA RADA


Na jednoj manjoj plohi veličine 4 X 7,5 m u vrtu Zavoda za šumarsku
genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu pikirane su reznice od
5 klonova bijele vrbe (Salix alba L.) u razmacima od 30 X 20 cm. Od svakog
klona je pikirano po 55 komada reznica. Za formiranje aritmetičkih sredina
visina i promjera po repeticijama uzimali smo kod svih klonova uvijek izmjere
za prvih 10 biljaka u repeticiji. Stupanj nasljednosti visina i promjera
dobili smo raščlanjivanjem sveukupne varijabilnosti u pokusu na varijabilnost
između klonova te varijabilnost unutar jedinki jednog klona. Metodom analize
klonskih testova dobivaju se maksimalne vrijednosti za nasljednost u širem
smislu (2 u f a 12).


Nasljednost je računata po slijedećim formulama:


I h-´p.s = ; (po Wright-u, 1963)




r


0"2t,


II h2i;rf = ; (po Van Buijtene n-u, Einspeh r-u, J o


0-2 + 0-2e


h a r s s o n-u, 1960).


U gornjim formulama °"2C je varijanca klonova, o-2 je varijanca greške, a
r je broj repeticija u pokusu.


49




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 52     <-- 52 -->        PDF

REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA


Rezultati izmjere po repeticijama za visine biljaka dani su u tabeli 1, a re


zultati analize varijance u. tabeli 2.


Na temelju rezultata iznesenih u tabeli 2 možemo zaključiti da među klo


novima postoje visoko signifikantne razlike. Izračunata vrijednost za


F = 14,2965xx, dok je tablična vrijednost za fi = 4 d. f. i h = 16 d. f. 3,01 uz


vjerojatnost od 5%, a 4,77 uz vjerojatnost od 1%.


Nasljednost za visine prema formuli Wright-a iznosi:


L7-´,, 0,08223 0,08223 0,08223


I h2|,,s = — = = — = 0,9301 - 93"Vo


cr- + a\ 0,03092 + 0,08223 0,00618 + 0,08223 0,08841


r 5




II h-,!S = = — = — = 0,7267 ~~ 73´Vo
cr2 + cr2,, 0,03092 + 0,08223 0,11315


Prema formuli Van Buijtenen-a, Einspehr-a, Joharsson-a dobivamo nešto


manju vrijednost (vidi II u prethodnom stavku).


Na temelju dobivenih rezultata možemo zaključiti da smo u oba slučaja


dobili iznose koji ukazuju na to da nasljednost visina kod bijele vrbe (Salix


alba L.) podliježe visok?m stupnju genetske kontrole i da se kreće u granica


ma između 73 i 93%.


Po gornjim, formulama dobivamo različite rezultate jer se u formuli (I)


ff2


vrijednost bazira na srednjoj vrijednosti klonova, a u formuli (II) vrir
jednost c2 bazirana je na srednjoj vrijednosti parcele (Žufa 12).


Procjenu nasljednosti visina u iznosu od 86% kod Betula verucosa dobio
je S t e r n ((Hattemer 2) 1962. godine, T o d a (6, 7) je kod Cryptomeria japonica
dobio iznose koji su se kretali u granicama između 77 i 89% odnosno 68% 1963,
;i 1958. god., Sivecki i Giertych (5), iz sličnog eksperimenta kao što je
naš, dobili su nasljednost visina kod Populus sp. u iznosu od 70%, 1965. godine.


S druge strane ima istraživača koji su za isto svojstvo kod istih ili različitih
vrsta u svojim eksperimentima dobili nisku nasljednost. Kao primjer
navest ćemo nasljednost visina kod L xeurolepis u iznosu od 8%, koju je 1960.
god. dobio Matthew s (Hattemer 2), Ster n (Hattemer 2) 1962. god. kod Betula
verucosa u iznosu od 0%, Kr s tini ć (3) 1966. god. u iznosu od 6,5% kod
Salix alba L. Daleko veći broj istraživača je dobio rezultate za nasljednost visina
koji nedvojbeno govore da visine spadaju u grupu svojstava visoke genetske
kontrole, što se također može zaključiti i na temelju rezultata iz našeg
eksperimenta.


Treba napomenuti da kod računanja nasljednosti određenog svojstva vršimo
samo procjenu njezine prave vrijednosti na temelju našeg eksperimenta,
a da će vjerodostojnost naše procjene ovisiti o više faktora od kojih ćemo nabrojiti
najvažnije: kako smo postavili eksperimenat, na temelju koje metode
vršimo procjenu nasljednosti, kod koje starosti biljaka je računata nasljednost
s obzirom na vrstu itd.


50




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Na analogan način kao što smo učinili za visine izračunali smo i nasljednost
za promjere. Rezultati su dani u tabelama 3. i 4.


Na temelju rezultata, iznesenih u tabeli 4 možemo donijeti analogne zaključke
što se tiče signifikantnosti kao i za visine, pošto je izračunata F vri-.
jednost veća od tablične, uz vjerojatnost od 1%.


Nasljednost promjera prema istim formulama na temelju kojih smo računali
i nasljednost za visine iznosi:


...... .´.... i


I h2,,s = = ; = = 0,9169 - 92´Vo.
ff-+ C-n 0,00078 + 0,00861 0,00939


r


cr2 0,00861 0,00861
II h2Ra = = = = 0,68769 ~ 69->/o.
ff2 + cr2,, 0,00391 + 0,00861 0,01252


I u ovom slučaju smo također dobili rezultate koji nam govore da su i
promjeri odnosno debljinski prirast isto tako kao i visine u većoj mjeri uvjetovani
nasljeđem nego okolinom i da se stupanj genetske kontrole kreće između
69 i 92%. To da (6, 7) je kod Crvptcmeria japonica dobio rezultate za
nasljednost promjera koji su se kretali u granicama između 74 i 84% odnosno
u iznosu od 58%, što nam također potvrđuje prije iznesenu konstataciju u vezi
s nasljednosti istoga svojstva u našem primjeru za bijelu vrbu (Salix alba L.).


Uspoređujući dobivene rezultate za nasljednost visina odnosno promjera
iz našeg eksperimenta možemo zaključiti da je visinski prirast kod bijele vrbe
(Salix alba L.) u većem stupnju genetski kontroliran nego debljinski.


Na kraju je potrebno napomenuti da je procjena nasljednosti nekog svojstva
iz klonskog testa mnogo jednostavnija od procjene nasljednosti toga istoga
svojstva preko generativnog potomstva, ali je ovaj način određivanja nasljednosti
dosta nesiguran. Prema Hattem e r-u (2) taj način procjene nasljednosti
u pojedinim slučajevima daje više parametre ogledne parcele, nego genetske
parametre s razloga jer homogenost zemljišta i povećanje broja repeticija dovodi
do smanjenja greške pokusa što utječe na povećanje »nasljednosti«.


ZAKLJUČAK


\. Nasljednost visina za bijelu vrbu (Salix alba L.) izračunata iz klonskog testa
kod starosti biljaka l/l kreće se u granicama između 73 i 93%, a nasljednost
promjera između 69 i 92%;


2.
Oba rezultata ukazuju na činjenicu da su i visinski i debljinski prirast u
većoj mjeri uvjetovani nasljeđem, a u manjoj mjeri okolinom;
3.
Kada dobivene rezultate za nasljednost visina i promjera međusobno usporedimo,
tada dolazimo do zaključka da visinski prirast podliježe nešto većem
stupnju genetske kontrole nego debljinski;
4.
Izračunate vrijednosti za nasljednost visina i promjera nisu parametri populacije,
već pojedinačnog eksperimenta.
51




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 54     <-- 54 -->        PDF

PODACI O VISINAMA KLONOVA


Tabela 1


Klon Porijeklo R ep e t i c i j e
2 3 4 5 Suma Sredina Opaska
visine u m
V95 Zagreb 1,84 2,06 2,05 2,04 1,60 9,59 1,92 Uzgojeno generativno po


tomstvo
V27 Novi Sad 2,35 2,76 2,53 2,48 2,08 12,20 2,44
V98 Žutica


Kloštar 1,81 1,60 1,99 1,69 1,92 9,01 1,80
V99 Limbuš
Đurđevac 1,88 1,63 1,70 1,83 1,79 8,83 1,77 Uzgojeno generativno potomstvo
V100 Zagreb 1,61 1,92 1,86 1,70 1,44 8,53 1,71
Sum a 9,49 9,97 10,13 9,74 8,83 48,16


ANALIZA VARIJANCE ZA VISINE
Tabela 2


CS


Stupnjevi slo- Suma ^ CJ
Izvor bode d. i. kvadrata :j? Q a C
/arijabilnosti Sim- Broj- SS ö´O


. ,-I ´ CD CB Tfl §*


boli cano u > L;
a
fa


*L
>


Muž


Repeticije (r) r-1 4 0,2075 \»
Klonovi (C) c-1 4 1,7682 0,44205 cr2 + rcr2f. er2,, 0,08223
14,2965xx
Greške (e) (r-1). (c-1) 16 0,4947 0,030E2 0,03092
Suma rc-1 24 2,4704 —


PODACI O PROMJERIMA KLONOVA
Tabela 3
Klon Porijeklo Repeticije
1 2 3 4 5 Suma Srednja Opaska
promjeri u cm vrijednost


V95 Zagreb 0,83 0,95 0,97 0,98 0,95 4,68 0,94 Uzgojeno generativno po


tomstvo
V27 Novi Sad 1,08 1,14 1,24 1,13 1,13 5,72 1,14
V98 Žutica


Kloštar 0,87 0,82 0,94 0,95 0,88 4,46 0,89
V99 Limbuš
Đurđevac 1,02 0,91 0,85 0,96 1,01 4,75 0,95 Uzgojeno generativno potomstvo
V100 Zagreb 0,92 1,03 0,95 1,04 0,91 4,85 0,97


Sum a 4,72 4,85 4,95 5,06 4,88 24,46


ANALIZA VARIJANCE ZA PROMJERE
Tabela 4


Izvor Stupnjevi sloC0
oa
varijabilnosti bode d. f. co :?, co co ti :Š


SimBroj


Sred
kvad
MS


CO


>


g


«2


P=H


boli čano


3 > W


WXW


Repeticije (r) r-1 4 0,0126
Klonovi (c) c-1 4 0,1879 0,04697 c- -!-rcr2,. cr-,. = 0,00861


12,0127xx
Greške (e) (r-1) . (c-1) 16 0,0625 0,00391 a´ cr=
0,00391
Sum a rc-1 24 0,2630 — — — —




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 55     <-- 55 -->        PDF

AN ESTIMATE OF THE DEGREE OF HERITABILITY OF HEIGHTS AND
DIAMETERS IN WHITE WILLOW (Salix alba L.) COMPUTED FROM A CLONAL
TEST OF 1/1 OLD PLANTS


Summary


On an experimental plot sized 4 X 7.5 m were set cuttings of White Willow
(Salix alba L.) spaced 30 X 20 cm, in 5 replications. Of each clone there were set


out 55 cuttings. For the formation cf arithmetical means of heights and diameters
according to the replications there were taken measurements in all clones of the
first ten plants in the replication The degree of heritability of heights and diameters
was computed according to formulae by Whrigt and Van Buijtenen,
E i n s p e h r, and Joharsson.
On the basis of the results obtained the following can be concluded:


1.
The heritability of heights in White Willow (Salix alba L.) — computed from
the clonal test fcr the 1/1 years old plants ranges in l´mits between 73 and
93´A>, while the heritability of diameters between 69 and 927o;
2.
Both results point to the that the height and diameter increments are to a
greater extent conditioned by heredity than by environment;
3.
When comparing with each other the results obtained for the inheritance of
heights, and diameters we come to the conclusion that the height increment
is subject to a greater extent to the genetic control than the diameter increment;
4.
The computed values for the heritability of heights and diameters are not
the parameters of a population but of an individual experiment.
LITERATURA


1.
Ehrenberg , C. E. (1963): Genetic Variation in Progeny Tests of Scots Pine
(P. silvestris L ) Stud. Fcr. Suec, 10, 1—135 pp.
2.
Hattemer , H. H. (1963;: Estimates of Heritability Published in Forest Tree
Breeding Research. World Consultation on Forest Genetics and Tree Improvement,
2a´3, Stockholm.
3.
Krstinić , A. (1966): Varijabilnost i nasljednost visina, broja grana i boje
izbojaka kod bijele vrbe (Salix alba L.) populacija Bakovci i Lipovljani. Magistarska
radn;a, Zagreb.
4.
LeClerg, E. L., W. H. Leonard and A. G. Clark (1962): Filld Plot Technique,
Burges Publishing Company. Minneapolis, 373 pp.
5.
S i v e c k i, R. — M. G i e r t y c h (1965): The Estimation of Genetic Parameters
for Rooting Albility of Cuttings and one Year Height of Poplar Hybrids. Acta
Soc. Bot. Poloniae, Vol. XXXIV, No 3, pp. 533—547.
6.
To da, R. (1963): Mass Selection and Heritability. Studies in Forest Tree Breeding
FAO, Proc. World. Cons. For. Gen. Tree Impr. I, 2a/2.
7.
Toda, R. (1953): Variation and Heritability of some Quantitative Characters in
Cryptomeria, Silvae Genetica 6, pp. 87—93.
8.
V i d a k o v i ć, M. (1966): Genetika i. uzgoj šuma, Šum. List br. 7/8. Zagreb, pp.
333—342.
9.
V i d a k o v i ć, M. (1966): Genetika i oplemenjivanje šumskog drveća, Skripta
Zagreb, 277 pp.
16.
Wright , W. J. (1962): Genetics of Forest Tree Improvement, Rome, 399 pp.
11.
Ž u f a, L. (1964): Varijabilnost i nasljednost pravnosti stabla crne topole Srednjeg
Podunavlja. Dizertacija, Zagreb.
12.
Z u f a, L. (1965): Prilog proučavanju nasljednosti oblika debla eurameričkih topola,
Topola 9 (52—54), Beograd, pp. 28—32.
5:<