DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1967 str. 94 <-- 94 --> PDF |
mogućilo zaštitnu funkciju šume i njezinu sposobnost akumulacije vode. Površine nekad prostranih borovih šuma, uslijed čistih sječa, ogoljene su, obešumljene i izložene eroziji. Uglavnom su to šikare polugrmova: žutilovke sa malo šimšira i podstojnog bora. Takvih je površina na milione hektara (zovu ih »tomilaresi«). Ponegdje se i sade kulture, a tlo obrađuje na terase 4 m široke sa razmakom od 4 m. Radi se američkim teraserom Allis Kanmers koji može raditi i do 40° nagiba terena. Sade se dvogodišnje borove biljke sa razmakom u redu 75 cm i 2 m među redovima. Na 4 m širokim terasama sade se samo 2, a ne 3 reda. Na hektar se posadi 1500 — 1800 biljaka, a to je premalo za brzo zbijanje biljaka. Do 1000 m visine sadi se crni bor, a više, obični, što je posve opravdano. Sadnja se vrši u ožujku, kad okopni snijeg. Kulture dobro prirašćuju. Naravno, obešumljene strmine negativno se odrazuju na poljoprivredi. Zato brđani bježe u gradove. Šumarima je zadatak da organiziraju stočarske farme, kako bi u planinama zadržali bar jedan dio stanovnika. Ruski su stručnjaci vidjeli dobro udešene farme za stoku, koje su izgradili sami šumari. Zaslužuje pažnju i borba s bujicama i lavinama, gdje svi tehnički radovi ne bi pomogli, da se nije počelo zaštitom tla sadnjom ariša, bora i jasena. Godišnje se ukupno zasadi 150 — 170 tisuća ha kultura, ali s obzirom na gole obešumljene površine, i to je premalo. Zato šumari Španije imaju velik zadatak: podići šume na golemim prostorima gorskih strmina na kojima se vodile gole, čiste sječe. Iz Les. hozj. 3—1967. V. Z. Gulisašvili Đ. K. |