DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA


I


DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE 91 SVIBANJ—LIPANJ GODINA 1967.


PRILOG DISKUSIJI 0 PRIMJENI TIPOLOGIJE
U SUVREMENOM UREĐIVANJU ŠUMA


Dr DRAŽEN CESTAR


Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu


1. UVOD
Pod rukovodstvom botaničara I. Horvat a započeta su god. 1948. u
okviru djelatnosti Šumarskog instituta biljno-sociološka istraživanja i kartiranja
vegetacije dijela Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Ti radovi (H o r-
v a t, 1962) utrli su put i stvorili prve temelje za provedbu sistematskih tipoloških
istraživanja šuma u našoj zemlji.


Usporedo s dovršetkom tih radova nikla je spoznaja i potreba da se postojeća
ekološka saznanja prošire i nadopune i s drugim elementima koji neposredno
zanimaju šumarsku nauku i privredu. Na temelju, još godine 1959.
prihvaćenoga i naknadno detaljno obrazloženog prijedloga (Bertovi ć 1961),
započela su sistematska istraživanja tipova šuma i šumskih staništa u jugozapadnom
dijelu Hrvatske


Prema Bertović u (1961) temeljni je sadržaj i cilj suvremenih tipoloških
istraživanja šuma da se, polazeći od određene fitocenoze putem poredbenih
ekološko-bioloških i šumsko-gospođarskih istraživanja što bolje upoznaju
stanišne prilike, naučno definiraju i klasificiraju postojeći i potencijalni ekološko-
gospodarski tipovi s obzirom na proizvodnju, te zacrtaju smjernice za
njihovo optimalno iskorištavanje s jednoga ili više privrednih gledišta. U
skladu s time pod tipom šume odnosno šumskog staništa podrazumijeva se
šumska cjelina s jednolikim ili vrlo sličnim ekološko-biološkim i šumarskogospodarskim
značajkama te postojećom ili potencijalnom sposobnosti produkcije
u kvalitativnom ili kvantitativnom pogledu (Bertovi ć — Glav a č,
1963).


2. OSVRT NA DOSADA PROVEDENA ISTRAŽIVANJA U HRVATSKOJ
Prilikom svih naših tipoloških radova uzete su kao ishodište istražene,
opisane i jasno omeđene šumske zajednice, a na njih su nadovezana ostala
proučavanja u okviru pojedinih komponenti tipoloških istraživanja, prema
detaljno razrađenim metodama fitocenologa, pedologa, mikroklimatologa, uz-


Ovaj rad financirali su Savezni fond za financiranje naučnih djelatnosti, Republički
fond za naučni rad i Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija
Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 4     <-- 4 -->        PDF

gajivača, uređivača i ekonomista. Takav je redoslijed istraživanja metodički
zacrtan i nije slučajan. Uvjetovan je veoma velikom raznolikošću naših staništa
i relativno najlakšim uočavanjem glavnih razlika na temelju florističkog
sastava. Dosadašnja su istraživanja dokazala da se takvim radom postižu u
najkraćem vremenu, s razmjerno podnošljivim utroškom financijskih sredstava,
najbolji rezultati. Na prednosti takvoga rada upućuje i činjenica da su već
i prije mnogi drugi istraživači šuma iz oblasti uzgajanja, ekonomike, dendrometrije
i dr. izabrali za ishodište svojih radova šumske zajednice (isp. Š afar
— Bertović, 1961).


Proveaena tipološka istraživanja i kartiranja na području Gorskog kotara,
Like, Istre i drugih krajeva pokazala su da se, polazeći od određene fitocenoze
putem poredbenih pedoloških, mikroklimatoloških, uzgojnih, proizvodnih i
ekonomskih istraživanja dobivaju najegzaktniji elementi za definiciju i klasifikaciju
ekološko-gospodarskih tipova. Pojedina fitocenoza može (ali ne mora
uvijek) predstavljati jedan ekološko-gospodarski tip šume. Ona se može raščlaniti
na nekoliko tipova ili podtipova koji su definirani pedološkim, uzgojnim,
proizvodnim i ekonomskim karakteristikama. Isto se tako može nekoliko zajednica
sa sličnim ekološkim, gospodarskim i ekonomskim karakteristikama ujediniti
u jedan tip. Za svaki utvrđeni ekološko-gospodarski tip pronalaze sr
najpovoljniji cilj i smjernice gospodarenja u naturalnim i financijskim pokazateljima.


Na temelju ekonomskih pokazatelja ekološko-gospodarski tipovi razvrstavaju
se prema prioritetima ulaganja. Privredna organizacija koja gospodari
šumom može na osnovu dobivene dokumentacije u svako vrijeme vrlo lako
odlučiti, gdje i koliko financijskih sredstava treba uložiti da bi se u što kraće
mogućem roku rentirala. S takvim pokazateljima može se za duže vrijeme
naučno dokumentirano planirati vrsta i obimnost radova kao i intenzitet bioloških
i tehničkih investicija.


3. PRIMJENA REZULTATA TIPOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA
KOD IZRADE SUMSKO-PRIVREDNIH OSNOVA
Osnovnim zakonom o šumama (SI. list, 26/65) u čl. 2 određeno je da se
šume moraju održavati i obnavljati tako da se trajno očuva njihova vrijednost
i osigura trajnost i stalno povećavanje prirasta i prinosa kao i njihove opće
korisne funkcije. Cl. 25 glasi: »Šumsko-privredna osnova je osnova za dugoročno
gospodarenje šumama u kojoj je prikazano stanje šuma i određeni ciljevi
gospodarenja, vrsta i opseg radova, mjere i metode za postizavanje ciljeva
gospodarenja kao i ekonomsko-financijska osnova gospodarenja.« U čl. 29 navedeno
je: »Organizacije koje gospodare šumama i vlasnici šuma dužni su odgovarajućim
mjerama održavanja, obnavljanja i unapređivanja šuma povećati
prirast i prinos radi što intenzivnijeg iskorištavanja šuma i očuvanja njihove
namjene«. U Osnovnom zakonu o šumama navedene su dakle glavne smjernice
kojih se privredna organizacija mora pridržavati prilikom gospodarenja šumama,
koje su joj dane na upravljanje.


Zakonodavac nije propisao na koji način treba utvrditi ciljeve gospodarenja
i smjernice za provođenje tih ciljeva. Ulaganja u šumarstvo su dugogodišnja,
i rezultati se ne mogu sagledati u jednom kratkom vremenskom razdoblju.
Ne odredimo li odmah tačno i pravilno cilj i smjernice gospodarenja,
može se dogoditi da te nedostatke primijetimo tek nakon više godina, a prekasno
da se izbjegnu nastale štete i spriječe veći gubici.


182




ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 5     <-- 5 -->        PDF

U većini zemalja s naprednim šumarstvom, kao npr. u Njemačkoj DR, Njemačkoj
SR, ČSSR, Bugarskoj, Rumunjskoj i dr. propisano je da se gospodarske
osnove moraju sastaviti na temelju istraženih i.naučno definiranih tipova
šuma. Takav način izrade gospodarskih osnova ima svrhu da se na osnovi egzaktnih
pokazatelja svaka sastojina privede svojoj optimalnoj proizvodnji po
kvaliteti i kvantiteti, a to je i cilj gospodarenja šumama u našoj zemlji.


Prema rezultatima svih komponenti istraživanja u okviru tipoloških radova
u Hrvatskoj, cilj gospodarenja za pojedini ekološko gospodarski tip sadrži:


— sastojinski oblik;
— ophodnju i promjer sječive zrelosti za glavne vrste drveća;

normalno stanje i predviđenu optimalnu proizvodnju;

vrijednost sadašnjeg u odnosu na normalno stanje odnosno prema novopodignutim
sastojinama.
Smjernice gospodarenja sadrže između ostaloga:



način obnove ili rekonstrukcije sastojina za postignuće optimalne proizvodnje
i

prioritet ulaganja novčanih sredstava.
Iz gornjega se izlaganja vidi da tipološka istraživanja, temeljena na strogo
naučnoj osnovi, pružaju u stvari ono što je zakonodavac propisao »Osnovnim
zakonom o šumama«. Ukoliko prihvatimo činjenicu da za izradu gospodarskih
osnova treba imati istražene, definirane i klasificirane ekološko-gospodarske
tipove naših šuma (prema ekološkim, gospodarskim i ekonomskim pokazateljima)
postavlja se pitanje kako da se to provede i u kojem intenzitetu.


U okviru naših tipoloških radova razlikujemo (prema Bertoviću ) regionalne
i lokalne ekološko-gospodarske tipove. Kao regionalni ekološko-gospodarski
tipovi podrazumijevaju se sve klimazolne fitocenoze. Unutar regionalnih
ekološko-gospodarskih tipova utvrđuju se lokalni ekološko-gospodarski
tipovi i podtipovi prema različitim ekološkim, gospodarskim i ekonomskim
karakteristikama.


S obzirom na dosad izneseno, proizlazi da je definicija i međusobno razgraničavanje
pojedinih tipova odnosno podtipova vrlo osjetljiv zadatak koji
iziskuje dugotrajnu, raznoliku i strogo koordiniranu suradnju grupe specijaliziranih
stručnjaka.´Zato bi te radove kao i dosada trebali provoditi stručnjaci
Instituta.


Samo definiranje tipova šuma ne znači i njihovu primjenu kod gospodarenja.
Za gospodarenje potrebno je da se na terenu izluče i označe ekološkogospodarski
definirani tipovi i podtipovi šuma. Izlučivanje je potrebno zbog
toga jer svaki definirani tip šume ima svoju specifičnu namjenu i smjernice,
te zapravo predstavlja posebnu jedinicu gospodarenja. Takvo izlučivanje i obilježavanje
definiranih tipova i podtipova kao temelj za unutrašnje razdjeljenje
sastojina na odjele i odsjeke provodili bi za to specijalizirani stručnjaci u sekcijama
za uređivanje šuma.


Primjenu rezultata tipoloških istraživanja trebalo bi podijeliti u dva dijela.
Tamo gdje su provedena istraživanja i definirani regionalni ekološko-gospodarski
tipovi, trebalo bi šumsko-privredne osnove izraditi na temelju tako
definiranih tipova šuma. Ovakva razrada dolazi u obzir za privredno područje.
Najpovoljnije mjerilo za kartiranja i izdvajanja je 1 : 100.000, a najmanja je




ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 6     <-- 6 -->        PDF

dinica za tretiranje je gospodarska jedinica ili njezini dijelovi. U izlučivanje
odjela i odsjeka se ne ulazi kod takvog mjerila.


Provedbom daljnjih detaljnih poredbenih tipoloških istraživanja i definiranjem
lokalnih ekološko-gospodarskih tipova, najmanja jedinica za tretiranje
bila bi odjel i odsjek. Kartiranje i izdvajanje tipova i podtipova provodi se u
većem mjerilu tj. od 1 : 10.000 do 1 : 25.000 Navedena mjerila dolaze u obzir prilikom
izrade osnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu. Minimalna površina
za izdvajanje i kartiranje je 1—5 ha.


Takav se rad može uspješno obaviti zdušnim zalaganjem svih šumarskih
stručnjaka koji rade na području spomenute problematike. Naučnim radnicima
Instituta trebalo bi omogućiti da što hitnije istraže i definiraju sve ekološko-
gospodarske tipove šuma koji se pojavljuju na području cijele Hrvatske.
S druge strane, privredne organizacije koje su zadužene za gospodarenje šumama
trebale bi za takav rad osigurati potrebna financijska sredstva te omogućiti
primjenu i praćenje rezultata.


Cjelokupan istraživalački rad, a i sama primjena ne može se riješiti naprečac
i u kratkom roku. Svakako će biti potrebno više godina da se područje
cijele Hrvatske obradi na tipološkoj osnovi. Samo zajedničkim i koordiniranim
radom Instituta, šumskih gospodarstava i taksacija moći će se šume naše
republike urediti za gospodarenje najsuvremenijim metodama.


4. ZAKLJUČAK
Prema dosadašnjim izlaganjima možemo donijeti slijedeće zaključke:


1. Definicijom tipova šuma dobiva se ekološka, gospodarska i ekonomska
podloga za gospodarenje šumama. Ciljevi i smjernice gospodarenja naučno su
dokumentirani i daju privrednim organizacijama pokazatelje koji će im omogućiti
da u što kraćem roku i s najmanje mogućim financijskim sredstvima
povećaju proizvodnju i kvalitativno i kvantitativno.
2. Ekološko-gospodarski tipovi šuma nisu istraženi ni definirani na području
cijele Hrvatske. Stoga se predlaže slijedeće:
— šumsko privredne osnove trebalo bi izraditi na temelju regionalnih
ekološko-gospodarskih tipova za područja gdje su definirani i kartirani;
— osnove gospodarenja (za gospodarske jedinice) za područje većeg dijela
Gorskog kotara trebalo bi izraditi na temelju definiranih i kartiranih lokalnih
ekološko-gospodarskih tipova šuma;


— za šumska područja Hrvatske, gdje dosada nisu provedeni tipološki radovi
trebalo bi prvenstveno istražiti i utvrditi regionalne ekološko-gospodarske
tipove kao temelj za izradu šumsko-privrednih osnova, a uporedo s time
i istražiti lokalne ekološko-gospodarske tipove za osnove gospodarenja.


3. Kod intenzivnog gospodarenja treba biti krajnji cilj izrada šumskoprivrednih
osnova (za privredno područje) na temelju lokalnih ekološko-gospodarskih
tipova.
4. Provesti što užu suradnju i koordinaciju između Instituta i šumskouređajnih
sektora prilikom primjene tipoloških istraživanja i uporedno s time
organizirati pripremu kadrova u šumsko-uređajnim sektorima za izlučivanje
definiranih tipova šuma na terenu.
5. Osigurati potrebna financijska sredstva kako bi se u što kraćem roku
moglo definirati i kartirati sve regionalne i lokalne ekološko-gospodarske tipove
koji se pojavljuju na području cijele Hrvatske.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 7     <-- 7 -->        PDF

LITERATURA


Ani ć M.: Mjesto i uloga fitocenologije u šumskoj privredi (materijali savjetovanja),


Sarajevo, 1961.
Bertovi ć S.: Istraživanje tipova šuma i šumskih staništa — Šum. List, 9/10, 1961.
Bertovi ć S.: Vegetacijska područja i njihovi klimatski odnosi kao temelj za re


gionalnu tipološku klasifikaciju šuma u Hrvatskoj, Zagreb, 1967 (Rukopis).
Bertovi ć S. i Glava č V.: Tipologija šuma — Šumarska enciklopedija II, Zagreb,
1963.


Bertović S., Cestar D. i Pelcer Z.: Prilog poznavanju proizvodnih mogućnosti
šume bukve s jelom (Fagetum croat. abietetosum Horv.) na Ličkoj Piješevici,
Radovi, H/5, Zagreb, 1966.


Bertović S., Cestar D., G 1 a v a č V., H r e n V., Kovačević Z., Martinovi
ć J.: Tipološke značajke šuma gospodarske jedinice Brod na Kupi, Zagreb,
1964. (U pripremi za štampu).


Cestar D., Kalinić M., MilkovićS. i Pelcer Z.: Gospodarske jedinice
Vcliun, Tržićka šikara i Zalije (ekološko-gospodarski tipovi i meliorativni zahvati),
Radovi, I/l, Zagreb, 1966.


Cesta r D.: Prirast smreke u šumama gorskog i pretplaninskog područja Hrvatske,
Zagreb, 1964. (U štampi).
Cesta r D. iHrenV. : Primjena aerofotogrametrije u uređivanju i tipologiji šuma
(izvještaj sa studijskog putovanja po Njemačkoj DR), Zagreb, 1967. ((U štampi).
Horva t I.: Vegetacija planina zapadne Hrvatske sa 4 karte biljnih zajednica sekcija
Sušak, Prirodosl. Istraž., knj. 30, Zagreb, 1962.
Pelce r Z.: Ekološko-gospodarski tipovi sa smjernicama za gospodarenje u degra


diranim šumama Like, Zagreb, 1966. (Rukopis).
S m i 1 a j I.: Prostorno uređenje šuma NR Hrvatske, Šum. List, 6/8, 1957.
Stefanovi ć V.: Zapažanja o tipološkoj klasifikaciji šuma u NR Bugarskoj, sa


posebnim osvrtom na radove na tipološkim klasifikacijama šuma u našoj zemlji,
Nar. Šumar, 1/2, 1967.


Šafar J i Bertovi ć S.: Dosadašnja primjena vcgetacijskih istraživanja u šumarstvu
Hrvatske — Uloga i mjesto fitocenologije u savremenoj šumarskoj privredi
(materijali savjetovanja), Sarajevo, 1961.


BEITRAG ZUR DISKUSSION ÜBER DIE ANWENDUNG DER TYPOLOGIE
IN DER NEUZEITLICHEN FORSTEINRICHTUNG


Zusammenfassung


Der Autor gibt in seinem Aufsatz an, dass die systematischen typologischen
Forschungen in Kroatien in 1959 eingeleitet wurden. Anlässlich der typologischen
Arbeiten werden als Ausgangspunkt die beschriebenen und klar abgegrenzten Waldassoziationen
genommen, woran sich dann die übrigen Studien nach einer eingehend
ausgearbeiteten Methodik des Phytozönologen. Bodenkundlers, Mikroklimatologen,
Waldbauers, Einrichters und Ökonomisten anknüpfen. Eine Phytozönose kann für
sich allein einen ökologisch-wirtschaftlichen Waldtyp darstellen, was aber nicht
immer der Fall sein muss. Sie kann wohl in mehrere Bestandstypen (Untertypen)
gegliedert sein, bzw. mehrere Assoziation können einem einzelnen Waldtyp darstellen,
was durch bodenkundliche, waldbauliche, betriebliche und wirtschaftliche
Charakteristiken bedingt ist.


In seinen weiteren Auslegungen zieht der Autor die grundlegenden Formulierungen
des »Forstgrundgesetzes« in Betracht und beschliesst dass die Resultate
der typologischen Forschungen das erfüllen, was durch das Gesetz vorgeschrieben
ist. Im Rahmen der typologischen Arbeiten in Kroatien (nach Bertović) unterscheiden
wir regionale und lokale ökologisch-wirtschaftliche Waldtypen. Der Autor
schlägt vor, dass die Forstwirtschaftspläne für Wirtschaftsgebiete auf Grund der
regionalen ökologisch-wirtschaftlichen Waldtypen ausgearbeitet werden sollen. Die
Kartierung und Ausscheidung der Waldtypen erfolgt in diesem Fall im Masstab


1 : 100.000. Die Wirtschaftspläne für die Wirtschaftseinheiten sollen auf Grund der
lokalen ökologisch-wirtschaftlichen Waldtypen ausgearbeitet werden. Der Masstab
für diese Kartierungen und Ausscheidungen ist 1 :10.000 bis 1 : 25.000. Das Endziel
soll die Ausarbeitung der Forstwirtschaftspläne auf Grund der lokalen ökologischwirtschaftlichen
Waldtypen und Subtypen sein.